Ministarstva Vlade Crne Gore još uvijek u većini slučajeva nijesu naučila kako da na najefikasniji način planiraju javne nabavke, jer i dalje planiraju mnogo veće izdatke u te svrhe nego što ih realizuju na godišnjem nivou. Da se javne nabavke loše planiraju svjedoče podaci iz Izvještaja o javnim nabavkama prema kojem su ministarstva bila isplanirala da potroše 467.035.057 eura, a na kraju godine taj izdatak je bio 131.117.843 eura. To u praksi znači da je u blokadi bilo 335.917.214 eura, koji su tokom godine stajali i nijesu se mogli potrošiti za bilo koju drugu namjenu koja ne bi uključivala tendersku proceduru.
Ukoliko se novac ne potroši, on se na kraju godine vraća u trezor, a od njega su mogle da se sagrade ili renoviraju škole, bolnice, vrtići, koji evidentno nedostaju. Takođe, blokirana sredstva su se mogla iskoristiti i za nedostajuća davanja građanima. Primjer za to su naknade majkama sa troje i više djece ili dječji dodaci, koji su ukinuti pod izgovorom da država nema novca, a za te namjene bilo je potrebno taman onoliko koliko se na godišnjem nivou blokira lošim planiranjem javnih nabavki. Izvještaj o javnim nabavkama i podaci o količini rezervisanog novca i potrošnji u te namjene još jedan je pokazatelj da Crna Gora ima novca, samo što se on ne raspoređuje u interesu građana.
Ovakva praksa je samo nastavak lošeg planiranja iz ranijih godina. Naime, ministarstva, opštine, zdravstvene i vaspitno-obrazovne institucije planirali su u 2017. da potroše 517.700.488,82 eura za javne nabavke, a imali su izdatak od 205.258. 604,34 eura. Tako je u 2017. bilo „zarobljeno” 312.441.884 eura, a lani je taj iznos povećan za čak 23.475.330 eura.
Rekorder u lošem planiranju izdataka za tendere je Ministarstvo saobraćaja i pomorstva, kojim upravlja ministar
Osman Nurković. Taj resor je lani za javne nabavke imao budžet od čak 257.450.326 eura, a potrošili su 40.458.192 eura, što znači da su u trezor na kraju godine vratili 216.992.134 eura.
Nešto manji promašaj u planovima imalo je Ministarstvo održivog razvoja i turizma, kojim upravlja ministar
Pavle Radulović, koje je planiralo izdatak od 143.775.481, a realizovalo je 46.650.961 euro.
U izvještaju o javnim nabavkama, koji je za 2018. pripremalo Ministarstvo finansija, i koji je znatno siromašniji informacijama za razliku od onih koje je radila Uprava za javne nabavke, dok je nijesu ukinuli, navodi se da će predmet posebnog nadzora u narednom periodu biti realizacija plana javnih nabavki, koji je osnova za realizaciju svake konkretne nabavke.
– Plan nije samo dokument koji služi potrebama naručioca, već upustvo zainteresovanim licima o planiranim javnim nabavkama. U tom dijelu važno je u što većem stepenu se pridržavati planom predviđenih nabavki sa što je moguće manjim stepenom izmjena – navodi se u izvještaju.
M.S.
Izostaju ozbiljna istraživanja tržištaU izvještaju ministarstva konstatuje se da se uglavnom ne vrši ozbiljnije istraživanje tržišta, prije započinjanja postupka javne nabavke ne obezbjeđuju se informacije o potencijalnim ponuđačima, intenzitetu konkurencije, prisutnosti rizika, dogovaranja između ponuđača, što je sve bitno da bi mogla da se planira vrsta postupka u kome će se sprovesti nabavka, kao i način na koji će se odrediti tehničke specifikacije i ostali elementi tenderske dokumentacije.
– Trebalo bi, takođe, naručioce obavezati da usvoje određene standarde koji će sadržati mjerila za procjenu potrebe da se nešto nabavlja, da se nabavlja u određenim količinama ili određenog kvaliteta – navodi se u dokumentu Ministarstva finansija.