Obaveza učešća u aktivnostima Vojske u međunarodnim snagama u inostranstvu za profesionalni sastav i ugovornu rezervu je problematična, jer ove aktivnosti mogu biti ratne, i u tom slučaju ova obaveza pripada svim vojno sposobnim građanima, jer Vojska ne može biti u ratu ako u njemu nije i država, ocijenio je za „Dan” potpukovnik u penziji i bivši sindikalac Nenad Čobeljić komentarišući Predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vojsci Crne Gore (VCG). Čobeljić je upozorio da će ministar (Predrag Bošković) potpuno preuzeti ulogu Savjeta za odbranu i bezbjednost, što je neustavno, nezakonito i opasno.
Kako je rekao, evidentno je da ne može govoriti o izmjenama i dopunama Zakona o VCG jer se mijenja polovina važećeg zakona, dodajući da ovaj predlog sadrži neustavna i diskriminirajuća rješenja kao i određene nejasnoće, nedoumice i nedorečenosti, koji nisu slučajni.
– Pri korišćenju izraza „međunarodna misija” u zakonu se ne pravi razlika između ratnih i mirovnih misija i obaveze učešća u njima, što je neprihvatljivo i u nekom smislu obmanjujuće. Šta u članu 3 zakona znači „učestvovati”: „Vojska učestvuje u međunarodnim snagama, u skladu sa zakonom”. Da li su to sportski susreti, mirovna misija ili ratne aktivnosti? To nije isto i ne može se staviti pod istu kapu – pojam. Da li u slučaju kada je to ratna misija učestvuje država ili Vojska, da li se proglašava ratno stanje? Da li je Crna Gora u ratnom stanju kada upućuje svoje vojnike u ratnu „međunarodnu misiju”, šta to znači za našeg građanina u smislu njegovih obaveza? Da li će građanin koji se mobiliše za učešće u ratu van Crne Gore, ukoliko to odbije, pored novčane kazne, izgubiti i posao i snositi druge posledice predviđene za pripadnika Vojske – pitao je Čobeljić.
Objašnjava da se članom 55 reguliše da lice u službi u Vojsci ima pravo i obavezu da: brani nezavisnost, suverenost i državnu teritoriju Crne Gore, u skladu sa zakonom i međunarodnim pravom o upotrebi sile, a predlogom izmjena se dodaje „učestvuje u odbrani država saveznica u smislu člana 5 Sjevernoatlantskog ugovora”.
– Dakle, ova uvedena obaveza je postala ključna i prijetnja gubljenja posla, a time i egzistencije pripadnika Vojske i njihovih porodica, ali ne svih. Nesumnjivo, ovaj predlog zakona nagovještava ozbiljnu pripremu Crne Gore za učešće u ratnim operacijama van Crne Gore. To nije sporno, s obzirom na naše članstvo u NATO-u. Sporno je to što se sve podredilo tome, i to na neustavan i neprihvatljiv način. Neprihvatljivo je da se uvodi obavezno služenje vojnog roka a da se to jasno ne kaže, takođe je neprihvatljivo da o tome odlučuje Ministarstvo odbrane (ministar) – ocijenio je Čobeljić.
Kako kaže, u članu 145 je uvedena mjera prestanak službe u Vojsci ako se odbije učešće u međunarodnim snagama u inostranstvu.
– Šta je sa ratnim operacijama tih međunarodnih snaga? Šta ako pripadnik VCG tu ratnu misiju smatra moralno neprihvatljivom i veoma opasnom po egzistenciju njegove porodice u slučaju pogibije itd. Ovo je neustavno i diskriminatorski, a u suprotnosti je i sa članom 2 zakona koji reguliše „Vojska je odbrambena snaga koja brani nezavisnost, suverenost i državnu teritoriju Crne Gore i izvršava druge dodijeljene misije i zadatke, u skladu sa Ustavom Crne Gore, zakonom i međunarodnim pravom”. Dakle, odbijanje odlaska u međunarodnu ratnu misiju ne znači da ne postupaš u skladu sa ulogom i zadacima Vojske u odbrani nezavisnosti, suverenosti i državne teritorije Crne Gore. Prestanak službe po navedenom osnovu povlači i „nečastan otpust” iz Vojske, što je takođe neprihvatljivo – naglašava on.
Čobeljić smatra da onima koji odbiju da učestvuju u međunarodnim ratnim misijama treba omogućiti da ostanu i izvršavaju ostale misije Vojske koje su suštinski važne za Crnu Goru i njene građane. On ističe da prijem u ugovornu rezervu Vojske na osnovu ugovora kojim se utvrđuju i obaveza učešća u aktivnostima Vojske u međunarodnim snagama u inostranstvu ne konkretizuje da ovo podrazumijeva i učešće u ratnim sukobima, što bi, kako cijeni, moralo da stoji.
Naglašava da je jasno da je u članu 10 zakona, pored dobrovoljnog, uvedeno i obavezno služenje vojnog roka.
– Predloženim izmjenama zakona se reguliše „Služba u rezervnom sastavu Vojske (čitaj služenje vojnog roka) vrši se po pozivu ministarstva”, odluku o tome takođe donosi ministar. Uz dosadašnja neustavna zakonska rješenja, sa ovim predloženim, ministar će potpuno preuzeti ulogu Savjeta za odbranu i bezbjednost, što je neustavno, nezakonito i opasno – ističe on.
Čobeljić problematičnim smatra i predlog brisanja obaveze Ministarstva odbrane da se bavi rješavanjem stambenih potreba oficira, podoficira i civilnih lica. Kaže da nije do kraja regulisano da li će civilno lice u VCG, za koje se propisuju uslovi za nošenje i upotrebu oružja i nošenje vojne uniforme, time steći svojstvo vojnog lica, a time i prava koja iz toga proističu.
A.O.

