Sveti Vasilije Ostroški Čudotvorac i ove je godine, kao i vjekovima prije, na praznik kada se proslavlja – 12. maja u Ostroškoj gori, gdje mu svete mošti počivaju, okupio vjernike iz gotovo cijelog svijeta. Nepregledne kolone na hiljade vjernika još od prije nekoliko dana neumorno su se kretale prema Manastiru Ostrog, jednom od najvećih svetilišta Srpske pravoslavne crkve (SPC) na Balkanu. Svetom liturgijom na platou ispred Gornjeg manastira načalstvovao je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije uz sasluženje mitropolita borispoljskog i brovarskog Moskovskog patrijarhata Antonija i episkopa novogračaničkog i srednjezapadno-američkog Longina i budimljansko-nikšićkog Joanikija, te brojnog sveštenstva i sveštenomonaštva. Na ovogodišnji praznik ostrošku svetinju posjetila je i njegovim moštima se poklonila igumanija manastira Sv. Trojice u Gvatemali Ines sa sestrinstvom. Mitropolit Amfilohije je tokom svete službe igumaniju Ines odlikovao pravom nošenja naprsnog krsta, čime se njeno igumanstvo još jednom potvrdilo i to u svetinji Sv. Vasilija. Manastir Sv. Trojice u Gvatemali pripada SPC koja je na nedavnom Saboru odredila dosadašnjeg episkopa dioklijskog, Kirila (Bojovića) za episkopa buenosajreskog i centralno-južnoameričkog. Besjedeći mitropolit Amfilohije je kazao da sve ljude i sve zemaljske narode na život vječni priziva Vaskrsli Gospod da budemo jedno u Crkvi Božjoj. Mitropolit je naglasio da je i apostol Pavle rekao da nema ni Grka, Jevrejina, ni Rusa, ni Srbina, ni Crnogorca, ni Amerikanca, nego da smo svi jedno u Isusu Hristu i u crkvi njegovoj.
– Ponekad kažem, naša braća Amerikanci nas bombarduju. Bombardovali su nas na Murinu, u Podgorici, bombardovali su Kosovo i Metohiju, i Srbiju i naš narod, a mi njih bombardujemo svecima, Sv. Sebastijanom džeksonskim, Sv. Varnavom koji se rodio u Americi, Nikolajem ohridskim i žičkim i sveamerikanskim, novoprojavljenim Sv.Mardarijem fornetsko- libertvilsko – sveamerikanskim. Mi svecima bombardujemo i Ameriku i svijet, a svijet radi ono što on misli da je pametno i mudro. Bog svjedoči šta je mudrije – ili bombardovati tomahavcima ili svecima –istakao je mitropolit Amfilohije.
Srpski narod Ameriku i cijeli svijet, dodao je on, kroz svoju istoriju „bombarduje” svecima, pa i do današnjih dana, do najnovijih proglašenih svetaca Pećkih mučenika, Sv. Grigorija pećkog monaha, Sv. Vasilija pekara, Sv. Bosiljke pasjanske, djevojke koja je zaklana za ime Hristovo. On je pozvao vjerni narod na zajedničku molitvu za mučeničku Ukrajinu, u kojoj traje bratoubilački rat, a čije blagoslove u Crnu Goru je donio mitropolit Antonije. Prolivanje bratske krvi podržavaju „moćnici sa Zapada”, isto kako to rade i u Siriji, gdje je, takođe, bratoubilaštvo kao „juče što je bilo kod nas”.
– Isti su pokretači toga bratoubilaštva i juče i danas i od vremena inkvizicija drevnih, do Napoleona, do Hitlera i Musolonija, do Staljina i do ovih najnovijih nosilaca bratoubilaštva u svijetu. Sv. Vasilije bio je i ostao pomiritelj braće, a evo kako nas miri ovdje, neka pomiri i sve ljude, sve zemaljske narode, da se svi saberu oko jedne svetinje, oko jednoga Boga, Boga ljubavi, Oca i Sina i Duha Svetoga – besjedio je mitropolit Amfilohije.
Obraćajući se vjernom narodu, mitropolit Antonije je istakao da je neizmjerno blagodaran Bogu što mu je darovao da bude učesnik proslave praznika ostroškog svetitelja, kako je istakao „učesnik čuda i danas u 21. vijeku”. Iako je Sv. Vasilije živio veoma davno, u 17. vijeku, ali i mi danas i svaki koji dolazi kod njega osjećamo njegovu blagodat i u onome zašto ga molimo i šta od njega tražimo.
– Kod nas u Rusiji postoji poslovica: „Ka bezvodnom izvoru ljudi ne dolaze”. Gledajući vaše oči, vaša lica, čovjek razumijeva zašto je naše pravoslavlje uvijek gonjeno. I onda razumijevamo i zašto naš bogoljubivi ukrajinski narod, srpski narod i narod u Crnoj Gori preživljava iskušenja jer narod nije sposoban samo aspraktno da vjeruje, narod je sposoban da ide za Hristom. Zato - da nikada ni kao pojedinci, ni kao narod ne oslabimo i ne odreknemo se njega – poručio je mitropolit Antonije.
BILjANA BRAŠNjO
FOTO: ŽELjKO ŠAPURIĆ

