Mladi u Crnoj Gori svoj međunarodni dan, 12. avgust, dočekuju na marginama društva, a iako bi trebalo da budu „lokomotiva” koja državu vuče naprijed, veliki broj njih sjedi kod kuće bez posla ili je odlučio da sreću okuša u inostranstvu. Prema statističkim podacima, Crna Gora ima oko 132.000 mladih uzrasta od 15 do 29 godina, pri čemu je čak trećina bez posla, odnosno oko 39.600 njih. Na kraju ove godine 8.424 mlada čovjeka su bila na evidenciji Zavoda za zapošljavanje i preko te institucije pokušavaju da dobiju posao. Fondacija Fridrih Ebert (FES) je u svojoj studiji konstatovala da osim zvaničnog popisa kojim se utvrđuju ukupan broj mladih ljudi i njihovo mjesto stanovanja, mladi su u Crnoj Gori suštinski „nevidljivi“. Oni su ukazali da crnogorsko društvo karakteriše konstantna prijetnja od „odliva mozgova“ zbog snažne želje većine obrazovanih ljudi da se isele iz svoje zemlje, što je opasan izazov za malu državu kojoj treba hitan i sistemski pristup ovom pitanju, čega, nažalost, do sada nije bilo. Da je odlazak mladih i te kako veliki problem, potvrdilo je i istraživanje Vestminsterske fondacije za demokratiju u Crnoj Gori koja je otkrila da čak 70,3 odsto mladih, odnosno oko 92.000 uzrasta od 15 do 29 godina, želi da ode iz naše države, dok 14 odsto preduzima korake po tom pitanju.

Primjer odlaska mladih, obrazovanih stručnih kadrova je dvostruki magistar mašinstva Marko Tošić koji je u Crnoj Gori iskusio rad u privatnom i javnom sektoru, pa je na kraju otišao u Njemačku. On se školovao u Crnoj Gori, Engleskoj, Sloveniji i Švedskoj, a trenutno radi doktorat na Tehničkom univerzitetu Minhen. Nakon diplomiranja na Mašinskom fakultetu u Podgorici, radio je kraći period u jednoj privatnoj firmi u Podgorici, a zatim skoro četiri godine u Željezničkom prevozu na održavanju elektro-motornih vozova.

– Tokom rada u privatnoj firmi uvidio sam da tu inženjer može zaraditi natprosječnu platu žrtvujući svoje zdravlje, jer su prava radnika kod tog privatnika bila na minimumu. Tokom rada u državnoj firmi uvidio sam da tu inženjer može zaraditi do prosječne plate i da su kompetencija i integritet daleko manje cijenjeni od poslušnosti, partijske knjižice i rođačke veze. Ulazak u preduzetničke vode iz oblasti mašinstva nije mi izgledao perspektivan jer mašinska industrija u Crnoj Gori skoro da ne postoji, ukoliko izuzmemo ove firme koje se bave sumnjivim poslovima iz oblasti obnovljivih izvora energije. Nije bilo teško shvatiti da se Crna Gora, sa ovakvom vlašću, kreće unazad a ne unaprijed, i da će meni i mojoj familiji zapravo biti još gore, a ne bolje, ukoliko ostanem u Crnoj Gori – kaže Tošić.

On smatra da je nedostatak perspektive, pogotovo u sjevernim opštinama, osnovni razlog mladih ljudi za odlazak iz zemlje.

– Možda mladi ljudi ne bi u velikoj mjeri napuštali zemlju da vlast djelima pokazuje da je trenutno stanje privremeno i da će uskoro biti bolje. Međutim, pošto djela ne podržavaju riječi vodećih ljudi države (najblaže rečeno), mladom čovjeku preostaje opcija da u nekoj drugoj zemlji potraži ekonomski prosperitet i istinsku slobodu, u pravom smislu te riječi – navodi Tošić.

Na drugoj strani, student Luka Kovačević ne planira da ide iz Crne Gore i smatra da mladi kao najprogresivniji dio društva moraju ovoj zajednici pružiti još jednu šansu kako bi i sami učestvovali u njenoj dekonstrukciji i, nakon toga, ponovnoj izgradnji.

– Mladi čine oko 30 odsto crnogorske populacije ali, što je mnogo važnije, čine 100 odsto naše budućnosti. Tragična je činjenica da veliki dio crnogorske budućnosti istu tu budućnost vidi daleko odavde. Mladi suočeni sa velikom neizvjesnošću, trajno zanemareni od strane države, imaju puno pravo na planiranje svojih života pod suncem tuđeg neba – navodi Kovačević.

On ističe da je velika crnogorska ironija da je sistem koji uništava mlade stvoren upravo od „mladih, lijepih i pametnih”.

– Mladima je teško da se izbore za bolji položaj baš zbog te neizvjesnosti i planiranja života sistemom od danas do sjutra. Takođe, i oni mladi koji dođu na pozicije odlučivanja ne rade na poboljšanju sistema nego doprinose oštećivanju zajednice – istakao je Kovačević.

M.S.

---

Sa roditeljima živi preko 70 odsto mladih
Fondacija Fridrih Ebert ustanovila je u svojoj analizi da čak 71,8 odsto mladih živi sa roditeljima, a mnogo manji procenat (4,7 posto) u stanovima naslijeđenim od roditelja ili rođaka, ili im je stan kupio roditelj.

– U iznajmljenom stanu/kući koje plaćaju sami živi 6,2 odsto ispitanika, a 5,6 odsto u iznajmljenom stanu/kući koje im plaća neko drugi. Samo 3,2 odsto živi u kući ili stanu koji su kupili sami ili zajedno sa partnerom. Incidenca samostalnog života povezana je sa starosnom dobi ispitanika, nivoom obrazovanja i statusom zaposlenja – oni koji imaju posao imaju više vjerovatnoće da žive samostalno. Sa godinama mladi postaju manje zavisni od roditelja kada je u pitanju stanovanje, ali čak i u najstarijoj grupi naših ispitanika – mladi od 25 do 29 godina – više od dvije trećine mladih, 62,19 odsto – navodi se u istraživanju.


Institucije da pomognu
​Centar za građansko obrazovanje (CGO) pozvao je nadležne institucije u oblasti zaštite i unapređenja položaja mladih da ih uključe u društveno-političke procese i osnaže omladinski aktivizam. Veliki globalni izazovi, kako su naveli, poput Kovid-19 pandemije, uticali su i na pogoršanje položaja mladih u Crnoj Gori.

– Usled ekonomske pogođenosti uslužnog i turističkog sektora i nemogućnosti putovanja u inostranstvo radi usavršavanja i sticanja radnog iskustva znatano je porasla i nezaposlenost mladih – saopštili su iz CGO.