Istraživanje Uprave za javne nabavke pokazalo je da čak 32 odsto predstavnika malih i srednjih preduzeća u Crnoj Gori smatra da je korupcija prisutna prilikom sprovođenja tendera, dok svega pet procenata vjeruje da podmićivanja i namještanja poslova nema. U Uniji poslodavaca Crne Gore (UPCG) za „Dan” kažu da je nesporna činjenica da privrednu zbilju čini 99,9 odsto preduzetnika, mikro, malih i srednjih privrednih društava koja do sada nijesu povećala udio u „kolaču“ javnih nabavki koji čini 13 odsto bruto društvenog proizvoda u državi, odnosno preko 400 miliona eura.
U Upravi za javne nabavke kažu da kod naručilaca poslova na tenderima, odnosno državnih i lokalnih institucija i preduzeća, preovladava mišljenje da je rizik od nastanka korupcije prisutan, kako u fazi planiranja, tako i u toku pripreme i sprovođenja postupka, dodjele ugovora i kasnije upravljanja zaključenim ugovorom.
– Na pitanje da li je prisutna korupcija u javnim nabavkama, ponuđači, predstavnici malih i srednjih preduzeća u Crnoj Gori u 49 odsto slučajeva kazali su da ne znaju, 14 procenata nije željelo da odgovori, 32 odsto je reklo da je prisutna, a pet da nije – navode u Upravi.
Izvještaj o realizaciji javnih nabavki za prošlu godinu Upravi su dostavila 602 obaveznika primjene zakona, a 14 nije ispoštovalo tu obavezu.
– Na adresu Uprave za javne nabavke stigle su dvije prijave korupcije. Prva, koja se odnosi na bankarsku garanciju, za koju lice koje je prijavilo smatra da je falsifikovana, i druga, koja se odnosi na tendersku dokumentaciju, gdje lice koje je prijavilo smatra da je došlo do zloupotrebe načela obezbjeđivanja konkurencije i načelo ravnopravnosti – kažu u Upravi.
Pravni savjetnik u UPCG Branislav Begović kaže da fenomen korupcije i dalje ima „plivajući kurs”. On navodi da opažanje preduzetnika o stanju korupcije u javnim nabavkama, posebno povodom tenderskih procedura, ukazuje da postoji nesklad između zakonskog i stvarnog stanja u privredi.
– To što 32 odsto ponuđača smatra da postoji korupcija u javnim nabavkama ukazuje na činjenicu da zakonske odrednice same po sebi nijesu i garancija da korupcije neće biti. Suprotno, ne samo laička već i stručna javnost korupciju prepoznaje kao ograničavajući faktor normalnom privređivanju u Crnoj Gori. Ovo posebno ako zakonski mehanizmi zaštite u primjeni dobijaju oblike selektivnosti, malog broja efikasno identifikovanih postupaka povreda zakona, te epiloga po istim koji rezultiraju prekršajnim ili krivičnim sankcijama. Jedna produbljena analiza na osnovama predmetnog izvještaja moguće da bi ponudila pravce daljeg otklanjanja sindroma „javne nabavke – privatni poroci“ – kazao je u izjavi za „Dan” Begović.
Dodaje da ostaje dilema da li treba proširivati „klub naručilaca“ koji su izuzeti od primjene Zakona o javnim nabavkama, nezavisno od vlasništva, odnosno precizirati da se klasični privredni subjekti sa svim rizicima pojavljuju na tržištu roba, usluga i radova.
– Tržišni pristup klasičnih privrednih subjekata, osnovanih radi sticanja dobiti, neizbježan je i ne treba da ima „teren tržišta javnih nabavki“. Kako bi se otklonila sumnja u pitanjima ispravnog postupanja ponuđača, trebalo bi pronaći dodatne mehanizme sprečavanja zloupotreba ponuđača u postupcima javnih nabavki. Čak i do nivoa inkriminacije novog krivičnog dijela – zloupotreba u vezi sa javnim nabavkama – poručio je Begović.
M.S.
Komisiju da imenuje Skupština
Begović kaže da sistem zaštitnih mehanizama treba unapređivati s tim što bi kao prvi korak ka tome trebalo promijeniti sadašnje zakonsko rješenje po kome Državnu komisiju za kontrolu postupaka javnih nabavki imenuje Vlada.
– Ubuduće to neizbježno mora da bude Skupština koja i donosi poseban Zakon o budžetu. Fenomenu korupcije posebnu pažnju treba posvetiti i kada su u pitanju jedinice lokalne samouprave, što do sada nije bio slučaj. Iz prostog razloga što u jedinicama lokalne samouprave, takođe, djeluje tržište javnih nabavki, najčešće van opšteg i strukovnog interesovanja javnosti – navodi Begović.