Dvadeset godina od NATO bombardovanja nekadašnje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) navršava se danas, 24. marta, a zbog žrtava, među kojima je veliki broj civila i djece, kao i za razaranje civilnih objekata – škola, bolnica, do danas niko nije odgovarao, niti je otvoreno pitanje odgovornosti. Sve su vidljivije nesagledive posledice po zdravlje stanovništva na Kosovu i u drugim bombardovanim mjestima zbog osiromašenog uranijuma, znajući da će se duhovna i fizička kontaminacija osjećati još dugo godina na cijelom tom prostoru.

Tokom NATO agresije u Crnoj Gori je stradalo 10 osoba, među kojima i troje djece, a krvavi epilog tog bombardovanja SRJ bio je oko 3.000 ugašenih života. Prvog dana napada prva žrtva je bila devetnaestogodišnji Saša Stajić iz Beograda, koji je poginuo na straži u krugu kasarne „Milovan Šaranović” u Danilovgradu. U napadima koji su uslijedili 6. aprila 1999. godine NATO je bacio bombe na aerodrom u Golubovcima. Dan kasnije bombardovana je farma u Podgorici, kada su stradala tri radnika zaposlena na njoj. Tokom 16. aprila više projektila i bombi pogodili su područje Podgorice i Danilovgrada, a 30. april ostaće upamćen kao jedan od najkrvavijih datuma u novijoj istoriji Crne Gore. Tada je bombardovano Murino, kada je stradalo najviše civila tokom te agresije. Stradalo je šest nevinih građana, među kojima djeca – četrnaestogodišnji Miroslav Knežević (1985), trinaestogodišnja Olivera Maksimović (1986) i desetogodišnja Julija Brudar (1989). Stariji stradali bili su Vukić Vuletić (1953), Milka Kočanović (1930) i Manojlo Komatina (1927).

Sjećajući se tih stravičnih dana, Mirko Knežević, Miroslavljev otac, kaže da u slučaju kakav se desio na Murini vrijeme ne liječi rane, naprotiv, produbljuje ih.

– Evo 20 godina je od NATO ubijanja SRJ i Murina, ubijanja naše djece i druge rodbine, a rane prosto ne mogu da zacijele. Naprotiv, produbljuju se i sve su otvorenije, i kad bi se živjelo i 200 godina i mnogo više bile bi sve krvavije, jer naša vlast tome doprinosi. Ubijali nas, uništavali i rušili, a vlast sa njima rame pod rame. Likuju time što nam je zemlja ubijena, što su nam naši najmiliji ubijeni, što su postali sluge krvniku i što će da ih služe u svim njihovim i najnižim prohtjevima. Ali nama je najteže što nas ova vlast ubija evo 20 godina i soli nam pamet da žrtve nijesu ni postajale, a kamoli da osude taj zločin. Šta reći osim zapitati se dokle ide ljudsko podaništvo i ništavilo – ogorčeno se pita Mirko Knežević.

Radomir Komatina, kome je u agresiji na Murini stradao otac, revoltiran je time što je žrtve NATO nasilnika u Murini i njihove porodice vlast zaboravila, čak se nije poklonila ni njihovim sjenima.

– Imamo mi na Murini još jednu žrtvu, sedmu, što mi malo nepravedno ne pominjemo jer se nije desila zajedno sa ovim stradalima. Radi se o Jovanu Otaševiću, koji je vraćajući se sa sahrane ovih žrtava u Peć, na svoju vojničku obavezu, stradao na Kuli od kasetnih bombi tog istog NATO zlikovca. A ulazak vlasti u tu zločinačku alijansu, dakle mimo volje naroda, kako se osjećamo? Doveli su nam krvnika u kuću, pa sad vidite kako nam je. Ubili nam djecu, majke, očeve…, oni sad tu sa nama da nam dosipaju so na žive rane. Šta tu ima da se kaže? Ima, od ulaska u savez sa krvnikom mi u ovoj Crnoj Gori više nijesmo ni poželjni. Kažu da Crna Gora nije bombardovana, nije bilo žrtava, a ko smo mi onda!? E oni su za nas saučesnici ili nalogodavci stradanja naših žrtava. Ogorčeni smo na vlast u svakom slučaju, pogotovo što su naši članovi porodica od tada diskriminisani. Moj sin, difovac, na konkursima nikada nije mogao proći, a primani su neki sa lošijim uslovima, tako da je on morao otići odavde da bi radio i živio – razočaran je Komatina.

