Ministarstvo saobraćaja i pomorstva, kojim rukovodi Osman Nurković, tokom protekle godine izdašno je koristilo procedure hitnih nabavki roba i usluga, čak i za potrepštine za koje taj postupak nije predviđen. Za hitne nabavke taj resor je potrošio 1.079.071 euro, a u sklopu tog troška nalaze se čak i sredstva higijenu, kafa, čajevi, restoranske usluge, hoteli, radna odjeća, vizit karte, čaše i tanjiri, kao i kancelarijski materijal. Samo za sredstva za higijenu potrošeno je preko 1.500 eura, a sličan je trošak i za kafu, vodu i čaj.
Prema Zakonu o javnim nabavkama, takvi troškovi ne spadaju u grupu za koje se mogu koristiti hitne procedure. Prema članu 29 tog akta, naručilac može da sprovede hitnu nabavku, u cilju otklanjanja i sprečavanja opasnosti od nepredviđenih događaja na koje nije mogao ili ne može da utiče. Osim toga hitne nabavke su moguće kada se radi o otklanjanju posledica nepredviđenih događaja, ugroženosti zdravlja i života građana.
Zašto je resor saobraćaja koristio hitne procedure za nabavku potrepština koje nijesu hitne i time zaobilazio zakonsku proceduru nijesmo dobili objašnjenje jer iz Nurkovićevog kabineta nijesu odgovarali na naša pitanja.
Prema ocjeni istraživača javnih politika u Institutu alternativa Ane Đurnić, ni jedna jedina stavka iz izvještaja Ministarstva saobraćaja i pomorstva koja je nabavljena po hitnoj proceduri ne spada pod razloge za hitnost koje propisuju Zakon o javnim nabavkama i Pravilnik za sprovođenje hitnih nabavki koje je taj resor usvojio.
– Ti razlozi su otklanjanje i sprečavanje opasnosti od nepredviđenih događaja na koje naručilac nije mogao ili ne može da utiče, otklanjanje posledica tih nepredviđenih događaja, ugroženost zdravlja i života građana. Posebno je važno naglasiti da i kada postoje svi ovi razlozi, naručilac može sprovesti hitnu nabavku samo ako nije u mogućnosti da sprovede postupak javne nabavke i postupi u rokovima određenim Zakonom o javnim nabavkama koji važe za otvorene i konkurentne procedure – kaže Đurnićeva.
Ovi razlozi, kako kaže, morali bi se posebno dokazivati, a iz Izvještaja o sprovedenim javnim nabavkama Ministarstva saobraćaja jasno je da uslovi za hitnost nisu ispunjeni.
– Odgovorni u ministarstvu morali bi da objasne građanima zašto im je hitno trebala kafa, higijenska sredstva, usluge štampe, police za arhivu i slično i kako je to nabavkom ovih roba i usluga „spriječena opasnost od nepredviđenih događaja, kao i ugroženost zdravlja i života građana”. Ovo je važan slučaj i za Inspekciju za javne nabavke koja bi morala provjeravati da li se zloupotrebljavaju postupci hitnih nabavki kako bi se nabavljale svakodnevne potrepštine za rad organa, a izbjegle otvorene, konkurentne procedure iz Zakona o javnim nabavakama. Iako se radi o, uslovno rečeno, manjoj vrijednosti individualnih roba, radova i usluga koje je ovo ministarstvo nabavljalo po hitnoj proceduri, sve ukupno riječ je o preko milion eura koje je samo jedan naručilac potrošio, a da nije obezbijedio konkurentnost i transparentnost postupka, uz kršenje Zakona o javnim nabavkama i sopstvenog internog akta – navodi ona.
Đurnićeva podsjeća da Pravilnikom o sprovođenju hitnih nabavki Ministarstava saobraćaja i pomorstva nije propisana obaveza objavljivanja javnog poziva kako bi svi zainteresovani ponuđači mogli podnijeti ponudu, već se zahtjevi za dostavljanje ponude šalju ponuđačima po izboru tog resora, odnosno odgovornih ljudi u njemu.
– Takvim postupanjem krše se osnovna načela javnih nabavki – načelo transparentnosti i načelo obezbjeđivanja konkurencije, koje su naručioci dužni da obezbijede – zaključuje Ana Đurnić.M.S.

Za urgentne nabavke dali više od Kliničkog
Ministarstvo saobraćaja i pomorstva je sa troškom od preko milion eura za hitne nabavke rekorder po trošku za tu vrstu tendera. Drugi na listi je, prema podacima Uprave za javne nabavke Montefarm, koji je za hitne nabavke ljekova potrošio 776.000 eura. Ministarstvo unutrašnjih poslova je za hitne nabavke potrošilo 154.000, Radio difuzni centar 124.000, Direkcija za uređenje i izgradnju Kotora 100.000, Zelenilo Podgorica 89.000, Dom zdravlja Podgorica 57.000 i Klinički centar Crne Gore 46.000.