Rožajac Goran Vukosavljević, otac četvoro maloljetne djece, zaprijetio je da će se javno, pred zgradom Opštine, isjeći žiletom ukoliko mu nadležni hitno ne pomognu da riješi nagomilane socijalne probleme. Riječ je o porodici koja živi u trošnom objektu, bez vode i kupatila, a preživljava od socijale i novca koji Vukosavljević s teškom mukom zaradi. Najmlađi član ovog domaćinstva je dijete sa posebnim potrebama koje je mjesecima liječeno u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG), a od nedavno se nalazi u jednoj beogradskoj bolnici. Vukosavljević naglašava da su za mališana potrebni skupocjeni lijekovi koje ne može da obezbijedi jer ih nema na pozitivnoj listi Fonda zdravstva, pa je zbog tog troška zapao u dužničku krizu.

– Moja djeca preživljavaju od jednog obroka dnevno. Socijala nam ne dolazi u ruke jer je trošimo unaprijed. Živimo od dva eura dnevno jer više ne mogu da im obezbijedim. Mogao bih da radim za njih dan i noć, ali posla nema. Non-stop sam na terenu ne bih li zaradio koji euro više da djeci kupim hljeb, ali trud mi je uzaludan jer posla nema svaki dan. Kada bih barem ljekove za dijete mogao da refundiram ne bih se žalio, ali ovako sam prinuđen da mjesečno izdvajam po 318 eura za njegovo liječenje. Riječ je o lijeku koji se teško nabavlja što mi na svzu moju muku predstavlja dodatan teret – ispričao je Vukosavljević.

Problemi Vukosavljevića traju više od pet godina, kada su po nalogu Centra za socijalni rad izmješteni iz neuslovnog stambenog prostora u stan koji im je obezbijeđen posredstvom ove ustanove. Nakon par mjeseci Centar za socijalni rad je prestao da plaća kiriju, a tu obavezu je preuzela lokalna uprva uz obećanje da će Vukosavljevićima dodijeliti besplatan plac za izgradnju kuće kao i da će pomoći da dobiju krov nad glavom.

– Od svega toga nije bilo ništa, pa smo morali da se vratimo u ovaj stambeni prostor iz kojeg smo izmješteni, a u kojem ne bi bilo dobro da žive štakori a ne djeca. Nebrojeno puta sam se obraćao predsjedniku opštine Ejupu Nurkoviću da ispuni obećanje koje nam je dao, ali on živi dobro i ne mari za sirotinju. U međuvremenu je podijelio više stanova socijalnim slučajevima, ali za nas tu nije bilo mjesta – požalio se Vukosavljević.

Vukosavljevići su prije skoro dvije godine štrajkovali pred zgradom Opštine, gdje su pod šatorom proveli dvije noći. Nurković je tada ponovo obećao da će riješiti dio njihovih problema, odnosno da će im pomoći da obezbijede krov nad glavom, ali obećanje još nije ispunio.

– Nemam više snage da gledam kako mi se djeca muče, gladuju i boluju. Vode nemamo ni da se okupamo. Ovako ne žive ni životinje – kroz suze priča Vukosavljević.

Direktor rožajskog centra Centra za socijalni rad Edin Hodžić nije se javljao na broj mobilnog telefona dostupan redakciji.

V.Ra.

---