Iako je Evropska komisija saopštila da se predsjednik Ustavnog suda morao izabrati bez daljeg odlaganja, većina od četiri sudije tog suda i dalje sprečava da se ta tema uopšte postavi na dnevni red. Takvo neustavno ponašanje nema ko da spriječi, ocijenila je u razgovoru za „Dan” izvršna direktorka Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević.
Odgovarajući na pitanje kako komentariše što Ustavni sud još nema predsjednika, uprkos tome što je Desanka Lopičić, predsjedavajući sudija, još u januaru ove godine dobila zadatak da organizuje izbore, Gorjanc Prelević kaže da je cilj očigledno da Lopičić pošto-poto bude na čelu tog suda, iako ona, koja je već jednom bila predsjednica, više nikako ne bi mogla biti izabrana na tu funkciju.

– Zato je izmišljena nova funkcija „predsjedavajućeg sudije“, koju ne propisuju ni Ustav ni zakon, na koju je onda izabrana. To je naših šest NVO nazvalo „pučem“. Oružje je u ovom slučaju bila politička podrška za takvo postupanje. Iako je Evropska komisija saopštila da se predsjednik Ustavnog suda morao izabrati bez daljeg odlaganja, većina od četiri sudije tog suda i dalje sprečava da se ta tema uopšte postavi na dnevni red. Takvo neustavno ponašanje nema ko da spriječi. Državno tužilaštvo u svemu tome nije vidjelo nikakvu zloupotrebu službenog položaja i to, naravno, bez ikakvog obrazloženja za takav stav. Integritet i autoritet Ustavnog suda bi morao da se obezbijedi izborom bar nove dvije osobe za sudije, koje bi imale nesporan integritet, moralni i profesionalni ugled – kaže Gorjanc Prelević.

Govoreći o trećem mandatu predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, Gorjanc Prelević kaže da, prema dostupnim podacima iz biografije Medenice, objavljene na sajtu Vrhovnog suda, njoj je sudijska funkcija prestala, jer je ispunila uslove za penziju, i ona više nije ovlašćena ni da sudi, ni da predstavlja Vrhovni sud u zemlji i inostranstvu.

– To što tu činjenicu do danas Sudski savjet nije konstatovao, u skladu sa zakonom, skandalozno je. Za takvu situaciju su odgovorni, pored gospođe Medenice, i Opšta sjednica Vrhovnog suda i Sudski savjet, uostalom isti oni koji su već pokazali, kada je treći put izabrana na funkciju predsjednice Vrhovnog suda, da su im lični interesi važniji od Ustava. Prema tome, ostavka gospođe Medenice na funkciju koja je već prestala, značilo bi još jedno podsmijevanje Ustavu i zakonu i institucijama kakve bi trebalo da budu Opšta sjednica Vrhovnog suda i Sudski savjet, ocijenila je Gorjanc Prelević.

Dodala je da isto važi i za više drugih sudija koji su ispunili uslove za penziju, kao i za državne tužioce i v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivicu Stankovića.

– Za to što i on uporno obavlja funkciju koju više ne bi smio da obavlja odgovorni su svi članovi sjednice Vrhovnog državnog tužilaštva, koji su prema zakonu bili dužni da obavijeste Tužilački savjet o tome da on ispunjava uslove za penziju i da mu u skladu s tim prestaje funkcija. Prema Zakonu o sudskom savjetu i sudijama, Opšta sjednica Vrhovnog suda, koju čine sve sudije toga suda, dakle, njih 18, morala je do sada informaciju o prestanku funkcije gospođe Medenice da dostavi Sudskom savjetu, koji je onda bio dužan da najkasnije u roku od 30 dana konstatuje da joj je funkcija prestala. Gospođa Medenica je, u svojstvu predsjednice Vrhovnog suda, isto morala da učini u odnosu na sudije tog suda koje su takođe prema Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju ispunile uslove za penziju. Isti sistem važi i u odnosu na Državno tužilaštvo – Tužilački savjet je morao da bude obaviješten i konstatuje da je gospodinu Stankoviću i nekim drugim tužiocima prestala funkcija, ali se tim pitanjima proteklih mjeseci, od stupanja na snagu Zakona o PIO nije bavio, niti je to uopšte bilo na dnevnom redu – upozorila je ona.

Objašnjava da je HRA prije nedjelju dana tražila i od Sudskog i od Tužilačkog savjeta pristup dopisima predsjednika sudova, odnosno rukovodilaca tužilaštava, u kojima su izvijestili savjete o sudijama i tužiocima koji su ispunili uslove za penziju, ali odgovore još nijesu dobili.

– Sudski savjet je objavio da su ih neki predsjednici sudova obavijestili o tome da neke sudije ispunjavaju uslove za penziju, ali je onda odlučio da prkosi Ustavu i zakonu i ne donese odluke o prestanku njihovih funkcija do neodređenog roka odlučivanja Ustavnog suda o njihovom predlogu za ocjenu ustavnosti člana 17 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Zamislite kako bi to izgledalo da bilo koji drugi „običan” građanin odluči da ne poštuje obavezu koju mu zakon nameće dok mu Ustavni sud ne ispita predlog za ocjenu ustavnosti. Ili se ne bi uopšte oko toga pitao, ili bi bio uhapšen – naglasila je Gorjanc Prelević.

