Crna Gora od 20. septembra 1991. kada je na Žabljaku sebe proglasila za ekološku državu nije napravila nikakav napredak na tom planu, već naprotiv, tajkuni bliski odlazećoj vlasti su uništavali resurs po resurs, tako da je ideja o „ekološkoj državi Crnoj Gori” lagano ubijana i poslednji je momenat da se ona spasi, ocjenjuju sagovornici „Dana”. Direktor Ekološkog pokreta „Ozon” Aleksandar Perović navodi da nakon 29 godina sa pravom možemo reći da je humana ideja ekološke države oskrnavljena, degradirana i da je za to odgovorna odlazeća vlast. Sem trajne ekološke, kako ističe, napravljena je i ogromna, nenadoknadiva ekonomska šteta i kao društvo smo uskraćeni za desetine milijardi eura, koje su održivim upravljanjem mogle da Crnu Goru pretvore u jednu od najrazvijenijih zemalja na svijetu.

– Mali sistem kao naš, trebalo je da prepozna potencijal prirodnih resursa koje ima i da pravilnim upravljanjem iskoristi to bogatstvo na najbolji mogući način. Umjesto toga, interesne grupe iz odlazeće vlasti i sa njima povezani lobiji opljačkali su sve što su prepoznali kao priliku za bogaćenje i to im se ne smije zaboraviti niti oprostiti. Potrebno je, u susret obilježavanju 30 godina ekološke države, ući ozbiljno strateški, vizionarski u proces nacionalnog brendiranja Crne Gore, što bi bila prava odluka ekspertske nove vlade, jer samo takvi ljudi mogu iznijeti taj posao. Veoma je važno kroz nacionalno brendiranje prepoznati i potrebu reforme obrazovanja, potencijale poput vjerskog turizma, čime bi se prevazišli postojeći goreći problemi i stvorili povoljni društveni i investicioni ambijenti – ističe Perović, poručujući da se nikako ne smije dozvoliti dalje devastiranje postojećih i potencijalnih zaštićenih prostora, kakvi su UNESKO i nacionalni parkovi, buduća NATURA 2000 područja, zašto je potrebno prije svega zaustaviti partijsko zapošljavanje i sankcionisati odgovorne koji su bili na ključnim pozicijama.

Direktorica NVO Grin houm Nataša Kovačević ističe da je i više nego očigledno da se i danas, nakon skoro tri decenije od proglašenja Crne Gore ekološkom državom, suočavamo sa gotovo istim problemima kao i prije 30 godina, a u nekim oblastima se situacija značajno pogoršala, te je jasno da o floskuli Crne Gore kao ekološke države nema govora.

– Rezultati rada u prethodnom periodu su nezadovoljavajući. Problem upravljanja otpadom i dalje je jedan od najvećih ekoloških problema u zemlji. Evidentno je prolongiranje u izradi i funkcionalnom uspostavljanju rada postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Prošlogodišnjim incidentom i pomorom ribe na Limu i Ćehotini pričinjena je nemjerljiva šteta po živi svijet, međutim, to nije rezultiralo primjenom mehanizma kojim bi se preventivno djelovalo, niti primjenom kaznenih politika nakon samih incidenata – ističe Kovačević.

Ona poziva novu vladu da oformi zasebno ministarstvo životne sredine i instituciju za zaštitu prirode kao nezavisan organ koji će revidirati Nacionalnu strategiju održivog razvoja i sastav savjeta, da procesuiraju odgovorne za pričinjene ekološke štete, iniciraju zakonodavne reforme koji regulišu pitanje kvaliteta vazduha, zaštite prirode, prostornog planiranja, upravljanje otpadom te da ozbiljno poradi na sprovođenju ovih propisa.

– Tražimo da se ispoštuje volja građana o moratorijumu na izgradnju malih hidroelektrana – poručuje ona.

M.S.

---

Gradonačelnici da misle o komunalnim, a ne identitetskim pitanjima
Autor i rodonačelnik ideje „Može li Crna Gora biti ozbiljna ekološka država” Svetozar Radonjić navodi da će od 20. septembra ove godine do 20. septembra 2021. preko onlajn platforme zasijedati skupština ekološke države Crne Gore. On navodi da je ideja da se Crna Gora vrati na taj put te da zaista postanemo održivo društvo.

– Crna Gora je Bogom data da u njoj žive srećni i zadovoljni ljudi, a sreća se ostvaruje u simbiozi sa prirodom. Crnogorska politička elita do sada je mislila da sve od nje zavisi, a nije tako, sve zavisi od naroda. Naš narod treba da gradi ekološku državu, mi ne smijemo uvoziti hranu u ovolikom obimu, mi treba da budemo proizvođači jer imamo sve uslove za to. Ekologija se pogrešno povezuje samo sa problemom smeća, mi moramo da podvučemo da gradonačelnici treba da misle o komunalnoj infrastrukturi, a ne o identitetskim pitanjima. Njihov posao je da gradovi budu čisti, a ne da uče ljude ko su i šta su – ističe Radonjić.