Kod svetitelja nestaju  muke, bolesti i patnje

Kao i prethodnih, u pohode ostroškom svetitelju i ove godine hodočastili su brojni vjernici iz više gradova Crne Gore, Republike Srpske i Srbije. Mnogi od njih su krenuvši prije nekoliko dana do gore ostroške „prevalili” na desetine kilometara, ne osjećajući ni glad, ni žeđ, ni tjelesni umor.
– Našem zemljaku na poklonjenje iz Trebinja smo krenuli pješice 10. maja. Samo jednu noć nam je bila kiša i nevrijeme, malo nas je to usporilo, ali ne i obeshrabrilo. Ovdje kada dođete ništa ne osjećate osim blagodeti i velike milosti – priča Nikolina Kuduz, jedina pripadnica ljepšeg pola u grupi od desetak hodočasnika iz Trebinja.
Ispred manastira Kosijerevo u Banjanima kod Nikšića, po prvi put je ove godine do Ostroga organizovano krenula grupa od dvadesetak hodočasnika iz tog kraja. Ana Vujović istakla je da pređenih 65 kilometara do Ostroga nijesu ni osjetili.
– Nije naporno, brzo prođe kada ste svjesni gdje i kome idete. Kad se približite manastiru nestaje svaki umor, patnja, i samo razmišljate da što prije pristupite moštima i zatražite blagoslov – kazala je Vujovićeva.
Četvoročlana porodica Šabanović u Ostrog je iz Njemačke stigla prije četiri dana. Sve to vrijeme proveli su pod vedrim nebom na platou ispred Gornjeg manastira – sa molitvom i nadom u bolje sjutra.
– Već petu godinu zaredom dolazimo, sve zbog mog sina Srđana koji ima 21 godinu i teško je obolio. I on je tu sa nama, raduje se svake godine našem putu do ovog mjesta i ne predstavlja mu teškoću. Napredak u njegovom zdravstvenom stanju je vidan i mi smo blagodarni našem svetom ocu Vasiliju – kaže Srđanova majka Radmila.
Sa nekoliko autobusa do Bogetića su stigli vjernici iz Prijedora. Svi su potom petnaest kilometara prepješačili do Ostroga, a jedan od njih Žarko Meakić bosonog.
– Naši stari su vjekovima unazad pohodili ovo svetilište i molili se ostroškom svecu. Dolazili su, međutim, bosi, čime su željeli da mu odaju posebno poštovanje, a činili su i žrtvu. To sam naslijedio i tako godinama činim kada dolazim u Ostrog i pristupam svetiteljevim moštima – pojasnio je Meakić.