Komatina naglašava da samo traže da aktuelna vlast prizna činjenicu da je Crna Gora bombardovana i da žrtve postoje, što, kako kaže, zna cio svijet, a jedino vlast neće da prizna.

– Sad smo svjedoci i povećane smrtnosti naroda na ovom prostoru od posledica NATO bombardovanja – od karcinoma na raznim organima, srčanih i moždanih udara, od kojih sam jedan i ja. Čak je i Olbrajtova rekla da ćemo nakon 60 godina tek da sahranjujemo žrtve od posledica bombardovanja. Sve se sad ovdje izmijenilo, priroda više nije kao što je bila – ne daj Bože nikome na kugli zemaljskoj da se desi to što se desilo na Murini – zaključuje Komatina.

Tog 24. marta 1999. godine, oko 20 časova, počelo je razaranje Jugoslavije. Epilog dejstvovanja „Milosrdnog anđela” poslije 78 dana nezapamćene agresije bilo je 30.000 vazdušnih naleta, 50.000 ispaljenih razornih projektila i oko 3.000 ugašenih ljudskih života. Ranjeno je 12.500 stanovnika, a ogromna materijalna šteta pričinjena je na brojnim vojnim i civilnim objektima, školama, zdravstvenim centrima, spomenicima kulture, medijskim kućama i slično. Bombardovanje SR Jugoslavije završeno je 10. juna 1999. usvajanjem Rezolucije 1244 Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija.

Pripadnik 63. padobranske brigade Vojske Jugoslavnije, gornjogrbaljki paroh Miajlo Backović podsjetio je za „Dan“ da su prve bombe na današnji dan prije 20 godina pale upravo na teritoriju Crne Gore i da je prva žrtva bio vojnik Saša Stajić u Danilovgradu.

– To je bilo oko 20.30 sati. Tih dana bombradovan je i aerodrom u Golubovcima. Pred kraj bombardovanja, gađani su Obosnik na poluostrvu Luštica i mjesto Arza i to sa osiromašenim uranijumom – istakao je on.

Backović naglašava da je bombardovanje počelo 1999. ali da svih ovih 20 godina i dalje traje.

– Svi znamo koje su posledice – kancer koji je postao epidemija i koji više nije sporadični slučaj kao nekada. Nedavno sam pročitao izjavu sadašnjeg načelnika onkološkog odjeljenja Kliničkog centra Crne Gore, koji je kazao da je od 2010. godine, od kada je on načelnik, više od duplo porastao broj oboljelih koji se liječe od kancera u KCCG, a nažalost znamo da KCCG nema onkološko dječje odjeljenje, a da se vrlo često susrećemo sa ljudima koji su bolesni, koji umiru od kancera. Od 1999. do danas imate sve više mladih ljudi koji su neplodni i ne mogu prirodnim putem da začnu i dobiju dijete, pa se sve češće podvrgavaju vantjelesnoj oplodnji da bi na taj način dobili djecu. To je još jedna od posledica bombardovanja – upozorio je Backović.

Istakao je da su pokrenuli inicijativu da se oformi komisija stručnjaka medicine i drugih eksperata koji će utvrditi posledice NATO bombardovanja.

– Takva komisija postoji u Srbiji, pa čak i u Holandiji i Italiji, čiji su vojnici, koji su bili pripadnici KFOR-a na KiM, masovno umirali od kancera. Po toj statistici KCCG, koju sam nedavno pročitao, najviše oboljelih od kancera je sa područja Tivta i Budve, a znamo da je Luštica najbliža teritorijama tih opština i da su poslije njih najviše ugroženi Danilovgrad i Podgorica. Sigurno da nije slučajno da je tu najveći broj oboljelih od karcinoma i drugih bolesti – objasnio je Backović.

