Međunarodni dan ljudskih prava – 9. decembar, Crna Gora i ove godine dočekuje sa ograničenim rezultatima jer uprkos određenom napretku, demokratska svijest još nije sazrela, pa tako ni nakon 14 godina nije riješeno ubistvo urednika „Dana” Duška Jovanovića, a hapse predstavnike naroda zbog javno izgovorene riječi, kao što je slučaj sa Nebojšom Medojevićem, napadaju se novinari, ocjenjuju u nevladinom sektoru. Oni smatraju da se osim usvajanja zakona, otvaranja institucija i zapošljavanja kadrova, mora preći na konkretne rezultate.
Koordinator programa Ljudska prava u Centru za građansko obrazovanje Petar Đukanović kaže da kada je u pitanju stanje ljudskih prava u Crnoj Gori, napredak postoji u oblasti donošenja zakona i uspostavljanja institucija koje bi trebalo da štite i promovišu ljudska prava. Međutim, praksa ne prati takav razvoj i tu imamo sasvim drugačiju situaciju.
On ističe da ni 14 godina nakon ubistva Duška Jovanovića, glavnog i odgovornog urednika „Dana”, taj slučaj nije razjašnjen, a od tada počinje spirala zločina nad novinarima i medijima koja traje do danas, uz posebno zabrinjavajući napad na novinarku Oliveru Lakić.
– Svi ovi slučajevi ostaju neadekvatno rasvijetljeni, što opterećuje novinare i medijsku zajednicu, a ima i užasan efekat na slobodu izražavanja. Kritički orijentisani aktivisti civilnog društva ostaju mete vlasti i njihovih prljavih kampanja. Institucije proganjaju i hapse poslanike bez poštovanja zakonske procedure čime se građani dodatno zastrašuju da slobodno iznose svoju kritiku i mišljenje. Takođe je važno naglasiti i sve nepovoljniji politički i društveni kontekst koji djeluje negativno i na afirmaciju ljudskih prava, a kojem doprinose političari koji neodgovorno podižu tenzije, naglašavaju različitosti i pokazuju netoleranciju prema drugom i drugačijem, uz sveprisutnu korupciju i neefikasan sistem borbe protiv organizovanog kriminala – izjavio je Đukanović.
On je upozorio da relevantna istraživanja o diskriminaciji, kao i podaci nadležnih institucija i broj podnijetih pritužbi, pokazuju da su građani koji žive u siromaštvu, osobe sa invaliditetom, Romi, stare osobe i žene najranjiviji i da najčešće trpe diskriminaciju i kršenje ljudskih prava u gotovo svim segmentima društvenog života.
Predsjednica NVO LGBT Forum Progres Bojana Jokić smatra da Crna Gora i ove godine dan ljudskih prava dočekuje u svojevrsnoj pat poziciji i stanju delikatnog balansa između napretka i kršenja ljudskih prava. Ona kaže da postoji određeni napredak u domenu zaštite pojedinih društvenih grupa od diskriminacije i njihove bolje uključenosti u društvene tokove, kao i da se svijest javnosti polako mijenja i usmjerava ka većoj toleranciji i prihvatanju različitosti. S druge strane, tu su, kako kaže, i ozbiljni problemi.
– Prije svega, napadi na medije i novinare koji su se dešavali ozbiljan su alarm da je put do slobode misli i izražavanja u Crnoj Gori i dalje trnovit i pun prepreka. Zatim, napadi na LGBTIQ osobe, kako fizički, tako i verbalni, koji ne jenjavaju iz godine u godinu su takođe jasan znak da sistem mora ozbiljnije i sveobuhvatnije da stane u zaštitu svih svojih građana, bez razlike. Konačno, možda i najviše zabrinjavajuća okolnost koja je direktan udar na same temelje ljudskih prava u Crnoj Gori je i trend gušenja javne riječi koja ima kritičan i „nepodoban” karakter iz ugla institucija sistema. Pogotovo me brine tretman koji doživljavaju demokratski izabrani predstavnici naroda, a koji je daleko od tekovina pravne države – rekla je Jokićeva.
Koordinator programa ljudskih prava i pravde u Građanskoj alijansi Milan Radović ističe da kada govorimo o poštovanju i zaštiti ljudskih prava napredak nije dovoljan i uglavnom se ogleda u usvajanju zakonskih standarda i u dodatnom zapošljavanju u institucijama za ljudska prava.
– No, i broj dodatno zaposlenih mora biti značajno veći. Takođe, budžeti institucija moraju biti adekvatni jer su sada nedovoljni za promociju, istraživanje i zaštitu ljudskih prava. Uz sve ovo neophodna je dalja depolitizacija institucija – poručio je Radović.
Dodao je da su problem efikasne i djelotvorne istrage u slučajevima policijske torture, ratnih zločina, napada na novinare, kršenje prava na privatnost, visok nivo diskriminacije manjinskih grupa, posebno težak položaj LGBT pripadnika, žena, osoba sa invaliditetom, Roma, starih i siromašnih građana.
– Naše institucije moraju mnogo više da urade kako bi građani osjetili konkretne promjene u svakodnevnom životu, ali takođe i na promjeni svijesti i informisanju samih građana u smislu šta su ljudska prava – zaključio je Radović.M.S.

Romi ravnopravni samo u strategijama

Direktor NVO Mladi Romi Samir Jaha istakao je da posmatrano sa aspekta interesa i potreba romske zajednice, ne možemo reći da su ljudi iz romske zajednice zadovoljni uslovima života i poštovanja njihovih prava. Indirektna diskriminacija, koja je, kako ističe, teško dokaziva, predrasude i tretiranje Roma kao građana drugog reda je nešto što i dalje romska zajednica primjećuje.
– Istraživanja različitih aktera govore da je najveća distanca upravo prema Romima izražena. Romska zajednica i dalje nema ni jednog svog predstavnika ni u lokalnim, pa ni u nacionalnom parlamentu. Napretka ima u određenim opštinama, ali i dalje je neophodno konkretne aktivnosti preduzeti kako bi veći broj Roma bio zaposlen i dugotrajno stambeno zbrinut. U teoriji, zakonima, strategijama Romi uživaju potpuno jednaka prava, međutim, mjere koje se preduzimaju u praksi ne donose željene efekte romskoj zajednici. Država mora značajnije napore i sredstva uložiti ukoliko želimo da romska zajednica bude ravnopravna uslove i tretman. U krajnjem, dugoročno posmatrano, državi je isplativije da ulaze u programe inkluzije Roma kako bi što više bilo Roma koji će biti korisni članovi društva, a što manje onih koji će biti na teretu državnog budžeta kroz socijalna davanja – naglasio je Jaha.