Odgovarajući na pitanje šta bi trebalo nova vlast da preduzme da se prekine dosadašnja praksa izbora na visoke sudijske funkcije i preko dva mandata uprkos ustavnom ograničenju, Gorjan Prelević kaže da su Ustav i Zakon u tom kontekstu bili jasni i do sada.
– Druga je stvar što je dopušteno da u Sudski savjet budu izabrani poslušnici vlasti, koji nijesu primjenjivali propise – navodi ona.
Ukazuje da je Sudski savjet godinama bio predmet kritike Akcije za ljudska prava, počev od njegovog osnivanja u aprilu 2008.
– Nikada se taj savjet pod vođstvom gospođe Medenice, a ni Mladena Vukčevića i Vesne Simović Zvicer, nije potrudio da bira sudije na transparentan način, tako da bude očigledno da su izabrani najbolji. Godinama su većinski odlučivali da za sudije izaberu kandidate koji po broju bodova (po brojnim kriterijumima) nisu bili na prvim mjestima, jednom su čak izabrali kandidata sa osamnaestog mjesta, bez ikakvog obrazloženja, iako su upozoreni više puta da to narušava povjerenje u izbor sudija i kod građana i sudija. To je bio jedan zatvoren sistem, koji je mogao da stvori poslušnike, a ne samostalne sudije. Praksa je promijenjena tek poslije pet godina kada je Evropska unija tražila da se zakon izmijeni tako da im se izričito naredi da se pridržavaju rang-liste. A onda smo prošle godine vidjeli kako se i to izigravalo. Ocjene sa intervjua su falsifikovane, dok tajnost pisanih testova nije bila adekvatno obezbijeđena. Uz sve to su se birali kumovi, savjetnici i djeca najbližih prijatelja i saradnika kao da se tu ne radi ni o kakvoj realnoj opasnosti od sukoba interesa. Na sve to nije željelo da reaguje ni Državno tužilaštvo ni Agencija za sprečavanje korupcije – izjavila je Gorjanc Prelević.
Kako ističe, na sve to se samo nadovezao treći izbor predsjednice Vrhovnog suda i osam predsjednika uprkos ustavnoj i zakonskoj zabrani, skandal oko prepisivanja na testu i najnovije odbijanje da se pođe s funkcija zbog ispunjavanja uslova za penziju.
– Da nije tragično, jer se radi o vrhu sudske vlasti, koja bi morala da služi kao primjer poštovanja ustavnosti, zakonitosti i moralnih načela, bilo bi komično. Poruka za ubuduće poslije svega je da uopšte nije svejedno ko čini taj savjet. Od tih ljudi neposredno zavisi povjerenje u ostvarivanje pravde u zemlji. Nadam se da će to i svi novi poslanici imati u vidu kada budu odlučivali o izboru novih pravnika u članstvo savjeta. Članovi Sudskog savjeta odsad moraju biti ljudi od integriteta, sposobni da uliju povjerenje u instituciju koja ga do sada nije zaslužila – poručila je Gorjanc Prelević.

M.M.K.

---

Korupcija ključni problem
Gorjanc Prelević ocjenjuje da je ključni problem u pravosuđu korupcija.

– Ako biste sad napravili strogo anonimnu anketu među onima koji rade u pravosuđu, vidjeli biste da se kao korumpirani pominju jedni te isti ljudi. Čekaju se samo policija i tužilaštvo koji će željeti da ih procesuiraju. Drugo, selektivna primjena prava zbog političkog uticaja. Mislim prevashodno na selektivne istrage, selektivno procesuiranje krivičnih prijava, zakon nije važio isto za sve. Tužilaštvo je odbacivalo ozbiljno potkrijepljene krivične prijave bez ikakvog obrazloženja. Ako se tolerišu nezakonitosti najviših funkcionera, koje se gledaju u medijima, kako je tek tamo gdje se reflektori ne pale – ističe ona.


Za zloupotrebe da se uvede odgovornost
Prema njenim riječima, sada je glavno očekivanje od nove vlasti da stvori uslove, i to što prije, da svi ljudi koji su zloupotrebljavali javne funkcije, kao što to u ovom slučaju rade članovi Sudskog i Tužilačkog savjeta, za to i odgovaraju.
– Smatram da je to jedini način da se povrati povjerenje u pravosuđe i njegove čelne institucije. Ako se to ne desi, uspostaviće se navika da je u Crnoj Gori dozvoljeno kršiti Ustav i zakon bez posledica, drugim riječima, da se može bojkotovati vladavina prava i s vrha pravosuđa. Takvo pravno nasilje vodi u anarhiju, a sigurno ne u Evropsku uniju. Uostalom, to se i vidjelo iz poslednjeg izvještaja EU o Crnoj Gori.