Kaže da i danas pamti enegriju dobrovoljaca, koji su se već 25–26. marta prijavili u vojnim odsjecima i tražili da budu upućeni na prvu liniju fronta, odnosno gdje za tim postoji potreba.

– Ogromna energija koju nikad neću zaboraviti i koju i danas osjećam kada se sjetim. Crna Gora toga vremena mislim da je živa i u današnjem vremenu, a oni koji su vladali i te 1999, a nažalost vladaju i dalje Crnom Gorom, i ove 2019. su isti ljudi koji su u to vrijeme slali te iste rezerviste i vojnike u vojsku, koji su tada podržavali odbranu zemlje i koji su se u kasnijim godinama, pojedinci čak i te 1999, vrlo nečasno ponijeli prema odbrani svoje zemlje. Ja kada govorim o Crnoj Gori ne želim da se poredi Crna Gora i vlast u njoj. Uvijek razdvajam ta dva pojma zato što smatram da većina ljudi u Crnoj Gori nije bila za ulazak u ovu krvožednu NATO alijansu, koja je samo prije 20 godina silovala našu zemlju sa 10.000 metara nepravičnom i nepravednom borbom, ubijala našu djecu u Murinu, rušila naše škole, mostove, bolnice i ubijala civile pored svih onih vojnih objekata koje su gađali. Ljudi koji ne znaju i koji kažu „to je vrlo malo metaka sa osiromašenim uranijumom“, moraju da znaju da je na teritoriju Crne Gore i Srbije ispaljeno hiljade i hiljade tona takvih raketa, a pogođene su i rafinerije, rezervoari sa gorivom, magacini sa naoružanjem i sve te čestice koje su uglavnom kancerogene i otrovne otišle su u naš vazduh, more, naše rijeke i planine, naše bašte. Sve što jedemo, dišemo, pijemo ovdje u Crnoj Gori nosi ožiljak tzv. „Milosrdnog anđela“, holivudskog, koji je svoje nepočinstvo posijao i na ovaj naš kamen ovdje crnogorski – istakao je Backović.

On kaže da zna da bi danas mnogi željeli da se to nije desilo ili bi makar da sakriju to što se desilo.

– Ali upravo zbog tih koji baštine zaborav kao svoju tradiciju i kulturu, mi želimo da ukažemo na sjećanje, na pamćenje, to je dužnost nas kao Crkve, naroda, ratnika i vojnika koji su imali čast da nose kape i da budu u uniformama naših armija u to vrijeme kada se zaista branila istinska sloboda. To da li je politika bila pogrešna ili ne, to ne treba da interesuje bilo koga u ovom trenutku. Mi smo branili našu zemlju, teritoriju. Ono što je najbitnije jeste da je Crna Gora istinski bombardovana, da nije prošlo 20 vjekova već samo 20 godina i nemojte tako brzo da se trudite da zaboravite na žrtve naših vojnika, naše djece iz Murina i naših ljudi, braće u Srbiji – naglasio je paroh.

Backović ističe da zna mnogo časnih oficira koji ne smiju da kažu svoje mišljenje jer od toga žive, ali ih poziva da, kako je rekao, posjete grobove svojih saboraca, rođaka, prijatelja.

Pokret sloboda narodu danas organizuje protestnu šetnju povodom 20 godina od agresije NATO-a na SRJ. Okupljanje je u 17 sati, na platou ispred spomenika Sv. Petra Cetinjskog, u Podgorici.

N.VUJAČIĆ

A.OSTOJIĆ

---

Parastos za stradale
Paroh Backović je pojasnio da su oni koji su bili u ratu od 1998. do 1999. godine, naredne godine počeli da obilježavaju dan početka bombardovanja, u čast svojim drugova i saboraca koji su stradali i živote dali u borbi sa NATO agresorom.

