U Crnoj Gori, prema poslednjim zvaničnim podacima, živi oko 622.470 građana od kojih oko 210 hiljada Međunarodni dan socijalne pravde 20. februar dočekuje u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, pokazuje zvanična statistika. Prema zvaničnim podacima Monstata, u našoj državi živi oko 27.400 građana u apsolutnom siromaštvu, mada su nezvanične procjene da je takvih lica i tri puta više.

U Banci hrane koja godinama prati situaciju kada je u pitanju siromaštvo smatraju da je broj građana koji žive od 192 eura mjesečno mnogo veći. Prema njihovoj procjeni, oko 123.500 građana ima mjesečne prihode manje od apsolutne linije siromaštva, što stopu apsolutnog siromaštva podiže na 20 odsto.

Predsjednica Banke hrane Marina Medojević upozorava da institucije često ostanu nijeme na zahtjeve za pomoć koje šalju, pa tako imaju slučajeve da su slali zahtjeve za pomoć i prije pet godina, a da im nije odgovoreno. Kako kažu, kada im se odgovori, tada neka porodica u stanju socijalne potrebe dobije jednokratnu pomoć, što ne rješava problem nego ga samo odloži na nekoliko dana.

Kako se često zaboravi na muke siromašnih pokazuje primjer Marijane Bogavac, kojoj je prošle godine u januaru preminula dvogodišnja kćerka. Marijana Bogavac i njena tragična porodična priča u žiži su otkad je NVO Banka hrane, koja je ovoj familiji pomagala od 2015. godine, na svojoj fejsbuk stranici objavila da je porodicu koja živi u teškom siromaštvu zadesila još veća nesreća, jer je najmlađa kćerka koja je, kako su naveli, bolovala od dijabetesa pronađena mrtva, apelujući na ljude dobre volje da pomognu.

Nakon smrti djevojčice svi su najavljivali pomoć, pa i predsjednik Vlade Duško Marković. Ipak, danas Marijana sa dvije kćerke i dalje živi kao podstanar i ima egzistencijalne probleme.

Ona je za obilježavanje godišnjice kćerki pozajmila 500 eura, a da bi ih vratila morala je da opet moli za pomoć. Centar za socijalni rad joj je dao 120 eura, koliko je obezbijedio i podgorički Sekretarijat za socijalnu politiku. Dio novca donirala joj je i Fondacija Čovjekoljublje.

– Premijer Marković mi je obećao stan, ali ja sam i dalje na istoj adresi u podstanarskom stanu, uprkos obećanju predsjednika vlade da ću dobiti smještaj. Zaboravili su me, a rekli su bili da će mi pomoći kada se navrši 40 dana od Jelenine smrti – navodi Bogavac.

Ona sada radi za mjesečnu platu od 280 eura, stan plaća 140, struju 80 i ostaje im da se snađu sa 60 eura mjesečno. Da ne dobijaju obrok od Narodne kuhinje gladovali bi.

– Bilo bi mi lakše da ne moram da plaćam stan. Želim da stanem na noge, da djeca konačno ne strahuju od gladi i da imam novca da djetetu podignem spomenik – priča Marijana.

U Banci hrane kažu da Crna Gora svojim građanima „čestita” Svjetski dan socijalne pravde velikom nezaposlenošću od zvaničnih 41.229 osoba, povećanjem penzija od minornih dva odsto, poskupljenjem struje i najavom poskupljenja vode, dugom listom lijekova koji se plaćaju, zdravstvenom zaštitom koja ne zadovoljava potrebe najugroženijih, malim brojem socijalnih, radnih i drugih prava...

– Prosječna radna satnica od svega tri eura nije dovoljna ni za minimum preživljavanja. Zaposleni kod nas, ako imaju sreću primaju prosječnu zaradu za čitav radni dan koliko njihove kolege u EU za jedan sat – upozorava Marina Medojević.

M.S.

---

Institucije se ne bore protiv problema
Medojevićeva navodi da institucije sistema ignorišu problem siromaštva i socijalnih nejednakosti čija dva pola, ekstremno bogatstvo manjine i ekstremno siromaštvo većine melju srednji sloj i osnovu na kojoj počiva društveni prosperitet i održivost demokratije.

– Istovremeno, te iste institucije nemaju snage da se izbore sa korupcijom, kriminalom, izbjegavanjem plaćanja poreza, kreirajući tako sistem neravnopravne raspodjele u kojem mali dio profitira, a većina zarađuje nedovoljno i biva opterećena nametima kako bi se gubici u budžetu nadoknađivali. Izbjegava se oporezovanje bogatstva kao jednog od resursa za umanjenje nejednakosti. Umjesto da djeca slušaju o socijalnim problemima, da se otvoreno razgovara na ovu temu kako bi razumjela problematiku, sistem obrazovanja socijalne razlike sakriva i zataškuje čime doprinosi razdvajanju djece još u školskom dvorištu, a ne doprinosi njegovanju empatije – ističe ona.