Zakon o medijima trebalo bi da uvede ciljan, pravovremen i izvršan skup pravila za sve one koji planiraju, dodjeljuju ili primaju javna sredstva za oglašavnje u medijima, da prikazuju podatke o količini, svrsi i ishodu tih aktivnosti, ocijenila je predstavnica OEBS-a za slobodu medija Dunja Mijatović. Ona je kazala da su oglašavanje državnih organa i različiti oblici finansiranja od strane države sve veći izvor netransparentnog finansiranja medija, neprikladnog uticaja na medije, ograničenja medijske nezavisnoti i narušavanja medijskog integriteta, ali da predložene izmjene Zakona o medijima predstavljaju „ozbiljan izvor diskriminacije”.
– Postoji ozbiljna potreba za povećanjem transparentnosti i pristupa podacima koji su povezani sa finansiranjem od strane države i oglašavanjem državnih organa u medijima. Ipak, predložene izmjene (naročito one koje se odnose na kriterijume za dodjelu sredstava za oglašavanje) predstavljaju ozbiljan izvor diskriminacije i subjektivnog ponašanja državnih organa i preduzeća – navodi se u saopštenju Mijatović.
Ona je navela da je u pismu predsjedniku Vlade Milu Đukanoviću od 27. jula izrazila zabrinutost u vezi sa predloženim izmjenama tri medijska zakona u Crnoj Gori (Zakon o medijima, Zakon o elektronskim medijima i Zakon o javnim radio-difuznim servisima) koje bi mogle imati nepovoljan efekat na medijski pluralizam u Crnoj Gori.
– S obzirom na to da oglašavanje državnih organa i finansiranje od strane države predstavljaju potencijalni izvor organičenja i ugrožavanja konkurencije na medijskom tržištu, monitoring takvih aktivnosti trebalo bi biti vršen od strane nezavisnog tijela (regulatorne institucije nadležne za medijsku konkurenciju). Raspodjela ovih sredstava trebalo bi da bude vršena u skladu sa pravilima o državnoj pomoći – smatra Mijatović.
Komentarišući amandmane na Zakon o elektronskim medijima, Mijatović je poručila da nametanje bilo kakvih generalnih programskih kvota za proizvodnju sopstvenog programa predstavlja bezrazložno ograničenje slobode medija i njihove uređivačke politike.
– Predložena kvota za proizvodnju 20 odsto sopstvenog programskog sadržaja nije opravdana, naročito za medije koji ne koriste ograničene resurse, kao što su FM frekvencije ili MUX kapacitete, već uslovno pristupne platforme. Nadalje, definisanje navedenog kao uslov za pristup fondu za pluralizam organičava prostor za potencijalne korisnike što otvara još jednu oblast diskriminacije – upozorava ona.
Smatra da je uvođenje i unapređenje postojećih mehanizama za podršku pluralizmu pozitivan korak, ali je predlog revidiran kako bi adresirao nekoliko pitanja – da li postoje drugi fondovi za elektronske medije, zbog čega su potencijalni korisnici samo komercijalni emiteri i zbog čega su isključeni neprofitni emiteri.
– Malo je vjerovatno da će očekivani godišnji fond, koji iznosi oko jedan milion eura, biti potrošen na jedan projekat po emiteru u toku godine. Istovremeno, postoji rizik da samo određene teme budu adresirane od strane ograničenog broja za njih zainteresovanih emitera. Ukoliko se doda kvota od 20 odsto, rješenje će još teže ispuniti očekivanja. Ukoliko se nezavisnom regulatoru daju pravo i obaveza da raspodjeli sredstva, onda ne bi trebalo angažovati samostalne procjenjivače. Savjet predstavlja javnost, imenuje se od strane parlamenta i treba da preuzme punu odgovornost za transparentnu raspodjelu, kao i efikasno i odgovorno trošenje resursa Fonda – smatra Mijatović.A.O.
Ugrožava nezavisnost RTCG
Govoreći o predlogu zakona o javnom servisu, Mijatović smatra da se propisivanjem strogih uslova (prekoračenje godišnjeg finansijskog plana i poslovanje sa gubitkom na kraju fiskalne godine, treće mjestu po povjerenju građana, a na osnovu istraživanja javnog mjenja) za automatsko razrješenje Savjeta RTCG ili izvršnog direktora, ozbiljno ugrožava nezavisnost javnog servisa i njegovu efikasnost.
– Uslovljavajući imenovanje direktora kanala javnog sektora odobrenjem Savjeta ograničava se mogućnost izvršnog direktora da odabere tim i preuzme punu odgovornost za rad javnog servisa – zaključila je ona.