Na gradskom groblju u Andrijevici juče su sahranjeni posmrtni ostaci petočlane familije Šutaković iz Đakovice, Nedeljka (63), njegove supruge Darinke – Dare (59), rođene Jevrić, i njihove djece Aleksandra (17), Đorđa (16) i Radomana (13), koje su, kako se čulo, u junu 1999. godine kidnapovali, a potom i likvidirali albanski teroristi. Ostaci njihovih tijela pronađeni su, u junu prošle godine, u masovnoj grobnici na periferiji Đakovice. Konačna DNK identifikacija sprovedena je u martu ove godine, kojom je potvrđen identitet ovih žrtava. Kovčezi sa posmrtnim ostacima pomenute familije preuzeti su juče na graničnom prelazu Kula, nakon čega je episkop Eparhije budimljansko-nikšićke Joanikije u Manastiru Đurđevi stupovi u Beranama služio opijelo, kom je, pored rodbine i brojnih građana, prisustvovao i predsjednik opštine Dragoslav Šćekić sa saradnicima. Tom prilikom vladika Joanikije je naglasio da je porodica Šutaković pobijena nakon što je međunarodna zajednica poslije ratnih dešavanja svim ljudima na Kosovu i Metohiji garantovala sigurnost.

– Ovo je najstrašnija sahrana za ljudske oči. Danas poslije nešto više od 20 godina ispraćamo posmrtne ostatke, kosti davno pobijenih sa namjerom da se njihov spomen zatre i da se nikada ne nađu. Smrt porodice Šutaković i njihova sudbina podsjećaju nas na smrt pravednoga Avelja, prvoga koji je stradao od ljudske ruke i na smrt Svetoga Jovana Krastitelja. Oni su pobijeni na pravdi Boga, bez svoje krivice. Pobijeni su roditelji i maloljetna djeca i to u vrijeme kada je međunarodna pravda došla na Kosovo i Metohiju. A po ovom zločinu vidimo kakva je to bila pravda – kazao je vladika Joanikije.

Istakao je da je stradanje porodice Šutaković dio jedne široke priče koja direktno uvodi u najstrašniju priču kada su u takozvanoj Žutoj kući uzimani organi od srpskog stanovništva.

– Članovi porodice Šutaković su pobijeni od albanskih terorista i bačeni na najstrašnije mjesto, na mjesto koje podjeća na pakao, da ih tamo prekrije tama zaborava. Ali, Bog je veliki, jer iz zemlje izroniše njihove mučeničke kosti i pokaza se zlo zločinaca i lice „Velike Albanije“ koja se pravi i o kojoj se priča preko sto godina. A to lice „Velike Albanije“ je Žuta kuća, kidnapovanje i ubijanje staraca, nenaoružanih ljudi, žena i djece – naglasio je vladika Joanikije.

U oproštajnom govoru na groblju u Andrijevici mještanin Rajko Marković je istakao da se nikad ne smiju zaboraviti žrtve koje su stradale na Kosovu i Metohiji.

– Ova porodica je postradala u Đakovici, u svojoj kući, od šiptarskih zločinaca i to je poniženje i sramota i za nas. Mi kao narod ne smijemo zaboraviti da ih je Gospod krvlju iskupio i ubrajao u vječito carstvo svoje. Jer Aleksandar, Đorđije i Radoman su prilikom likvidiranja još uvijek bili djeca. Da su živi ne bi se danas ovdje okupljali, već bi ih ženili i njihovu djecu krštavali. Zato moramo pamtiti ovaj zločin, jer ako ga zaboravimo, to nam Gospod neće oprostiti – poručio je Marković.

D.J.

---

Zločinci ostali nekažnjeni
Od stradalih Šutakovića u ime porodice oprostio se prof. dr Milorad Jevrić navodeći da je više nego bolno to što za pomenuti zločin niko nije odgovarao.

– Za ovaj zločin neće niko odgovarati sve dok su zločinci na vlasti. Bolno je i to što su svi Srbi i Crnogorci u Đakovici stradali poslije rata. Tako danas u Metohiji praktično više nema nijednog Crnogorca. Tamo je ostalo samo nešto malo Srba. To su one teritorije koje je svojevremeno osvajao i oslobađao kralj Nikola. A došlo se do toga da je upravo poslije ovakvih zločina i etničkog čišćenja Crna Gora priznala nezavisnost Kosova. Mislim da poslije ovakvih slučajeva to priznanje treba da se povuče – poručio je Jevrić, podsjećajući da je stradala Darinka Šutaković rodom iz okoline Andrijevice.