Predsjednik Višeg suda Boris Savić tri puta je nezakonito kontrolisao optužnicu i donosio rješenja kojima je od krivičnih djela oslobađao doskorašnjeg gradonačelnika Cetinja i novog ministra kulture Aleksandra Bogdanovića. To se može zaključiti na osnovu rješenja Apelacionog suda od 26. decembra prošle godine, u koje je „Dan” imao uvid.
Radi se o predmetu koji je po privatnoj optužnici kod Višeg suda pokrenuo Cetinjanin Milorad Stanković 4. maja prošle godine. Stanković se odlučio na privatnu optužnicu nakon što je tužilaštvo ranije odbacilo njegovu krivičnu prijavu.
Stanković je optužio Bogdanovića za navodno nekoliko krivičnih djela, zloupotrebu službenog položaja, davanje mita, lažno prijavljivanje, davanje lažnog iskaza, neizvršenje sudske odluke i lažni bilans.
Optužnicom su obuhvaćeni i poslanik DPS-a Ana Nikolić i tužioci Luka Martinović, Sanja Radunović, Katarina Padalica i Duško Milanović, kojima se, takođe, na teret stavlja navodna zloupotreba službenog položaja i još nekoliko krivičnih djela.
Savić je sam donosio rješenja o odbijanju optužnice Stankovića i to tri puta – 29. juna, 29. septembra i 27. novembra prošle godine.
Sva tri rješenja Savića oborilo je vijeće drugostepenog Apelacionog suda, kojim je predsjedavala sudija Radmila Mijušković.
– Ovaj sud je cijeneći žalbene navode nedvosmisleno utvrdio da je oštećeni (Stanković) kao tužilac dajući činjenični opis za sva krivična djela i njihovu pravnu kvalifikaciju, radnje pojedinih okrivljenih kvalifikovao kao krivična djela zloupotreba službenog položaja iz člana 416 st. 3 Zakona o krivičnom postupku (ZKP) i primanje mita iz čl 423 st. 1 KZ CG, za koja krivična djela je propisana kazna zatvora od dvije do 12 godina. Kako se u konkretnoj situaciji pored krivičnih djela, koja se okrivljenima stavljaju na teret i za koja je propisana kazna zatvora ispod deset godina, okrivljenima stavljaju na teret i krivična djela za koja je predviđena kazna zatvora preko deset godina, u skladu sa odredbom čl 24 st. 1 ZKP-a, u konkretnoj situaciji kontrolu optužnice nije mogao vršiti sudija pojedinac, već vijeće sastavljeno od troje sudija – piše, između ostalog, u poslednjem rješenju Apelacionog suda od 26. decembra prošle godine. Vijeće Apelacionog suda tražilo je da se taj propust otkloni u ponovljenom postupku.
Poslednje rješenje drugostepenog suda pokazalo je da predsjednik Višeg suda Boris Savić nije mogao sam da donese nijedno rješenje o odbijanju optužnice, koju je predao Stanković.
Rješenje je moglo da donese isključivo vijeće tog suda, sastavljeno od troje sudija tek nakon detaljne provjere navoda iz optužnice.
Porodica Stanković se godinama unazad spori sa Prestonicom. Tvrde da je uzurpirana njihova imovina, odnosno prostor na kojem se nalazi cetinjska pijaca, te da je nezakonito upisana na Prestonicu.
Zbog branjenja imovine i sukoba sa čelnicima Cetinja, članovi te porodice su i nezakonito hapšeni, što je kasnije potvrđeno na sudu.
Milorad Stanković je prije dvije godine predao tužilaštvu krivičnu prijavu protiv Bogdanovića i ostalih.
U februaru prošle godine Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je odbacilo tu prijavu. Nakon predate žalbe iz Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT) obavijestili su Stankovića da funkcionere može da goni isključivo privatnom optužnicom kod Višeg suda, što je on i učinio početkom maja prošle godine.
Nije dugo čekao odgovor, Savić je 29. juna prošle godine donio rješenje kojim je odbacio optužnicu Stankovića.