– Toga dana na Prevlaci kod Tivta služili smo u Manastiru Svetog Arhangela parastos dvojici boraca koji su sahranjeni ovdje u Tivtu. Jedan se zove Marko Avramović, koji je poginuo 1999. kao pripadnik 63. padobranske brigade, drugi je Dragan Bjelanović koji je poginuo kao policajac u Peći, braneći svoj rodni grad. Mi smo počeli tako što smo služili parastos njima i ostalim poginulima na Prevlaci. Svih ovih 20 godina mi se na ovaj dan okupljamo i ove godine ćemo obilježiti 20. godišnjicu tog NATO nepočinstva – rekao je Backović.

Kazao je da će na Prevlaci biti centralna manifestacija.

– U 19.45 sati, kada su prve bombe NATO agresora pale na našu teritoriju, u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, mitropolit Amfilohije služiće parastos svim postradalim, a za one koji bi željeli da zaborave – rekao je on.


Herojski otpor protiv agresora
Da se Srđan Darmanović i njemu slični saradnici stranih službi pitaju, Srbija bi u najmanju ruku ponovo bila bombardovana od strane NATO-a, ocijenio je poslanik Demokratskog fronta (DF) Milun Zogović, reagujući na izjavu ministra tokom posjete Kosovu.

– Danas obilježavamo 20 godina od početka sramne NATO agresije na našu domovinu. Pokazujući pijetet nedužnim žrtvama i poštovanje i divljenje herojskom otporu koji je naša vojska pružila agresoru – rekao je on.



Sve što jedemo, dišemo, pijemo ovdje u Crnoj Gori nosi ožiljak tzv. „Milosrdnog anđela“, holivudskog, koji je svoje nepočinstvo posijao i na ovaj naš kamen ovdje crnogorski, istakao je Backović


Stoltenberg: „NATO kampanja pokrenuta za zaštitu civila“
NATO vazdušna kampanja 1999. godine bila je hrabra odluka koja je zaustavila trajne povrede ljudskih prava i ubijanje nedužnih civila, ocijenio je generalni sekretar Alijanse Jens Stoltenberg. On je u intervjuu za agenciju Mina kazao da „kampanja“ nije bila usmjerena protiv jugoslovenskog naroda, već za zaštitu civila. Stoltenberg je objasnio da je NATO pokrenuo operaciju „kako bi zaustavio humanitarnu katastrofu koja se tada odvijala na Kosovu”.

Prema njegovim riječima, upotreba sile NATO-a bila je neophodna i legitimna.

– Cilj je bio da se okončaju sve vojne akcije i represija nad civilnim stanovništvom Kosova i omogući povratak izbjeglica i pristup humanitarnim organizacijama. Operacija „Allied Force” postigla je ono što je htjela – rekao je Stoltenberg.


Vlast beskrupulozna
Iz Demokratske narodne partije (DNP) je saopšteno da dvadesetogodišnjica NATO bombardovanja Crne Gore treba još jednom da posluži kao flagrantan dokaz beskrupuloznosti vlasti, koja je, kako su kazali, prešla i preko pogibija svojih građana u cilju očuvanja pozicija.


Nikad više "milosrdni anđeli" da ne posjete našu zemlju
Bivši visoki funkcioner DPS-a, potpredsjednik PUPI-ja Ivo Đurišić

kazao je da će ostati ožiljak zauvijek za onima koje je „Milosrdni anđeo“ odveo na nebesa.

– Bol, suze i tuga za nevinom djecom na mostu na Ibru u Murinu, koja nijesu bila svjesna da neki „milosrdni anđeo“ nosi smrt. Suza u mom oku za sve nevino nastradale u suludoj akciji „Milosrdnog anđela“. Slava poginulima, za nauk živima da nikad više „milosrdni anđeli“ ne posjete našu zemlju i apel da nikada nijedan građanin Crne Gore ne postane NATO-ov „milosrdni anđeo“ koji sije smrt, ma gdje u svijetu – poručio je Đurišić.