Prosječna plata funkcionera u Crnoj Gori iznosi oko 1.700 eura i 3,3 puta je veća od one koju po državnoj statistici primaju zaposleni i koja iznosi 510 eura. Mjesečna primanja predstavnika vlasti su čak devet puta veća od minimalne zarade od 193 eura, na koju je osigurano oko 10.000 radnika. Od jedne prosječne plate državniku se može isplatiti čak 14 materijalnih obezbjeđenja za petočlanu porodicu, koje je Vlada odredila da bude svega 125 eura. Ono što je začuđujuće jeste činjenica da su uprkos padu standarda rasle zarada nosilaca vlasti.
Vlast je uspjela da statistiku podesi tako da se može pohvaliti visokom prosječnom zaradom, ali iza tih podataka krije se i onaj da više od 80.000 zaposlenih prima platu do 250 eura, odnosno njihova sedmomjesečna zarada je prosječna plata funkcionera. Prema podacima Unije slobodnih sindikata, oko 36.000 građana prima platu manju od državnog minimalca od 193 eura.
Za „izvlačenje” prosjeka prosječne plate u velikoj mjeri su zaslužne upravo zarade funkcionera koje su 2006., kada je prosječna radnička plata bila 282, iznosile 966 eura. Iznos zarada za predstavnike vlasti dostigao je „zenit” 2010. kada im je prosječna zarada bila čak 2.452 eura, a radnicima 479.
Zarade funkcionerima u prosjeku su pale na 1.654 u 2015. godini, da bi lani bile povećane na oko 1.800, a potom izmjenama Zakona o zaposlenima u javnoj upravi smanjene za oko 100 eura.
Plate funkcionerima se obezbjeđuju od poreza građana koji, prema ocjenama sagovornika „Dana”, od svoje sirotinje plaćaju luksuz i lagodan život onima koji su ih doveli na ivicu egzistencije.
Predsjednik Vlade Duško Marković u maju se, povodom Dana nezavisnosti, pohvalio da je Crna Gora u proteklih dvanaest godina uspjela da značajno podigne životni standard građana sa 3.460 eura bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika 2006. na dvostruki iznos, da poveća prosječnu platu sa 286 eura 2006. godine na 510 eura 2018. Premijer, ipak, nije pomenuo da se njemu za to vrijeme plata upetostručila. Radi se o tome da je on, primjera radi, 2004. imao platu od 460, a sada mjesečno prihoduje oko 1.950 eura.
Aktuelnom predsjedniku države Milu Đukanoviću plata je 2005. iznosila 456, a sada oko 2.070 eura. Slična situacija je i kada je u pitanju predsjednik Skupštine Ivan Brajović, kojem je sada plata oko 1.900 eura.
U pokretu Alternativa kažu da prvo treba smanjiti prosječne plate poslanicima, koje su oko 1.500 eura, kako bi se solidarisali sa onima koje predstavljaju. Oni poručuju da bi zarade poslanika trebalo vezati za prosječnu platu u Crnoj Gori.
– Sve dok se to ne uradi, političarima će biti svejedno od koliko novca živi prosječna crnogorska porodica. Ta zarada ne bi smjela biti veća od duple prosječne zarade, odnosno 1.020 eura. Šta to rade tako značajno poslanici da bi primali trostruku prosječnu zaradu?! Imaju tri radna dana mjesečno – upozoravaju u Alternativi.
Oni navode da su zarade koje građani primaju daleko od realnih primanja koje stvarno imaju na mjesečnom nivou.
– Imamo i paradoks da neka nezaposlena lica imaju najveće prihode. Tako premijerov brat i sin imaju milione bez ijednog dana radnog staža – ističu u Alternativi.
Oni smatraju da su socijalni kartoni prijeko potrebni.
– Ali ne bi iznenadilo da se tako otkrije da neka starica sa penzijom od 120 eura ima par hotela i kazina u Crnoj Gori, jer su mnogi političari preveli svoju imovinu na očeve i majke, kumove i rođake – naglašavaju u ovoj organizaciji.
M.S.

Da bi država opstala ovi moraju otići

Potpredsjednica Radničke partije Željka Savković smatra da niko nije unazadio svoj narod kao aktuelna crnogorska vlast. Ona ističe da je potrošačka korpa za septembar bila 639, a prosječna plata 510 eura.
– Kakav komentar može dati ijedna osoba u Crnoj Gori koja ne prima ni 100, koja ne prima ništa, a i ona kojoj je prosječna plata oko 510 eura, osim – daj nam Bože snage da izdržimo ove namete. Onaj ko je primao tri do četiri ili deset puta više nego što mu treba nikad nije mogao razumjeti one koji primaju malo. Čak se i čude kada neko pokuša da se pobuni. Automatski postaje državni neprijatelj broj jedan. Živi, majčin sine, sa 60 do 125 eura. Živi sa 500. Možeš ako si sam, ako ne ideš nigdje, ako ti niko ne dolazi. Možeš ako si se prepustio – i živiš da umreš. Funkcioneri vladajuće koalicije koja jednoglasno odlučuje o tome sa koliko građanin Crne Gore „može” da živi, treba hitno da daju ostavke zarad opstanka države – ocijenila je Savkovićeva.

Siromaštvo vidljivo i među djecom

Predsjednica Banke hrane Marina Medojević navodi da je jaz između bogatih i siromašnih toliko postao dubok da se vidi i među djecom. Ona ističe da djeca siromašnih često nemaju ni knjige, pa ih udaljavaju sa nastave, dok oni iz malog broja bogatih familija imaju sve što požele, od knjiga, preko moderne odjeće do telefona.
– Minimalna plata kod nas nije definisana, a morala bi biti kao mjera zaštite ljudskog dostojanstva i umanjenja siromaštva. Minimalna plata treba dostići najmanje 60 odsto prosječne plate u zemlji, odnosno 300 eura. Plate zaposlenih moraju obezbijediti barem minimum materijalnih potreba čovjeka da bi mu se osigurao dostojanstven život i da bi bio u mogućnosti da učestvuje u društvu. Ko je odlučio da se socijalna pomoć kreće od 60 do 120 eura nije dobronamjeran prema svom narodu.
To je sebičan pristup i govori o neznanju ili nezainteresovanosti za život najugroženijih – izjavila je za naše novine Medojevićeva.