Nakon uredno predate žalbe, vijeće Apelacionog suda, kojim je predsjedavala sudija Radmila Mijušković, 18. jula iste godine vratilo je taj predmet Višem sudu na ponovno odlučivanje.
Savić je 29. septembra prošle godine po drugi put donio rješenje o odbacivanju optužnice protiv Bogdanovića i ostalih. I to njegovo rješenje 15. novembra vijeće Apelacionog suda obara i vraća na ponovno odlučivanje.
Ni ta odluka nije obeshrabrila predsjednika Višeg suda da 12 dana kasnije, odnosno 27. novembra, ponovo, po treći put odbaci optužnicu Stankovića.
Vijeće Apelacionog suda na čelu sa sudijom Mijušković prije nekoliko dana, tačnije 26. decembra prošle godine i treći put je oborilo odluku Savića. Vl.O.
Nije nezakonito postupanje, već različito tumačenje
Savjetnica za odnose sa javnošću Višeg suda Aida Muzurović odgovorila je „Danu” da je oštećeni M.S. kao tužilac dostavio sudu akt označen kao „optužnica”.
– Provjeravajući sadržinu akta, sud je utvrdio da ne sadrži sve što je po zakonu potrebno da bi se akt tretirao kao optužnica (onako kako ga je naslovio podnosilac), pa je isti na osnovu člana 204 stav 3 Zakonika o krivičnom postupku vratio podnosiocu kako bi ga ispravio. S obzirom na to da podnosilac nije ispravio akt na način kako je to sud naložio, predsjednik suda–vijeća ga je odbacio – piše u odgovoru.
Muzurovićeva dodaje da je protiv tog rješenja podnosilac akta izjavio žalbu, pa je odluka Višeg suda u Podgorici ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak.
– U ponovnom postupku predsjednik suda–vijeća, postupajući po ukidnim razlozima, ponovo je na osnovu člana 204 stav 3 Zakonika o krivičnom postupku odbacio akt podnosioca. Podnosilac akta je ponovo izjavio žalbu koja je odlukom Apelacionog suda Crne Gore ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak – navodi Muzurovićeva u odgovoru.
Dodaje da je u ponovnom postupku sud postupio po ukidnom rješenju i akt tretirao kao optužnicu, nakon čega je postupak, na osnovu člana 239 stav 6 Zakonika o krivičnom postupku obustavio.
– Tu odluku donio je predsjednik vanraspravnog vijeća jer zakon izričito ne propisuje sastav suda u situaciji kada se postupak obustavlja iz razloga što optužnica ne sadrži sve što zakon propisuje. Protiv tog rješenja žalbu je blagovremeno izjavio podnosilac, pa je rješenje Višeg suda u Podgorici ukinuto od strane Apelacionog suda Crne Gore, a u toj odluci stao je na stanovište da o predmetnoj optužnici treba da odluči vijeće. Postupak po ovoj optužnici je u toku – piše u odgovoru Muzurovićeva.
Dodaje da je predsjednik suda odluke o odbačaju podnosilac akta donosio kao predsjednik vijeća na osnovu ovlašćenja koja mu daje zakon (član 204 stav 3 ZKP), jer se podnijeti akt zbog nedostataka nije mogao tretirati kao optužnica.
– Specifičnost situacije u kojoj neko lice podnosi akt koji se naslovljava optužnicom, a taj akt ne sadrži ono što bi optužnica trebalo da sadrži da bi se po njoj uopšte postupilo, odnosno da bi se uopšte primijenile odredbe koje se odnose na optužnicu, uslovljava postojanje različitih stavova i mišljenja. Dakle, to što su odluke ovog suda ukinute od strane Apelacionog suda Crne Gore nije rezultat nezakonitog postupanja ovog suda, već je rezultat različitog tumačenja jedne specifične pravne situacije od strane instanciono različitih sudova – tvrdi Muzurovićeva. Dodaje da, uostalom, ukidne odluke instanciono viših sudova ovaj sud obavezuju da postupi po ukidnim nalozima, kako je to do sada i bio slučaj.