Vlada Crne Gore do sada je potrošila oko 95.000 eura za analize koncentracije opasnih materija u gritu uksladištenom u Brodogradilištu Bijela, dok je Porto Montenegro za sličnu analizu platio 47 puta manje, odnosno 2.000 eura, saopštila je izvršna direktorka NVO Grin houm Nataša Kovačević. Ona je pozvala nadležne da upoznaju javnost sa rezultatima uzorkovanja tako skupe analize. Ova sredstva potrošena su od kredita Svjetske banke u iznosu od 50 miliona, a data su za projekat upravljanja industrijskim otpadom i čišćenja u Crnoj Gori.
Odlagalište grita u Bijeloj jedno je od najvećih ekoloških problema sa kojima se Crna Gora godinama suočava, jer grit kao opasni otpad nije adekvatno odlagan.
– Smatramo da nezavisna kontrola procesa uzorkovanja mora biti izvršena jer je „bazen grita“ dubok oko tri metra, a imamo informaciju da je uzorkovanje rađeno na dubini od oko 60 centimetara i pliće zbog čega se ne mogu dobiti prave vrijednosti. Uzorkovanje mora obuhvatiti i zemlju ispod grita koja je kontaminirana na dubini od oko 1,8 metara. Slična analiza rađena je za potrebe kompanije Porto Montenegro za samo 2.000 eura, pa bi javnost trebalo da bude obaviještena zbog čega je analiza, rađena iz sredstava Svjetske banke skuplja 47 puta, a ovako skupi rezultati uzorkovanja, koji debelo koštaju građane Crne Gore, treba da budu javno dostupni – kazala je za „Dan“ Kovačevićeva.
Prema saznanjima te NVO, problem privremeno uskladištenog otpada u Brodogradilištu Bijela nije još uvijek riješen, iako su za analizu povučena sredstva od oko 95.000 eura iz sredstava Svjetske banke, a veća količina grita odloženog prije više decenija u procesu je prekategorizacije iz opasnog u neopasni otpad.
– U svim dokumentima o stanju životne sredine koja govore o industrijskom otpadu, iz 2006. godine do danas, grit se klasifikuje kao opasni otpad posebno onaj koji je nastao u proteklih 20 godina kroz zastarjele tehničke procese i antikorozivne intervencije na brodskim čeličnim površinama, te sadrži separacijske teške nafte iz brodova kao i slopa od sirove nafte, abrazivne i korozivne materijale, teške metale, otrovne boje i druga hemijska jedinjena, u ukupnoj količini sa šljakom od oko 60.000 tona – podsjeća ona.
Kovačevićeva ukazuje da ne postoji previše mogućnosti za tretiranje opasnog grita, ali smatra da nije dobro koristiti grit za tamponiranje, podlogu i popunjavanje jama nastalih iskopavanjem zemljišta za potrebe izgradnje autoputa Bar–Boljare.
– Prema Zakonu o upravljanju otpadom grit se može privremeno skladištiti i izvoziti s obzirom na to da Crna Gora nema deponiju industrijskog otpada. Ono čega se mi pribojavamo jeste da su nadležne institucije požurile da grit, kroz prekategorizaciju opasnog u neopasni, stave na raspolaganje za tamponiranje, podlogu i popunjavanje jama nastalih iskopavanjima zemljišta za potrebe izgradnje novog autoputa Bar–Boljare, zatvarajući oči pred činjenicom da je riječ o ogromnoj količini opasnog otpada zbog čega je Brodogradilište već decenijama prepoznato na međunarodnom i nacionalnom nivou kao ekološka crna tačka – upozorila je ona.
Kovačevićeva je istakla da nije tajna da je deponovanje industrijskog i opasnog otpada jedan od najvećih problema u Crnoj Gori zbog ogromnih troškova njegovog izvoza i deponovanja u drugoj zemlji.
– U situaciji kada je državna kasa prazna, pribjegavanje ekstremnim rješenjima nauštrb životne sredine i zdravlja građana predstavljaju realnu bojazan. Takođe, jedino što želimo vidjeti jesu sanirana područja koja su godinama zatrovana, a nikako pripremanje terena za buduće investitore sa sredstvima izvučenim iz džepova naših građana – ukazala je Kovačevićeva.
Iz ekološke inspekcije nam je saopšteno da je Brodogradilištu Bijela naloženo da izvrši čišćenje deponije rabljenog grita i da vrši selektivno odlaganje svih vrsta otpada na propisna privremena skladišta. Inspektor je, kako kažu, zabranio miješanje rabljenog (upotrebljivanog) grita sa drugim otpadom.
– U cilju sanacije i čišćenja predmetnog terena, Jadransko brodogradilište je izvršilo prosijavanje rabljenog grita i pakovanje u plastične vodootporne džambo vreće, čime je spriječeno i raznošenje grita pod uticajem vjetra. Upakovani grit je uskladišten na privremenoj lokaciji, u okviru zatvorenog kruga brodogradilišta, do trajnog zbrinjavanja. U predhodnom periodu bilo je više pokušaja trajnog rješavanja i zbrinjavanja otpadnog grita, međutim, zbog finansijske situacije u kojoj je zatečeno preduzeće, nije došlo do realizacije trajnog zbrinjavanja otpadnog grita. Otpadni grit (iz prethodnog perioda, kada nije vršena selekcija otpada), koji je upakovan u džambo vreće i čiju je karakterizaciju vršio „Centar za ekotoksikološka ispitivanja“ iz Podgorice, kategorisan je kao opasan otpad – saopšteno je iz inspekcije.A.T.
Bez odgovora
Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma juče nijesu odgovarali na naša pitanja ko je radio analizu koncentracije opasnih materija u gritu. Iz ovog resora nijesu kazali ni zašto je analiza koštala 95.000 eura.
U opciji izvoz
Direktor Ekološkog pokreta Ozon Aleksandar Perović ističe da je grit višedecenijski problem u Crnoj Gori. Ističe da su za njegovu sanaciju potrebna znatna sredstava, ali i vrijeme da se taj projekat pripremi na najbolji način.
– Više studija je urađeno sa različitim standardima šta je nabolje uraditi. Kao jedna od najboljih opcija jeste da se jedan dio grita mora izvesti. Postoje i spekulacije da li je jedan dio, kao podlogu za građevinski materijal, moguće iskoristititi u Crnoj Gori. Smatramo da ako je moguće da se problem riješi u Crnoj Gori, tu ga i treba rješavati – ocijenio je Perović.