<br />
Poslije petnaest godina kandidatskog staža Sjeverne Makedonije, nakon deset preporuka Evropske komisije o otvaranju pregovora za članstvo, poslije petogodišnje kandidature i dvije preporuke komisije za novi korak na evrointegracionom putu Albanije – članice EU uspjele su da se dogovore samo da početak pregovora sa ove dvije zemlje razmotre iduće godine.
-Ovdje se ne radi o tome da li su ove zemlje spremne da uđu u EU nego da li su ispunile uslove za početak pregovora. Neke zemlje članice smatraju da tih uslova nema. Ja mislim da je to istorijska greška, kazao je odlazeći predsjednik Evropske komisije
Žan-Klod Junker.
Međutim, zbog direktnog veta francuskog predsjednika
Emanuela Makrona sva ubjeđivanja bila su uzaludna.
-Poruka koju su Albanija i Sjeverna Makedonija, ali i Srbija, Crna Gora, BiH i Kosovo dobili jeste da nisu dobrodošli – šta god da urade, ocijenila je u razgovoru za „DW”
Aleksandra Štiglmajer iz Evropske inicijative za stabilnost.
Nakon završetka sastanka lidera EU, put Balkana poslate su riječi žaljenja, razumijevanja i podrške. O nastaloj atmosferi govori i jedno novinarsko pitanje sa završne konferencije za medije: „Da li smo svjedoci početka kraja širenja Evrope i koje će biti posledice toga?“
I dok je odlazeći predsjednik Evropskog savjeta
Donald Tusk, vidno uznemiren negativnim ishodom diskusije o proširenju, objašnjavao da je u pitanju samo „kratkoročna kriza, a ne i kraj proširenja“, odlazeći predsjednik Evropske komisije Žan-Klod Junker je odgovorio:
-Ako je ovo kraj proširenja, moraćemo da se suočimo sa oštrim kritikama jer smo ohrabrivali te zemlje, pomagali im, posjećivali ih i davali javna obećanja. Ako želimo da nas poštuju, moramo da održimo obećanja, rekao je Junker.
Vjerodostojnost EU je na Zapadnom Balkanu na „istorijskom minimumu“, kaže Aleksandra Štiglmajer.
-Ovo je apsolutno najniža tačka na kojoj smo se našli u poslednjih 20 godina kada je u pitanju politika proširenja, objašnjava ona.
Poznavaoci evropskih politika i balkanskih prilika podsjećaju i na staro pravilo da i „od lošeg može gore“.
-Proširenje nije mrtvo, ali će zahtijevati više vremena i biti više frustracija nego što smo očekivali, kaže
Florijan Biber, profesor Univerziteta u Gracu.
Nedavno je premijer Hrvatske
Andrej Plenković izračunao da je Hrvatska, uz duže i teže pristupne razgovore od drugih zemlja članica, u EU ušla poslije 2.096 dana pregovora. Za to vrijeme je Srbija otvorila tek polovinu od 35 pregovaračkih poglavlja.
U najboljem slučaju, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji biće potrebno deset godina da pređu taj put.
Aleksandra Štiglmajer kaže da je važno da zemlje Zapadnog Balkan shvate da sve što rade u oblasti reformi rade zbog svog boljitka, a ne samo zbog puta u EU.
Čemu dalje reforme u regionu?Biber smatra da je proširenje od „najuspešnije politike EU“ postalo „kolateralna šteta“ sukobljenih vizija budućnosti Unije.
-Blokada Francuske govori da se ovdje manje radi konkretno o zemljama kandidatima, a više o dubokoj skepsi prema proširenju. Francuska je pokazala spremnost da drži ostatak EU, ali i zemlje van Unije, za taoce svoje političke agende. To nije novina, ali na ovako radikalan način svakako nije dobar signal za budućnost proširenja, ocenjuje Biber.
Profesor iz Graca se pita „zašto bi sada Srbija ili Kosovo pristali na komplikovanu normalizaciju odnosa, zašto dalje reforme u regionu?“
-To ne znači da se reforme neće nastaviti, ali biće mnogo teže. Biće i lakše za one koji traže prijatelje na drugim stranama i vode se izgovorom šta nam EU nudi, objašnjava Biber.
)){kind=small}
