Pravio je svadbu, igrao fudbal, tenis, živio luksuznim načinom života, a meni i djeci nije uplaćivao alimentaciju, ali ja to nisam mogla da dokažem jer se ništa nije vodilo na njega..., prepričava svoj problem samohrana majka koja je htjela da ostane anonimna, jer ne želi da joj se ime pojavljuje u medijima, ni da to čitaju njena djeca. Iako zakon propisuje da su roditelji dužni da plaćaju alimentaciju do 18. godine djeteta, a u slučaju da je punoljetno dijete na redovnom školovanju do 26. godine, u praksi – to nije tako. Broj samohranih roditelja i ko prima alimentaciju u krovnoj instituciji – prethodnom Ministarstvu rada i socijalnog staranja – nije poznat. Na više poziva novinara oni su odgovorili putem telefona: „Da Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti ne prepoznaje termin samohrane majke”. Međutim, advokat NVO „Sigurna ženska kuća” Tijana Vuksanović pojašnjava definiciju samohranog roditelja: „Član 19, st. 1, tačka 10a Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti obuhvata oba roditelja pojedinačno, te samim tim i samohrane majke”.

Samohrana majka apeluje na sudove i tužilaštvo da predmetima koji se bave alimentacijom daju prioritet. Objašnjava kako je njen bivši muž, shodno zakonskim odredbama, nakon razvoda plaćao alimentaciju.

– Samo par mjeseci. Nakon toga je prestao, pa sam odlučila da dostavim sudu predlog za izvršenje – priča ona.

Pojašnjava kako postupak podrazumijeva da javni izvršitelj dostavi podatke banci koja stavlja blokadu na račune sve dok ne izmiri obaveze plaćanja.

– U mom slučaju to je bilo otežavajuće, jer on nije primao novac preko računa. Sledeći korak je bio predlog za izvršenje na imovinu. Međutim, ni to nije bilo efikasno, jer se sve vodilo na ime njegovog oca – auto, kuća i stanovi – istakla je.

Od pravnih mehanizama preostalo joj je bilo da podnese krivičnu prijavu zbog nedavanja alimentacije.

– Prijavu sam podnijela tužilaštvu i nakon toga smo bili pozvani da se izjasnimo – kaže. U tužilaštvu su imali sluha za njen problem, ali je proces trajao dugo.

– Ni poslije roka od šest mjeseci on nije platio ni dug, ni redovan iznos. Ja sam morala da budem uporna, jer je tek poslije četiri mjeseca nastavljen postupak. On je pokušao da taj iznos kompenzuje time što je priložio račune o kupovini patika i tekućih potreba djece, što zakonski nije dozvoljeno – kazala je ova samohrana majka.

Na glavnom ročištu raspravljalo se o odlasku muža u zatvor, što je ona odbila. Uslijedila je uslovna kazna da u roku od godinu plati zaostalu alimentaciju, u suprotnom bi ga čekala kazna zatvora. Bivši muž se žalio na lošu materijalnu situaciju, dok je realno stanje, kako tvrdi ova samohrana majka, bilo drugačije.

– Živio je luksuznim načinom života, ali se ništa nije vodilo na njega – istakla je.

Igrom slučaja, navodi, njegovo materijalno stanje se promijenilo usled prodaje porodičnog imanja u milionskom iznosu.

– Kupac imanja je trebalo da uplati novac na bankovni račun mog bivšeg muža, ali je račun bio blokiran. Da bi ga odblokirao, morao je da plati zaostalu alimentaciju. Otplatio je samo dio – ispričala je.

Nakon toga, kratko vrijeme je plaćao alimentaciju, pa je opet prestao. I opet je pokrenut predlog za izvršenje. Borba ove žene na sudu traje četiri godine.

Najmanji iznos alimentacije je 67 eura po djetetu, ukoliko je roditelj nezaposlen i nema sredstava za izdržavanje.

Dejana Ponoš, iz NVO Udruženje Roditelji, napominje da „završetkom braka prestaje naša bračna uloga, ali ne i roditeljska”.

