Nevaspitano, neotesano, bahato, neprimjereno, bezobrazno – samo su neki od epiteta kojima je opisano ponašanje ministra održivog razvoja i turizma Pavla Radulovića koji je, odgovarajući na novinarsko pitanje, poručio ljudima koji vole zelenilo da treba da odu u šumu i tamo žive. Takođe, ministar čiji se resor bavi ekologiojom, koja je u Crnoj Gori ugroženija nego ikad, kazao je da mu je omiljena zelena površina u podgoričkom naselju Siti kvart, koje je inače poznato po „golom” betonu i u kojem i minimalne zelene površine svakodnevno nestaju zbog postavljanja bašti restorana.

Predsjednik NVO Breznica i član Koalicije za održivi razvoj, koja je u petak organizovala protest zbog uništavanja prirode Milorad Mitrović kaže da će mandat ministra Radulovića biti zapamćen kao jedan od najcrnjih u ekološkoj istoriji Crne Gore. On ističe da upravo Raduloviću treba da „zahvalimo” za uništenu Taru, isušene rijeke zbog mini-hidroelektrana, sječu stabala na Durmitoru, napad na Bukovicu, Lještanicu, Bistricu, kao i najavu okupacije Sinjajevine.

–Takva komunikacija sa novinarima pokazuje i odnos prema svemu ostalom. Ljudi koji su „zelenog srca” i koji se bore za zdravu Crnu Goru, Raduloviću su vjerovatno državni neprijatelji. Ekološka situacija u Crnoj Gori je nikad gora, krenulo se sa konačnim pustošenjem koje se mora zaustaviti, jer sve su prilike da neprijatelji ekološke Crne Gore sjede u Vladi – ocjenjuje Mitrović.

On ističe da Crna Gora zaslužuje, prije svega vaspitanog ministra zaduženog za ekologiju, koji mora raditi u interesu naroda, a ne ispunjavati želje tajkuna.

Direktor istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac kaže da je izlišno ponavljati kako je ponašanje, kakvo ispoljava Radulović, nedostojno javnog funkcionera, ali i da treba očekivati da bi ministar u budućnosti mogao promijeniti način komunikacije.

– To je nešto što se uči u ranijem životnom dobu i smatram da je, onda kad se pogase kamere i ostane sam sa sobom, ministru Raduloviću ipak najteže. Međutim, to je manji dio problema kada je u pitanju ministar Radulović jer je šuma u koju on šalje novinare svakim danom sve manje, dijelom zahvaljujući i njegovom poimanju zaštite životne sredine. Sasvim je jasno da onaj kome je dovoljan kvadrat zelenila u Sity kvartu ne haje za Taru, Skadarsko jezero i obalu i ne može da shvati njihove vrijednosti. Crnu Goru je „zapalo” da izuzetnim resursima upravlja i Radulović. Ukratko, žalosno – upozorava Milovac.

Sociolog Ilija Malović, komentarišići ponašanje ministra, kaže da je sve manje građana Crne Gore koji jasno mogu da se sjete vremena kada na vlasti nije bio DPS. Poslije tri decenije neprekidne vladavine, kako navodi, očekivano je da se stvori situacija u kojoj nosioci najviših funkcija nemaju svijest da njihovo mjesto i položaj u krajnjoj instanci zavisi od volje građana.

– Nesporno je da je građanin nosilac suvereniteta i da je on delegirao svoju političku volju na funkciju koju određeni rukovodilac obavlja. Ponašanje ministra u Vladi Crne Gore pokazuje kako je on ubijeđen da građanima ništa ne duguje; ni objašnjenje, ni komunikaciju, ni polaganje računa za svoj rad. Nervozna reakcija ministra nam govori da ga čak i nervira činjenica da mora da odgovara medijima i komunicira sa javnošću. Za autokratske režime vizija poželjnog društva je društvo bez građana, društvo podanika koji ništa ne pitaju i ne traže – navodi Malović.

Dugogodišnja vladavina jedne te iste partije, kaže Malović, dovela je do toga da cjelokupnim političkim životom Crne Gore dominira parohijalna politička kultura koja obeshrabruje građane da kontinuirano učestvuju u političkom životu, da kritikuju, mijenjaju, zahtijevaju, politički kažnjavaju.

– Ova vrsta političke kulture njeguje kult vođe, gradi atmosferu u kojoj se ne dovode u pitanje odluke nosilaca najviših funkcija. Crnogorski funkcioneri odmaraju u debelom hladu harizmi političkih vođa za koje se tvrdi da su izabrani da ostvare vjekovni san i istorijsku misiju. Tako i ministar koji ne haje za ustavnu kategoriju „Crna Gora je ekološka država” ne očekuje da bude političku kažnjen za demonstraciju političke bahatosti, što otvara prostor za ponavljanje ovakog odnosa prema građanima – ističe Malović.

M.S.

---

Umjesto u Siti kvartu, mjesto mu je na birou
Iz Ujedinjene Crne Gore poručuju da nikada nije bilo nijedne riječi o prelaznoj vladi, mnoge od aktuelnih ministara je trebalo davno razjuriti i poslati na biro rada. Oni navode da ministar održivog razvoja i turizma ne zna ko upropaštava Ćehotinu, Lim, ko otrovima istrebljuje ribe iz naših rijeka, ko bi da gradi mini-hidroelektrane, zašto je opasno po život voziti se sk-i liftom na Žabljaku, ne zna da nabroji zelene površine u Glavnom gradu, ali zna da je divno sjedjeti u Siti kvartu između dvije zelene žardinjere.

– Zna, naravno, da odbrusi novinarki kako je provokativna i kako ako joj se ne dopada betonizovana Podgorica može da ide u šumu. Najgore je što niko od nas više nije iznenađen nepristojnošću i nevaspitanjem ministara. Niko od njih ne očekuje ništa lijepo. Svejedno nam je hoće li ostati na betonu ili se vratiti u šumu. Svejedno je svima izuzev njima i vjerujemo potpuno nevinim šumama – navode u UCG.

Oni su komentarisali i ministra odbrane Predraga Boškovića, koji je nakon najave poligona na Sinjajevini, počeo da učestvuje u ekološkim akcijama.

– Ministar odbrane, odnosno bivši ministar svih ministarstava i opštih poslova, poseban je lik u plejadi neponovljivih, u sastavu Vlade. Taj se radikalno ljuti na sve i prezire svakoga ko nije poput njega mijenjao kape i uniforme. Najozbiljnija vojna akcija iza koje je zalegao napad je na Sinjajevinu i katune preostale iza groma, odnosno trodecenijske vladavine DPS-a. Očigledno je namjerio da našu vojsku iz avganistanske pustinje u naletu patriotizma prekomanduje na vojni poligon u srcu ekološke Crne Gore – navodi se u saopštenju UCG.