Svetitelj i spasitelj

I u Herceg Novom juče je proslavljen Dan Svetog Vasilija Ostroškog, koji kao hramovsku slavu u parohijama u Kumboru i u sutorinskoj parohiji u selu Svrčugama, koji pripadaju Zahumsko-hercegovačko-primorskoj eparhiji, slave tamošnji vjernici sabirajući se u hramovima.
U prepunom hramu Svetog Čudotvorca Vasilija Ostroškog u Kumboru juče je proslavljena hramovna slava. Svetu liturgiju služio je nadležni paroh protojerej sa hercegnovskim sveštenstvom.
Neka je slava svim živim vjernicima, ali i svima onim koji su se preselili u vječnost, posebno ktitorima ovog našeg hrama. Jer da nije bilo njih ne bi ni ovaj sveti hram postojao ovdje. Sjećajte se, braćo i sestre, pravoslavni hrišćani, svojih predaka i svojih dobročinitelja ne samo na svečanostima, već i u običnom životu. Kada čujete sveto zvono sa ovog svetog hrama, pohitajte u ovaj sveti hram, radi sebe, svoje molitve i svoga spasenja. Jer nikada se Gospodu nije mnogo moliti. Molimo se iskrenog srca, pa će nam Sveti Vasilije dati sreće, zadovoljstva i spasenja – kazao je protojerej Drago Pešikan.
Svečano je bilo i u selu Svrčuge, kod hrama Svetog Vasilija Ostroškog gdje je u prisustvu velikog broja vjernika sa Mokrina i drugih podorjenskih sela Svetu liturgiju služio paroh sutorinski protojerej stavrofor Blagota Vasiljević.Z.Š.

Veličanstvena litija ulicama Nikšića

Veličanstvena, svetovasilijevska litija povodom praznika ostroškog svetitelja prošla je ulicama Nikšića, a učešće u njoj uzelo je više hiljada vjernika. Litiju su predvodili mitropoliti crnogorsko-primorski Amfilohije i borispoljski i brovarski Moskovskog patrijarhata Antonije, episkopi mileševski Atanasije, budimljansko-nikšićki Joanikije, novogračanički i srednjezapadno-američki Longin i novoizabrani buenosajreski i centralno-južnoamerički Kiril i zahumsko- hercegovački Dimitrije. Svečani hod u slavu Sv. Vasilija Ostroškog, duhovnog zaštitnika grada pod Trebjesom i slave nikšićke Saborne crkve, pratilo je brojno sveštenstvo i sveštenomonaštvo, crkveni horovi i pojci. Ulicama grada pronesen je jastuk Sv. Vasilija, koji se čuva u nikšićkoj Sabornoj crkvi, ikone i crkveni barjaci, a čitane su molitve i Jevanđelja. Sv. Vasilije, besjedio je mitropolit Antonije, veliki je praznik Srpske pravoslavne crkve (SPC) i naroda Crne Gore. Kako je rekao, učešćem u liturgijskom sabranju u ostroškoj svetinji i u litiji Nikšićem iskustveno je shvatio velike misli Sv. Jovana Zlatoustog koji je zapisao da „crkva Hristova nijesu zidovi i krov, to je vjera i življenje ljudi u istini Hristovoj”.
– Bez obzira na to koje smo mi nacionalnosti i gdje smo se rodili, čak i u kojem vijeku živjeli, mi smo članovi crkve i čeda božja. Mi čuvamo onu vjeru koju nam je otkrio sam Gospod Isus Hristos i predao nam je preko svetih apostola i svetih otaca. Čuvati pravoslavnu vjeru i svete kanone crkvene znači biti hrišćanin, ne po zvanju nego po suštini – rekao je mitropolit Antonije.
Za mnoge moćnike ovoga svijeta i političare, kazao je on, čovjek je kao jedan elektron koji je važan samo onoga trenutka kada on izlazi na izbore i koristi se u svoje potrebe. Za crkvu čovjek je onaj kojega treba sačuvati, privesti Bogu i čuvati u zajednici sa Bogom. Za pravoslavne hrišćane njegove Ukrajine i naše Crne Gore važno je da budu čisti u svojoj vjeri i da budu u brodu svoje kanonske pravoslavne crkve.
– Kada neko želi da stvara crkvu i podržava neke jeresi i druge organizacije mora da zna da bi neko stvorio crkvu mora da umre i da vaskrsne. Kada se blagodat božja izliva na čovjeka, ništa zemaljsko je srušiti ne može. Ni stradanja, ni iskušenja niti bilo šta drugo ne mogu takvog čovjeka odvratiti od Boga. Za one koji misle da to nije crkva i da je u crkvi moguće mijenjati bogomdane zapovijesti božje, dogmatski ustavom upućujemo sledeće riječi Sv. Jovana zlatoustoga: „Ne postoji ništa jače od crkve Hristove”. Ko se bori protiv crkve, taj će biti pobijeđen jer se bori protiv samoga Boga – istakao je mitropolit Antonije.
Prva litija u Nikšiću, kazao je vladika Joanikije, bila je 1996. godine kada su na putu prema rodnoj Hercegovini pronesene mošti ostroškog svetitelja, i od tada se održava svake godine 12. maja kada se proslavlja taj svetac.
– Mitropolit Amfilohije je u teškim vremenima našega stradanja zajedno sa vladikom hercegovačkim Atanasijem ustrojio ovu litiju. Sjećaju se mnogi da je kada smo nosili mošti sv. Vasilija kroz Nikšić veličanstveno bilo gledati kako je narod pred svetiteljem padao na koljena. Tada je mitropolit Amfilohije rekao sa ovoga mjesta, kada se probio jedan zračak sunca, „dobro bi što pade ova kiša da nas opere i da nas božja blagodat osjeni i prosvijetli – podsjestio je episkop Joanikije.
Svi pravoslavni hrišćani u cijeloj vaseljeni, istakao je on, prizivaju ime Sv. Vasilija i na taj način slave Gospoda koji mu je dao tu blagodat da nas zastupa pred prestolom Božjim.
– Svetac Božji već ovdje na zemlji postao je pričasnik slave Vaskrsenja Hristovog i sila Hristovog Vaskrsenja čudotvori kroz njegove svete mošti vjekovima. Takvu blagodat je dao Gospod onima koji ga ljube, a onima koji su kao Sv. Vasilije Ostroški cijelo svoje biće, svoj život, dušu i srce, um i volju prinijeli Bogu živome na dar dao je takvu blagodat da ih slavi i nebo i zemlja, i cijela vaseljena priziva njihovo sveto ime – poručio je vladika Joanikije.
Učešće u svetovasilijevskoj litiji u Nikšiću, osim vjernika tog grada, uzeli su i brojni iz drugih crnogorskih opština i gradova okruženja, kao i ambasador Srbije Zoran Bingulac, izaslanik Ruske ambasade u Crnoj Gori Sergej Nikolajevič Bublikov, prof. dr Ivan Negrišorac, predsjednik Matice srpske iz Novog Sada, kao i predstavnici Ministarstva pravde i vjera Republike Srbije. Ni ove godine, kao ni brojnih prethodnih zvaničnici crnogorske i nikšićke lokalne vlasti nijesu uzeli učešća u ovom veličanstvenom događaju.

