U Crnoj Gori, koja se na papiru deklariše kao država socijalne pravde, u realnosti se ponaša kao Superhik (najpoznatiji super-antiheroj, negativ Robin Huda, krade od siromašnih i daje bogatima) jer stimulativno djeluje na bogate, pa možemo reći da važi pravilo „ko ima daće mu se, ko nema uzeće mu se”, ocjenjuje u razgovoru za „Dan” predsjednica Banke hrane Marina Medojević.

Banka hrane danas slavi deveti rođendan, a njena predsjednica kaže da su do sada pomogli 19.285 porodica, sa oko 90.000 članova, a sve to uz pomoć humanih građana, kroz 1.508 humanitarnih akcija u kojima je učestvovalo 4.005 volontera. Iako su postigli i više nego zavidne rezultate, država ih nikada nije prepoznala kao partnera, te samim tim nijesu dobijali nikakvu pomoć ni za jednu akciju.

Medojevićeva kaže da je za devet godina socijalna pomoć porasla svega sedam eura, te da država nema ideju ili ne želi da riješi pitanje siromašnih.

– Postajemo država u kojoj su najsiromašniji najbolje platiše, a bogati duguju ogromne poreze državi – navodi ona.

Medojevićeva pojašnjava da su u prvim godinama pomagali ljude koji su bili na evidencijama centara za socijalni rad, ali su ubrzo otkrili da pomoć koju obezbjeđuju ne završava uvijek kod onih kojima je najneophodnija. Zato su sami počeli da pomažu ljude koje je država ostavila po strani, a koji nemaju ni najosnovnije uslove za život, što uključuje čak i hranu, odjeću i obuću, kao i sredstva za higijenu.

– To su žrtve tranzicije, penzioneri, nezaposleni, raseljena lica kao i veliki broj samohranih majki. Novina je što nam se javlja sve veći broj onih koji rade za male plate. Naša bazična pomoć sastoji se u obezbjeđivanju osnovnih životnih namirnica i higijenskih sredstava. Najveći broj onih kojima pomažemo žele da ostanu anonimni. Ti ljudi se stide svog siromaštva, za razliku od mnogih koji su se obogatili na njihov račun, a ne stide se tog bogatstva – ističe Medojevićeva.

Ona kaže da su kroz dugogodišnji rad upoznali mnoge ljude koji žive u siromaštvu jer ne mogu da pronađu posao od kojeg bi obezbijedili najosnovnije ljudske potrebe, poput plaćanja stana, računa za struju, vodu, hranu...

– Strategija za borbu protiv siromaštva je neophodnost. U uslovima dubokih privrednih, socijalnih i političkih promjena povećana je nezaposlenost, a pojedine grupe stanovništva izloženije su siromaštvu – posebno nezaposleni, slabije obrazovani i ruralno stanovništvo. Bez efikasne države koja sarađuje sa aktivnim i angažovanim građanstvom, mali su izgledi da se siromaštvo smanji. Banka hrane skoro svakodnevno šalje zahtjeve za pomoć u ime siromašnih građana institucijama sistema. Povratnih reakcija skoro da nema – ukazuje Medojevićeva.

Ona ističe da ih siromašne porodice upoznaju sa podacima da im se godišnje dodijeli jednokratna pomoć pomoć od 30 do 50 eura, ali da se time problem uopšte ne rješava.

– Smatramo da to nije rješenje koje daje rezultate, a posebno što nema pravila pri donošenju odluka te se često dešavaju zloupotrebe. Banka hrane, osim deklarativne podrške institucija, konkretnu pomoć nije imala. Mi i dalje radimo bez kancelarije, magacina, auta, novca... Na konkurse za himanitarni rad, kojih inače ima malo, uredno se javljamo, ali začudo ne možemo dobiti nijedan. Ostavićemo da sami zaključite zašto – kaže Medojevićeva, koja je inače supruga jednog od lidera opozicije Nebojše Medojevića.

Ona upozorava da su siromašni laka meta za zloupotrebe i vjerovatno se zato toliko dugo ništa ne radi na poboljšanju njihovog položaja.

– Banka hrane je uprkos svim teškoćama za devet godina uspjela da stvori lanac dobra koji rezultira velikim brojem humanih djela. Najčešće, to nije zabilježeno u javnosti jer tako žele humani ljudi i kompanije donatori. Osjećaj da su pomogli, dovoljan im je da zadovolje svoju potrebu za humanošću – navodi Medojevićeva.

M.S.

---

Socijalna pomoć mizerna i nedovoljna
Medojevićeva ističe da je država propisala prestroge uslove za dobijanje socijalne pomoći, koja je, inače, isuviše mala i hitno se mora povećati.

– Da biste ostvarili pravo na socijalnu pomoć u Crnoj Gori potrebno je da nemate ništa, da biste takođe dobili praktično ništa. Ispada da država pomaže da preživite tek nekoliko dana u mjesecu. Najugroženiji u Crnoj Gori žive od materijalnog obezbjeđenja porodice koje iznosi 108 eura mjesečno za četvoročlanu porodicu. Obaveza je države da se poveća iznos socijalnih davanja i obezbijedi odgovarajući životni standard za socijalno ugrožene, posebno za nezaposlene, starije i osobe sa invaliditetom, da se osnuju skloništa za beskućnike i odgovarajuće riješi problem ljudi koji žive u psihijatrijskoj bolnici u Kotoru, jer nemaju gdje drugo – ističe ona.