Nijedan zakon, pa ni onaj o slobodi vjeroispovijesti koji je u Crnoj Gori izazvao buru negativnih reakcija, ne može biti povučen iz pravnog prometa, već je najoptimalnije rješenje za Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori pristupiti izmjenama, ocijenio je za „Dan” borac za ljudska prava i ekspert za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama Radenko Lacmanović. On kaže da se odmah nakon usvajanja zakona o slobodi vjeroispovijesti, posebno na litijama, a i po završetku izbora održanih 30. avgusta čuo zahtjev da se iz pravnog prometa povuče akt koji je podijelio Crnu Goru.

– Ovakav zahtjev dolazio je obično od ljudi koji nemaju mnogo zajedničkog sa pravnim poretkom, a još manje načinom i postpukom donošenja, ili izmjene zakona. Preciznosti radi, nijedan zakon pa ni ovaj o kojem je riječ ne može biti povučen iz pravnog prometa. Sve do glasanja o predlogu zakona ili njegovih izmjena, isti može biti povučen iz procedure samo od strane predlagača. Kada zakon bude usvojen, može se samo mijenjati ili donijeti novi. Ovo zapravo znači da zahtjevi za povlačenje zakona koji je izazvao ogromno nezadovoljstvo kod građana Crne Gore, jer je istim i to u njegovim prelaznim i završnim odredbama predviđeno otimanje imovine prije svega Pravoslavnoj crkvi, nijesu pravno utemeljeni ili bolje rečeno valjano formulisani. Zbog toga bi bilo dobro da sa interpretiranjem ključnog zahtjeva naše crkve prestanu oni koji ne razumiju suštinu problema. Još manje je poželjno da se na pogrešne interpretacije daju izjave koje unose zabunu u biračko tijelo koje se 30. avgusta glasačkim listićima snažno suprotstavilo šefu režima, koji je nakon privatizacije državne imovine želio da rasporda i ono što pripada osam vjekova staroj, a uvijek mladoj crkvi – istakao je Lacmanović.

On ističe da je pravno utemeljen zahtjev da se zakon mijenja ili usvoji drugi, a ne da isti bude povučen i na taj način stavljen van snage. Uostalom, kako navodi, to je i zahtjev Episkopskog savjeta SPC.

– Amandmani koje je podnijela naša crkva 26. decembra, a koji su odbijeni od strane odlazeće vlasti, kao i pregovori koji su nakon toga vođeni, odnosili su se u suštini na članove 62, 63 i 64. Predlog da se iz ovog zakona brišu članovi koji se odnose na imovinska pitanja je pravno utemeljen, ali je i legitiman predlog da se sporna pitanja riješe na način kojim bi se priznalo neosporno vlasništvo vjerskim zajednicima na imovinu koju vjekovima i decenijama uživaju. Mnogo je bilo riječi i o tome da li naša crkva treba da podnosi zahtjev za registraciju u Crnoj Gori ili ne. Pažljivim čitanjem člana 24 jasno je da nije utemeljeno nastojanje autora ovog zakona da se SPC registruje, jer to je navodno neophodno kako bi bila ispoštovana pravna procedura. U decembru 2006. a pogotovu šest godina kasnije Mitropolija se prijavila nadlaženim organima, a to što ministri unutrašnjih poslova sve do 2016. i formiranja vlade izbornog povjerenja nijesu reagovali na ono što im je dostavljeno, problem je odlazeće vlasti, a ne pravoslavne crkve – navodi Lacmanović.

Podsjeća da je tadašnji ministar unutrašnjih poslova Goran Danilović izdao rješenje kojim se potvrđuje pravni kontinuitet crkve koja je starija i od same Crne Gore.

– Oni koji smatraju da su nedovoljne izmjene zakona, morali bi pripremiti novi tekst, organizovati javnu raspravu, konsultovati domaće i međunarodne eksperte i posebno uvažiti predloge vjerskih zajednica. Iz onoga što smo ovih dana čuli, a što je posebno kod jednog dijela javnosti izazvalo nedoumice i oštra reagovanja, nijesam zaključio da su protiv izmjena zakona koji bi u suštini zadovoljile SPC, pa ni da se ne slažu sa izradom i usvajanjem novog akta u ovoj oblasti. Riječju, razumio sam da ne žele da ulaze u priču koja je pravno neodrživa, a to je da se zakon povlači i na taj način unosi pravna nesigurnost u sistem koji inače ne uliva povjerenje. Konačno, potrebno je da jedni druge bolje slušamo i razumijemo, kako ne bi prokockali priliku koju su nam građani dali, ne samo da smijenimo vlast, već i da demontiramo sistem koji traje 75 godina. Ko ovu priliku propusti ili bude prepreka u ostvarenju tako željenog cilja, zaslužiće s pravom jednak odgovor nas koji smo branili svetinje, kao i oni koje porazismo prije mjesec – naveo je Lacmanović.

M.S.

---

Nepotreban revanšizam i inat
​Advokat Velibor Marković je ocijenio da bi stavljanje van snage Zakona o slobodi vjeroispovijesti u cijelosti, bilo necjelishodno i nepotrebno, i da bi se moglo protumačiti kao jedan vid revanšizma, osvetoljublja ili čak golog inata prema ranijoj vlasti, što nikako, kako je naveo, ne bi trebalo da bude slučaj ni od strane politike, a kamoli pravne struke kao nekog ko neposredno učestvuje u donošenju pravnih akata, kako opštih, tako i pojedinačnih. Marković, koji je član ekspertskog tima Mitropolije, kazao je da pravni život u svakom društvu i po cjelokupne društvene odnose, po pravilu treba da se odvija sa što manje „bolnih rezova”, uz što više opreza i suptilnosti od strane činilaca vlasti prema stanovništvu. On je kazao da je dio rješenja u zakonu dobar, potpuno prihvatljiva sa stanovišta primjene Ustava, te da je stoga najbolje promijeniti akt.


Radunović traži od Abazovića da kontroliše članstvo
Predsjednik kluba poslanika Demokratskog fronta (DF) Slaven Radunović je ​kazao da Građanski pokret URA, ukoliko ne može da kontroliše svoje članove koje neskriveni šovinizam sprečava da poštuju elementarne postulate demokratije, treba da podrži manjinsku vladu ostalih 37 poslanika opozicije. On je kazao da ukoliko Dritan Abazović ne može da kontroliše jastrebove u svojim redovima, koje neskriveni šovinizam sprečava da poštuju elementarne postulate demokratije, onda mu kao nesumnjivom borcu protiv režima ostaje samo jedna opcija – da podrži manjinsku vladu. Radunović je reagovao na izjavu funkcionera pokreta URA Filipa Adžića koji je kazao da će njegova stranka podržati izmjene zakona, a ne ukidanje.