Djevojka iz Tivta
Maša Knežević jedan je od rijetkih stručnjaka za kineski jezik u Crnoj Gori. Fakultet na kineskom jeziku završila je u Pekingu, trenutno je na postdiplomskim studijama, a kao stipendista kineske Vlade postaće i prvi doktor nauka ovog jezika kod nas.
– U Kini sam završila zbog brata i roditelja. Tamo smo liječili brata. Samim tim se stvorila ljubav prema kineskom jeziku. Na početku mi je bilo teško i neobično. Prvo zbog različite kulture, jezika i svega toga. Međutim, s vremenom sam počela da se navikavam i sad je moja ljubav prema Kini sve veća. Iz tog razloga mi je sve teže da se vratim ovdje – ističe talentovana djevojka iz Tivta, koja je fakultet završila na pekinškom „Capital normal“ univerzitetu.
Dodaje da su joj umjesto stipendije u Crnoj Gori nudili novčanu pomoć ili neku vrstu nagrade, što je odbila.
– Pomoć mi ne treba jer je moja porodica dobrostojeća, a oko nagrade ih sam pitala – za što mi je daju s obzirom na to da nijesam učestvovala na nekom takmičenju – ističe Maša.
Za razliku od Crne Gore, kojoj očigledno poznavaoci kineskog jezika ne trebaju, Maša Knežević u Pekingu od kineske države ima stipendiju i školarinu, stan, hranu i dvije povratne avio-karte do kuće.
Maša ističe da je sad s njom nekoliko studenata iz ovog dijela Balkana, ali kad je došla na fakultet bila je jedina s prostora bivše Jugoslavije.
– Trenutno nas ima, dvoje Hrvata, dvoje Bosanaca i dvoje iz Crne Gore. S porastom kineskih investicija u regionu, poraslo je i interesovanje za učenje kineskog jezika. U početku sam mislila da se nikad neću navići, ali s vremenom sam jako zavoljela i kulturu i jezik. Postala sam na neki način dio njih. Sada koristim između 3.500 i 4.000 znakova kineskog pisma. Kinezi ni sami ne znaju koliko njihov alfabet ima znakova. Pretpostavlja se da ima oko 10.000 tradicionalnih i pojednostavljenih znakova. Da bi studirali i radili master program treba vam poznavanje oko 3.500 do 4.000 znakova – kaže talentovana Maša.
Ona ističe da tečno govori mandarinski, koji je službeni dijalekt.
– Velika je razlika u dijalektima tako da se Jug i Sjever Kine ne razumiju. Svi pričaju mandarinski, ali ako bi pričali svojim dijalektom oni koji recimo pričaju mandarinski i mandžurijski ne bi se razumjeli – priča naša sagovornica.
Ona kaže da je život u magalopolisu kakav je Peking izuzetno brz.
– Nekad mi je to odgovaralo, sad mi malo smeta. Za mladu osobu ima svega i svačega. Jako je lijep i siguran grad. Kinezi posebno cijene evropske studente koji studiraju na kineskom. Ima i studenata koji studiraju na engleskom jeziku. Sad je to malo normalnije za njih jer je više takvih studenata. Nekad su nas zaustavljali, slikavali se s nama, molili da im nešto kažemo na kineskom jeziku. Veliko mi je zadovoljstvo i da popričam s Kinezima koji žive i rade u Crnoj Gori. Oni se baš iznenade, ali ja to volim da radim jer bi i meni bilo lijepo da me neko zaustavi i počne da priča na mom jeziku, a to mi se dešavalo – kaže Maša Knežević.
Maša je na drugoj godini poslijediplomskih studija, slijedi specijalizacija i doktorske studije. Stipendista je Vlade Kine. Zanimljivo je da pored svega toga i sve većih kineskih investicija, u Crnoj Gori ovaj mladi stručnjak kineskog jezika, nije našao na razumijevanje i podršku državnih institucija.
– Kineska Vlada mi nudi stipendiju i za doktorat. Sledeću godinu bih trebalo da završim master studije. Nemam plan da se vratim u Crnu Goru i planovi su mi vezani za Srbiju i Evropu. Ovdje sam bezuspješno aplicirala za stipendiju. Crna Gora nije mogla da prepozna moj uspjeh, ali Vlada Kine jeste – navodi Maša Knežević.
Ž.K.