Vlada Crne Gore nije obezbijedila čak ni grobnice za one koji su po pozivu države išli u rat da brane njen integritet i suverenitet, poručio je član Udruženja za zaštitu prava vojnih invalida Desimir Hajvaz. On je kazao da je neshvatljiv odnos i vlasti i opozicije prema ratnim vojnim invalidima, koji odbijaju da im daju ono što im pripada.
On podsjeća da je poslanik Neven Gošović 14. maja 2015. u Skupštini predložio da ostvarivanje prava na starosne penzije za ratne vojne invalide dospije na dnevni red. Međutim, podsjeća da su poslanici odbili taj predlog, iako su ratni vojni invalidi „branili integritet i suverenitet tadašnje države i pošteno se borili, kako to dolikuje svakom našem građaninu da brani svoju domovinu”.
– Nikada neću moći da shvatim ljude, kako u opoziciji, tako i u vlasti, da se ne okrenu oko sebe i da shvate da su napravili grešku što našoj populaciji ratnih vojnih invalida 1990-1999. godine nijesu dali prava koja ih sleduju Ustavom i zakonom države Crne Gore. Ustav jemči posebnu zaštitu lica sa invalidititetom. Ratni vojni invalidi čije je zdravlje narušeno nikada ne mogu biti u jednakom položaju sa zdravom osobom. Naša populacija je diskriminisana od strane države, odnosno Ministarstva rada i socijalnog staranja – poručio je Hajvaz.
Ističe da je Zakonom o zaradama zaposlenih u javnom sektoru poslanicima plata povećana za oko 400 eura, ministrima od 700 do 900 eura.
– Svaka im čast, a nama daju povećanja u centima. Pitam se da li je posao poslanika da se bori za građanina, radnika, za onoga što nema da jede, ili da se bore za svoje lične interese – pitao je on.
Hajvaz ističe da je ova populacija diskriminisana i Zakonom o boračkoj i invalidskoj zaštiti.
– Čak nam ni grobnice nijeste obezbijedili. Grobnice su za nas misaona imenica – kreću se od 2.000 do 4.000 eura – navodi on, ističući da je neophodna što skorija izmjena tog zakona.
Hajvaz predlaže da ratni vojni invalidi i civilni invalidi rata 1990-1999. treba da imaju status borca (borački dodatak), besplatno liječenje, banjsko liječenje, invalidnine da primaju preko banaka. Smatra da treba riješiti penzije za invalide od prve do pete grupe, te da porodična invalidnina po umrlom vojnom invalidu iznosi 50 odsto od osnova. Hajvaz smatra da im treba obezbijediti besplatan prevoz, jednokratnu pomoć jednom godišnje, kartice za kupovinu hrane na odloženo plaćanje, rješavanje stambenih pitanja.
– Država je vojnim invalidima oduzela centar za liječenje i rehabilitaciju u Igalu i prodala ga, dok Poreska uprava koristi zgradu vojnih invalida u Podgorici na Cvijetinom brijegu – navodi on.
Hajvaz ističe da ne traže milione, nego ono što im pripada i što bi trebalo da stoji u zakonu.
– Ja sam ratni vojni invalid pete grupe (70 odsto) i moja invalidnina je sada 169,26 eura. Godine 2012. bila je 162,30, što znači da se povećala za 6,96 eura za četiri godine. Naknada za materijalno obezbjeđenje borca sada iznosi 116,73 eura, a 2012. je bila 111,90, što je povećanje za 4,83 eura za četiri godine. Podstanar sam, dok sve platim i za lijekove na mjesečnom nivou moram posuditi da bih preživio – objašnjava Hajvaz.
A.O.
Nijesmo dobrovoljno išli u rat
Hajvaz ističe da se više puta obraćao Ministarstvu rada, navodeći da mu poslednja dva puta nijesu ni odgovorili. Najavio je da će se boriti svim demokratskim sredstvima za svoja prava.
– Pitam vas ko nas je poslao u rat, a sada dižete ruke od nas i što je najgore, ponižavate nas, ne date nam pravo na dostojan život. Ja nijesam dobrovoljno išao u rat, nego na poziv države. Na poziv se moralo ići u rat, ako nijesi htio, tražili su te i silom tjerali – ističe on.