Sve ikone i sva mjesta su čudotvorni
Episkop Longin je nakon liturgije besjedio o bogosluženjima i Jevanđeljima koja se tom prilikom čitaju vjernom narodu da bi živio po tim riječima. Pravoslavni hrišćani, istakao je on, ne možemo biti samo po običaju ili zato što su nam to preci bili, već po sopstvenom životu.
– Danas ovoga svetoga dana, na ovom svetom mjestu sabrala nas je ljubav božja, sabrao nas je divan ugodnik Hristov, svetitelj čudotvorac – Sveti Vasilije. On će pomoći svima onima koji se trude da žive po Jevanđelju, koji se trude da se na njega ugledaju. To će biti onda pravo proslavljanje sveca i svetitelja kada se trudimo da se na njih ugledamo. Prije svega, na njihovu vjeru, držanje te vjere, njihovu ljubav prema Bogu i bližnjima, na njihovo smireno, bez roptanja nošenje životnog krsta. Sve ikone i sva mjesta su čudotvorna. Čine čuda i dešavaju se, ali po mjeri naše vjere. Ako nešto iskreno vjerujemo, ako čvrsto vjerujemo u Boga ne samo po riječima, on će nam pomoći i uvijek ćemo iz hrama i crkve izaći i osvježeni i odmoreni i duhovno jači – kazao je vladika Longin.