– Jedan od prepoznatih problema je niska alimentacija i njeno neplaćanje. Nisu pronađeni mehanizmi za formiranje alimentacionog fonda – istakla je Ponoš.

Advokat Centra za ženska prava Tijana Živković kaže da postoje roditelji koji namjerno izbjegavaju plaćanje, ali i oni koji iz objektivnih razloga to ne mogu uraditi. Ona vidi rješenje u osnivanju alimentacionog fonda i pooštrenju kaznene politike.

– Postojanje alimentacionog fonda bez sumnje bi osiguralo ostvarenje i zaštitu osnovnih prava djece, a država bi, sa druge strane, trebalo da predvidi mehanizme regresne naplate od davaoca izdržavanja, u čije ime su dospjele alimentacije isplaćene iz fonda – objasnila je Živkovićeva.

Neplaćanje alimentacije jedan je od težih oblika nasilja nad ženama i djecom, prema Istanbulskoj konvenciji, čija je Crna Gora potpisnica. Advokat Živković ističe čime se sve služe davaoci izdržavanja kako bi izbjegli plaćanje.

– Rad na crno, prepisivanje prava svojine nad pokretnim i nepokretnim stvarima na druga lica, otvaranje firmi na ime drugog lica i slično samo su neki od načina na osnovu kojih davaoci izdržavanja pokušavaju da izbjegnu obaveze plaćanja alimentacije – ističe Živkovićeva.

Bivše Ministarstvo rada i socijalnog staranja nije imalo podatke o broju samohranih majki u Crnoj Gori. Nema ni podataka o broju samohranih majki koje primaju alimentaciju. Nakon više upornih poziva i imejlova, iz bivšeg ministarstva su rekli da je za te podatke nadležan sud. Međutim, potražnja za odgovorom na ovo pitanje postaje sve neizvjesnija. Osnovni sud u Podgorici nema tražene podatke, zbog čega su nas uputili na adresu Vrhovnog suda. Iz Vrhovnog suda odgovorili su da ne raspolažu tim podacima i dodali:

– Sugerišemo da se ovim povodom obratite nekom od osnovnih sudova, koji su u pomenutim postupcima prvostepeni sudovi, kao i Višem sudu u Podgorici ili Bijelom Polju, kao drugostepenim sudovima – kazali su iz Vrhovnog suda.

Nakon odgovora iz Vrhovnog suda, iz Osnovnog suda su proslijedili podatke koji se tiču presuda zbog neplaćanja alimentacije.

– Do sredine oktobra 2020. godine izrečeno je pet uslovnih osuda zbog krivičnog djela nedavanje izdržavanja. U 2019. taj broj bio je 49, a odnosi se na šest kazni zatvora, 35 uslovnih osuda i šest kazni rada u javnom interesu – podaci koje smo uspjele da dobijemo.

Sandra MILIĆEVIĆ

Lidija ROGANOVIĆ





Istraživačka priča nastala u sklopu projekta GA „Etičko i profesionalno izvještavanje za studente". Ovaj projekat je dijelom finansirala Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt departmenta/Vlade SAD.

---

Samohranim majkama potrebna podrška
Psiholog Jovana Strugar ocjenjuje kako samohrane majke često nose veliko breme, upozoravajući da je ovim ženama potrebna dodatna podrška. Strugar pojašnjava da samohrano roditeljstvo ne dolazi samo prestankom bračnog odnosa, već i smrću, gubitkom i odlaskom jednog od partnera. Dodaje da je potrebno razviti strategije pomoći na nivou pojedinca i društva.

Nakon mjesec i po čekanja na odgovore putem imejla i više telefonskih poziva, stigao je odgovor o broju zaposlenih samohranih majki putem saradnje Centra za socijalni rad i Zavoda za zapošljavanje.

– Centar trenutno nema informaciju koliko se korisnika zaposlilo – kazali su u Centru.

Sa druge strane, stari podaci Monstata (2011) pokazuju da u Crnoj Gori ima oko 25.000 porodica u kojima je samo majka sa jednim djetetom. Porodica u kojima je samo otac sa jednim djetetom ima preko pet hiljada.