Izlaz iz situacije u koju smo došli zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica moguć je jedino povlačenjem tog propisa, ocijenio je za „Dan” advokat Dragan Šoć, član Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske (MCP). On smatra da ovakav zakon nije ni primjenljiv, te da bi njegova primjena jedino mogla biti moguća silom vlasti.

– Izlaz iz situacije moguć je jedino povlačenjem zakona. Nema drugog izlaza. Donijeli su zakon kojim praktično otimaju imovinu Crkve i vjerskih zajednica. Naravno, zna se protiv koga je to upereno i sada bi htjeli da pregovaraju. O čemu? O načinu kako će da opljačkaju Crkvu? Nema razgovora o tome. Ako hoće da pregovaraju o bilo čemu onda moraju da se vrate, što bi pravnici rekli, na pređašnje stanje. Uklonite zakon iz pravnog sistema i hajde da se razgovara. Ovako nema o čemu da se razgovara bez o, kako oni kažu, sprovođenju zakona. Šta to znači? Kako ćemo da vam uzmemo imovinu i kako ćete vi na to da pristanete? Mislim da Crkva neće na to pristati, ali da ja ne prejudiciram stvari. Nijesam ja taj koji odlučuje – kazao je Šoć u izjavi za „Dan“.

Ako bi čak i htjeli da postupe po odredbama zakona, kako smatra Šoć, to ne bi bilo moguće jer je on neprimjenjiv.

– Očigledno ga nijesu pisali pravnici ili su ga pisali neuki pravnici, jer da su ga pisali pažljivi, savjesni pravnici ne bi ostavili toliko nedoumica i neispunjenih uslova. Međutim, ja mislim da vlast ne brine o tome. Oni će koristiti mehanizme sile da bi sproveli ono što oni žele, a naravno da je njihov cilj da teret dokazivanja prebace na Crkvu, iako čitav pravni poredak i svi pravnici koji su se javili do sada vezano na ovu temu upravo ponovaljaju jedno isto – pravo svojine je u korist onoga ko je upisan kao vlasnik, a onaj ko to osporava mora u sudskom postupku da podnese dokaze da je on vlasnik, i samo u tom postupku i nikako drugačije. Ako bi išli slovom zakona, vlast ne bi mogla da primijeni ovaj zakon, a ako idu silom vlasti, onda će oni uraditi sve što im vlast dopušta i dovešće vjerske zajednice u poziciju da ne mogu na pravno-valjan način da ostvare svoje pravo – ocijenio je on.

Iz kabineta crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića ranije su ustvrdili da je Eparhija budimljansko-nikšićka izgubila spor protiv Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava „zato što je i po domaćem i po međunarodnom pravu nesporna pravna činjenica da je Crna Gora, a ne Srpska pravoslavna crkva, uvijek bila i ostala vlasnik vjerske imovine koja je kroz vjekove stvarana od državnog novca ili zajedničkim ulaganjem građana”. Međutim, Šoć naglašava da je pozivanje na odluku Evropskog suda za ljudska prava po predstavci Eparhije budimljansko-nikšićke potpuno druga stvar u odnosu na situaciju koju propisuje Zakon o slobodi vjeroispovijesti.

A.O.

---

Predstavka i namjera zakona dvije različite stvari

Šoć je objasnio da je Eparhija budimljansko-nikšićka predstavkom tražila da se izvrši povraćaj imovine koja je poslije Drugog svjetskog rata konfiskovana i nacionalizovana.
– Nijesu mogli da uspiju u tom sporu jer ne postoji pravni osnov, dakle, nije donijet zakon o vraćanju imovine crkvama i vjerskim zajednicama, iako je kada je donijet Zakon o restituciji o povraćaju i naknadi u prelaznim i završnim odredbama bilo rečeno da će kada se radi o imovini vjerskih zajednica donijeti poseban zakon, što nije urađeno. Taj zahtjev je potpuno opravdano odbijen, ali to nema veze s onim o čemu priča ova vlast. To ima veze s konkretnim nedostatkom pravnog osnova. Ponudio bih ovima iz vlasti – kad vi tvrdite da to ima veze s ovim, izvolite vi uradite isto što je radila Eparhija budimljansko-nikšićka, pa pokrenite sudske sporove protiv Mitropolije i eparhija vezano sa imovinu koja se vodi kao njihova svojina. I proći će isto kao i ovi – zaključio je Šoć.