Pandemija korona virusa učenike je odvojila od školskih klupa i prinudila na nov način obrazovanja. Prelazak na onlajn sistem, ipak, pokazao je da nemaju svi učenici jednak pristup novom načinu učenja. Podaci Unicefa, prema kojima jedno od šestoro djece nema kompjuter, pokazali su da su se djeca korisnika socijalne zaštite našla u situaciji da nemaju tehničku podršku kako bi redovno pratila časove i kvalitetno učila. Međutim, i porodice koje nijesu u stanju socijalne potrebe, ali imaju veći broj djece, našle su se u situaciji da nemaju adekvatne uslove za onlajn nastavu.

Direktorica „Banke hrane“ Marina Medojević ističe da u Crnoj Gori izostaje adekvatna sistemska podrška porodicama u stanju nemaštine. Samo troje djece iz porodice i to ona čiji su roditelji korisnici socijalne pomoći prima dječiji dodatak koji ne prati potrebe djece. Dakle, mali je iznos i nemaju ga sva djeca koja žive u nemaštini.

– Sa prebacivanjem nastave na onlajn učenje, situacija se usložila. Mnoge porodice u stanju socijalne potrebe nemaju kompjuter, pametni telefon, televizor i ineternet. Ono što je bilo urgentno obezbijediti sa uvođenjem onlajn nastave jeste upravo obezbjeđenje tehničkih uslova da sva djeca iz socijalno ugroženih porodica ne budu u podređenom položaju u odnosu na ostale. Ona su i tokom redovnog odvijanja nastave u lošijoj poziciji jer nemaju knjige, osim ako su osnovci, školski pribor, užinu, prevoz do škole, već moraju po više kilometara da pješače do škole u lošoj obući, neadekvatnoj garderobi, gladna da slušaju nastavu i da nemaju pomoć u savladavanju gradiva – kazala je Medojevićeva.

Ona je istakla da joj se za pomoć obratio veliki broj samohranih porodica čija djeca nijesu mogla adekvatno pratiti onlajn nastavu.

– Majka iz Ulcinja navodi da je djeci trebao kompjuter. Internet im je bio isključen usred časova i onda su molili da im se izađe u susret kako bi djeca pratila nastavu. Država nije obezbjedila baš ništa osim tableta i to je bila donacija Unicefa. Korisnici su MOP-a u iznosu od 150 eura, koliko iznosi i stanarina, plus račun za vodu koji im je mjesečno oko 10 eura, struja oko 70, a internet 25 – kaže Medojevićeva.

Ona navodi i primjer porodice iz Nikšića koja je djeci zbog onlajn nastave bila prinuđena da uvede internet i kupi novi televizor, međutim, iz škole su zahtijevali da djeca imaju i kompjuter.

– Nastavnici su rekli da to nije dovoljno, da djeca moraju da imaju ili laptop ili kompjuter. Uz sve to javno su prozvani, iako nastavnici znaju situaciju – kazala je direktorica „Banke hrane“.

Samohrana majka iz Nikšića priča da je u školi rađena anketa o onlajn nastavi i sredstvima koja su potrebna, ali se na tome sve završilo.

– Imaju laptop koji mora da se servisira, ali za to nemamo novca. Djetetu sam zbog toga kupila telefon na rate da bi moglo koliko-toliko pratiti nastavu preko aplikacije, ali kao što rekoh taj internet ne podržava sve platforme koje su potrebne za praćenje nastave. Od kada je nastava onlajn djeca nemaju vremena za odmor i igru jer domaće zadatke šalju tokom cijelog dana, bukvalno su čitav dan uz telefone, što niti je normalno niti je zdravo – smatra majka iz Nikšića.

Samohrana majka iz Podgorice Slađana Radojević priča da koriste stari televizor, a internet mora platiti da bi ga imali.

– Televizija se takođe gasi čim se ne plate računi, dijete koristi stari telefon polomljenog ekrana, a o kompjuteru možemo samo maštati. Djeci zbog sve situacije trebaju besplatne mjesečne karte za prevoz do škole i nazad, besplatan internet makar u određenoj količini, tablet ili telefon. Gdje je jedno dijete teško je ovo obezbijediti, a da ne spominjem gdje je više djece – kaže Radojević.

Porodica iz Bijelog Polja mjesecima je apelovala na Centar za socijalno staranje jer djeca nijesu imala ni televizor, ni telefon, ni internet.

– Međutim, to su bila samo obećanja. Internet smo morali da uvodimo koji ne znam od čega ćemo platiti, telefon smo takođe uzeli na rate, a kompjuter nemamo – navode iz ove porodice.

Luka Nilević navodi da je u Kučima najveći problem onlajn učenja bio nedostatak dobrog interneta.

– Internet je često imao loš signal, a bez pomoći gospođe Medojević i „Banke hrane“, koja nam je donirala kompjuter, djeca ne bi mogla ni da uče. Najveći problem je upravo tehničke prirode, a od šestoro djece koliko imamo, četvoro je moralo učiti onlajn, putem samo jednog kompjutera – kazao je Nilević.

Lepa Žunjić iz „Udruženja Roditelji” navela je da veliki broj roditelja nije mogao da se posveti i djeci pomogne prilikom učenja, zbog obaveza na poslu.

– Najveći problem je bio obezbijediti tehnička sredstva, a to nije bio problem samo za socijalno ugrožene koje nemaju uređaje, već i za porodice koje imaju više djece ali samo jedan uređaj. Zaista je ova situacija bila veliki izazov, obezbijediti internet, više uređaja, a najveći je bio taj što djeca nisu imala direktan kontakt sa nastavnicima kako bi bolje naučili. Prosto nije samo pitanje znanja već i vještine, kako djeci pokazati šta je važno – kazala je Žunjićeva.

M.D.S.

---

U seoskoj školi profesor bio kao kurir
Predsjednik Sindikata prosvjete Slobodan Savović kaže da je novonastala situacija sve iznenadila, ali i napravila problem i učenicima i prosvjetnim radnicima.

– U seoskim sredinama nije se moglo kvalitetno učiti preko tims platforme, pa su kolege pokušavale maksimalno da se prilagode djeci. Preko vajbe grupa slalo se pojašnjenje ili domaći zadatak, bez ikakvog radnog vremena ili vremenskog ograničenja. U jednoj prigradskoj školi čak imamo i slučaj da je jedan od kolega išao kao kurir i na kapiji ostavljao zadatke ne bi li se uradilo nemoguće – kaže za „Dan“ Savović.

On je istakao i da bi već trebalo početi sa planovima kako će se odvijati naredna školska godina jer se obrazovanje djece ne smije uzimati zdravo za gotovo.

– Mnoge je bunilo ovo prihvatanje učenja čas onlajn, čas u školi. Mnoga djeca su teško savladavala gradivo, ali i mnogo vremena provodilo pred ekranom. Kakve posledice će ovo ostaviti, vidjećemo u narednom periodu, naročito povodom fizičke rekreacije djece, jer se pokazalo da časovi fizičke kulture putem ekrana nijesu baš efikasni – zaključuje Savović.