Za poboljšanje položaja ratnih vojnih invalida, boraca, veterana, žrtava rata neophodno je usvajanje novog Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti, u kome treba da se navedu osnovna prava boraca, ratnih vojnih invalida i porodica palih boraca, ocijenio je za „Dan” ratni vojni invalid Desimir Hajvaz. On je poručio da Crna Gora zaslužuje da ima Zakon o boračkoj i invalidskoj zaštiti, koji bi bio po mjeri onih koji su se borili za nju, a neki u toj borbi dali i svoje živote.

– Prije svega, treba ustanoviti šta to nedostaje u zakonu i šta treba promijeniti po pitanju prava boraca, ratnih vojnih invalida i porodica palih boraca, a sve u svrhu da bi novi zakon bio po mjeri da bi svaki naš borac, ratni vojni invalid i porodice palih boraca mogle dostojanstveno žive – poručio je on.

Poziva da država Crna Gora stane iza ratnih vojnih invalida, a ne da ih, kako je rekao, iz Ministarstva rada i socijalnog staranja diskriminišu kroz Zakon o boračkoj i invalidskoj zaštiti.

– Obavezno je da u Skupštini Crne Gore imamo poslanika koji će se boriti za prava boraca, ratnih-vojnih invalida, porodica palih boraca 1990–1999. godine. Da bismo mi opstali i ostali, pozivam državne organe, predsjednika Skupštine Crne Gore, predsjednika Vlade i predsjednika države da se uključe u rješavanje naših problema, jer niko neće da nam pomogne da riješimo naše probleme. O svemu se u Skupštini priča i diskutuje, a najmanje ili nikako o ratnim vojnim invalidima i borcima koji su i živote položili za ovu državu Crnu Goru. U drugim republikama bivše Jugoslavije se rješavaju stambena pitanja ratnih vojnih invalida, u Srbiji se donosi novi Zakon za ratne vojne invalide i to mnogo povoljniji, i rješavaju se stambeni problemi (gradeći stanove za njih po povoljnim uslovima), a nama zakon ne da pravo na krov nad glavom – istakao je Hajvaz.

On kaže da je u medijima pročitao da je za kredite funkcionera namijenjeno 450.000 eura, a da u Zakonu o boračkoj i invalidskoj zaštiti piše da ratni vojni invalidi nemaju pravo na rješavanje stambenih pitanja.

– Pitam državu Crnu Goru – zašto? Makar da i kredit dobijemo koji ćemo uredno otplaćivati i time bi bili zadovoljni. Ni na subvencije za podstanarski život nemamo pravo, samo imamo pravo da umremo, jer nas tretiraju kao građane drugoga reda. Amerikanci su izgubili rat u Vijetnamu, ali su svoje veterane zbrinuli i dali im normalan život – naglasio je on.

Zapitao je kada će pročitati naslov da su ratni vojni invalidi dobili stan, na koji čekaju već 27 godina.

– Zašto neko može da ima po dva i više stanova, kako ih je zaradio, neka nam da formulu, da i mi pokušamo. Koliko poslanici plaćaju telefonske račune, to je i za bogatije zemlje nedopustivo, a ne za našu malu i siromašnu Crnu Goru. Samo lični interes i ništa više ne gledaju ni poslanici, a posebno ministri koji pune svoje džepove i zapošljavaju svoje porodice na dobre pozicije u državnim organima – smatra on.

Poručuje da ratni vojni invalidi traže samo jedan stan, ne više, kako više ne bi bili podstanari.

– Neka Ministarstvo rada i socijalnog staranja iznese pravi podatak koliko ima ratnih vojnih invalida, koliko ih je stambeno nezbrinuto i koliko ih ima preko 65 godina koji bi trebalo da primaju penzije (boračke penzije). Mislim da smo ih zaslužili, ostavljajući dio svoga tijela negdje na kamenjaru – poručio je Hajvaz.

Kaže da su zbog odbrane države ostalio nesposobni za rad, pitajući zašto nemaju pravo na borački dodatak.

– Moja invalidnina je 251,25 eura – 80 odsto invalidnosti, četvrta grupa, a stan plaćam 250 eura – upozorava on.

Hajvaz ističe da su se i oni borili protiv „povampirenog fašizma 90-ih godina, kao borci iz NOB-e, iz 1941-45 godine”.

– Nosili smo uniformu JNA i ponosimo se sa tim, jer mi smo vojnici, nijesmo političari, ratni profiteri i novokomponovani biznismeni, nama ne trebaju milioni, avioni, skupi automobili, jahte po par miliona eura, samo normalan život koji propisuje Međunarodna organizacija za ljudska prava – ističe on.

A.O.

---

​Borili se što su morali
​Hajvaz kaže da su za odbranu otadžbine položili zakletvu i da su se borili što su morali.

– Mi se nijesmo borili da bismo se obogatili, nego što smo morali, i da naša djeca i unuci ne dožive ovo što smo mi doživjeli. Mi smo samo vojnici koji smo položili zakletvu da ćemo braniti suverenitet i integritet SRJ, šta smo dostojanstveno činili. Samo izmjenom i dopunom Zakona za boračka pitanja nama se treba poboljšati život, da se osjećamo da smo dostojni života normalnog čovjeka – naglašava on.