Britanski novinar i pisac Miša Gleni, autor knjige u kojoj se detaljno opisuje uloga Mila Đukanovića u međunarodnom švercu cigareta, dobio je upozorenja da ne putuje u Crnu Goru jer može biti meta napada. Kako prenosi londonski „Ekspres”, Gleni je to i sam potvrdio, ali nije rekao od koga je dobio upozorenja.
– Upozoravan sam da ne idem u Bugarsku i da ne idem u Crnu Goru nakon objavljivanja knjige i to sam ozbiljno shvatio – rekao je Gleni, autor knjige „MekMafija”, u kojoj je Đukanović jedan od glavnih protagonista.
Londonski „Ekspres” navodi da je Gleni rođen u Velikoj Britaniji, a studirao je na Oksfordu. Prema pisanju tog lista, dobio je upozorenje da će ga nakon objavljivanja knjige ubiti kriminalci iz istočne Evrope.
Ukazano je i da je knjiga, zasnovana na njegovom istraživanju djelovanja mreža organizovanog kriminala uključenih u šverc drogom i trgovinu ljudima, sada veliki hit, jer je Bi-Bi-Si snimio seriju na tim motivima.
Gleni naglašava da je njegova knjiga, uprkos tome što je objavljena prije deset godina, to jest 2008, i dalje relevantna, posebno u Velikoj Britaniji, gdje su mnogi bogati Rusi i takozvani oligarsi emigrirali u poslednjoj deceniji prošlog vijeka.
U knjizi „MekMafija”, pozivajući se na sudska dokumenta više država članica Evropske unije (EU), Miša Gleni navodi da su istražitelji utvrdili na koji način je država Crna Gora prisvojila stotine miliona dolara od šverca. Naglašava se da su dvije crnogorske kompanije, obje pod kontrolom Đukanovića i pripadnika tajne službe, naplaćivale oko 50 do 60 dolara za svaki karton koji prođe kroz zemlju.
– Novac je dijeljen među raznim crnogorskim funkcionerima uključenim u posao, koji su imali odobrenje da transportuju cigarete kroz Crnu Goru – tvrdi se u tekstu ove knjige, uz napomenu da je firma Montenegro tabak tranzit (MTT), bila u suvlasništvu Italijana koji su kasnije bili pod istragom organa iz EU, Italije i Srbije.
Kako se navodi, MTT su osnovali pojedini pripadnici organizovanog kriminala u saradnji s funkcionerima Vlade Crne Gore. Kompaniju je zvanično odobrila crnogorska Agencija za strane investicije i radila je, prema navodima iz knjige, pod specijalnom zaštitom Mila Đukanovića.
– Već 1994. godine, EU je otkrila da šverceri cigareta sa kojima je Đukanović poslovao lišavaju između šest i devet milijardi eura godišnje samo na ime poreza na prihod, uglavnom u Italiji i Britaniji. Italijanski tužioci su očajnički željeli da optuže Đukanovića za šverc. Ipak, u isto vrijeme Sjedinjene Američke Države šalju diskretne poruke vladi u Rimu, moleći je da ne dira Đukanovića. Crnogorski predsjednik bio je potreban Vašingtonu u borbi protiv režima Slobodana Miloševića – piše u ovoj knjizi.
Gleni navodi kako je Đukanović tvrdio da je godišnji prihod od trgovine duvanom oko 40 miliona dolara i da se time pokriva većina tekućih državnih troškova.
– Već 1998. godine, kada su Italijani namjeravali da optuže Đukanovića, američki diplomata Dik Sklar poslat je u Rim da pregovara u ime zapadnobalkanskog saveznika. Sklar je postavio logično pitanje – „zašto mu jednostavno ne date 40 miliona i on će da zatvori radnju“. Italijani su to odbili (prilično nelogično), ali u trenutku kada su se Bil Klinton i Đukanović sreli, u ljeto 1999. godine, rat na Kosovu već je bio dobijen i predsjednik Crne Gore više nije bio toliko vrijedan kao saveznik. Poruka Vašingtona sada je bila da je, ukoliko želi bliže odnose sa NATO-om i EU, vrijeme da izađe iz posla s cigaretama – ističe se u Glenijevoj knjizi.
Sklar tvrdi da je poslije Đukanovićevog sastanka s Klintonom rekao crnogorskom političaru da je sada najbolje da obuče čistu uštirkanu košulju i da više ne dozvoli da mu je loše društvo isfleka. Krajem 2001. godine, kako se tvrdi, britanska obavještajna služba šalje dojavu da je Crna Gora prekinula šverc, a da je Đukanović shvatio preporuku i postupio po njoj.
M.V.
Kriminalci preuzeli kontrolu
Gleni navodi da su se, kao posledice rata, sankcija i korupcije na Balkanu u prvoj polovini devedesetih godina prošlog vijeka, države bivše Jugoslavije okrenule mafiji i svjesno je gajile da bi održavale logistiku za vojne poduhvate. Nije prošlo mnogo, navodi on, i kriminalci su preuzeli kontrolu nad ekonomijom, vlašću i ratom.
Prema ocjeni Glenija, svako sa iole ozbiljnijim političkim ambicijama nije imao izbora sem da se uključi u to kolo.