---

Nečasno uslovljavanje
Čobeljić smatra da promjena teksta zakletve takođe dosta govori, koji sada glasi: „Svečano se zaklinjem da ću čašću i životom braniti nezavisnost, teritorijalni integritet i suverenitet Crne Gore’’.
– Ovaj tekst je suprotan predloženim rješenjima o sankcijama za pripadnike VCG uključujući prestanak službe u VCG ako se odbije učešće u međunarodnim ratnim misijama u inostranstvu. U tekstu zakletve „savjesno i časno” je zamijenjeno „čašću i životom”. Ostaje da se vidi koliko će Ministarstvo odbrane, pošto je ono za sve nadležno, procijeniti vrijednost života vojnika kojeg upućuje u ratnu međunarodnu misiju pod prijetnjom gubljenja posla u Vojsci na nečastan način ukoliko odbije ovu čast – rekao je Čobeljić.


Kritika ministra bezbjednosna smetnja
Kako kaže bivši predsjednik Sindikata odbrane i Vojske (SOVCG) Nenad Čobeljić, u predlogu zakona se posebno insistira na „bezbjednosnim smetnjama”, koje, kako je rekao, tek treba da propiše Ministarstvo odbrane, odnosno aktuelni ministar.
– Ove smetnje ne bi smjele da se daju u nadležnost ministru odbrane jer će neki novi ministar čim dođe uvesti svoje bezbjednosne smetnje, i tako u nedogled. Sadašnji ministar je iz VCG protjerao desetine vojnika po ugovoru pozivajući se na bezbjednosne smetnje, samo njemu znane, a svode se na političku, nacionalnu, vjersku, sindikalnu i drugu pripadnost. Bezbjednosne smetnje se ne saopštavaju licu koje zbog istih, po predloženim izmjenama zakona, neće moći biti prijemljen u službu u Vojsci, unaprijeđen u viši čin, postavljen na formacijsko mjesto itd, dakle živjeće u neznanju šta je to bezbjednosno zgriješio. Bezbjednosne smetnje su razlog i za prestanak službe u Vojsci, i to uz nečastan otpust a da nije regulisano kako se one utvrđuju, u kojem postupku, pravni lijek... Vjerovatno će i kritika rada ministra i njegovih saradnika biti bezbjednosna smetnja – upozorava Čobeljić.