U uništavanju privrede sjevera Crne Gore najbolje su se snašli Milovan Ćulafić iz Andrijevice i Momo Jokić iz Berana, koji su bili stečajni upravnici u po 18 preduzeća, saopšteno je iz NVO Stečajci, čiji je predsjednik Borislav Ćulafić.
– Samo u šest preduzeća njih dvojica su za honorarno zanimanje stečajnog upravnika zaradili 132.703,16 eura. Vrijednost tog novca u vrijeme zarade, odnosno 2004, 2005, 2006, 2007, ravna je današnjoj duploj cifri – naveli su iz te NVO.
Ćulafić je u Impregnaciji drveta Kolašin, prema podacima do koje je došla ta NVO, fakturisao zahtjev na 30 hiljada eura, u ŠPAD Kolašinu rješenjem je dobio 14.618,16 eura, a u TP „1.maj” Andrijevica 6.642 eura.
– Zarada Ćulafića u ta tri preduzeća bila je 51,26 hiljada eura, a koliko je još potrošeno za korišćenje privatnog auta, za dnevnice, koje niko ne kontroliše i za ostale troškove – naveli su iz NVO Stečajci, ističući da je on sve vrijeme bio stalno zaposlen u Opštini Andrijevica, najprije kao sekretar, a od kraja 2006. kao glavni administrator.
Ćulafić je trenutno samostalni savjetnik – zaštitnik imovinskopravnih interesa, a uprkos tome što mjesecima odsustvuje sa posla, ne dobija otkaz.
U toj NVO tvrde da stečajni postupci, započeti na osnovu Zakona o insolventnosti privrednih društava koji je predstavljao raj za stečajne upravnike i njihove saradnike, traju do danas. Primjer za to je Impregnacija drveta u kojoj stečaj traje od 2007, iako je preduzeće prodato istom kupcu dva puta.
Ćulafić, prema tvrdnjama NVO Stečajci, Komisiji za sprečavanje konflikta interesa prijavljuje neistinite podatke.
– U istom periodu od 2006. do 2012. on je i izvršni direktor eko-katuna Štavna, koji je osnovala Opština Andrijevica. U istom periodu on je i stečajni upravnik u preduzećima Imako i TUP Brskovo iz Bijelog Polja – naveli su iz te NVO.
Stečajni upravnik Momo Jokić, po tvrdnjama te NVO, na drugom je mjestu po broju anagžovanih godina, a na trećem Radoica Grba, iako je Privredni sud u Bijelom Polju u periodu od 2000. do kraja 2014. na raspolaganju imao 64 stečajna upravnika.
– Jokić je samo u AD Beranka zaradio 27.763 eura i mjesečnu platu od 300 eura, do okončanja stečaja, a u Jugoprevozu Berane zaradio je 24.060 eura i mjesečnu platu od 500 eura do okončanja stečaja. Znači, u dva preduzeća u Beranama uzimajući u obzir i mjesečne plate, Jokić je zaradio oko 60 hiljada eura. Ako se tome doda zarada u firmi Eksport drvo Kolašin od 29.620 hiljada, dolazi se do astronomske cifre od 90 hiljada eura – naveli su iz te NVO.
Već duže od 10 godina, Jokić je, po tvrdnjama te NVO, vlasnik privatnog preduzeća-pilane za obradu čamovih i bukovih trupaca „19. decembar” i jedan je od najpoznatijih koncesionara šuma na području Andrijevice, po informacijama iz medija koje nije demantovao.
– Postavlja se pitanje čemu i kome su služili stečajni upravnici koji se protive profesionilizaciji zanimanja stečajnog upravnika. Služe, očigledno, za to da se do kraja očerupa preduzeće koje je već ranije opljačkano. Ovakvo postupanje stečajnih upravnika je omogućeno autonomijom tumačenja i primjenom Zakona o insolventnosti privrednih društava, a od 1. januara 2011. primjenom Zakona o stečaju, za koji je izmjene sačinila radna grupa Ministarstva ekonomije i pravde, kao i Privrednog suda – naveli su iz te NVO, ističući da je javna rasprava o izmjenama zakona završena.
J.V.
Organizovana pljačka
Stečaj preduzeća u Crnoj Gori uglavnom znači organizovanu pljačku, smatraju u NVO Stečajci.
– Od stečaja jedinu korist imaju stečajni upravnici i stečajne sudije koji osim plata i naknada od pljačkaša dobijaju još i visoke novčane nagrade. Na ovom principu dokusurena su preduzeća na sjeveru, ali i u čitavoj Crnoj Gori. Fabrika celuloze i papira Berane, HTP Berane, Prva petoljetka, GP Radnik, Lenka, Ugostiteljsko preduzeće Brskovo, tekstilna industrija Vunko i JEKON, Imako Bijelo Polje, Impregnacija drveta, ŠPAD Kolašin, Eksport drvo Kolašin, PTP BOJNA NjIVA, „Vukman Kruščić” Mojkovac, ZZ Kooperativa – Klanica Pljevlja, Prevoz Pljevlja, OPTEL Pljevlja, Pilana Žabljak, Gornji Ibar Rožaje, Termovent i TP 1.maj Andrijevica, ŠIP Bor Plav, Termoplast Gusinje i druga – naveli su iz te NVO.
Preduzeća koja su u stečajnom postupku, kako tvrde Stečajci, prvo su temeljno opljačkana, a zatim gurnuta u bankrot.
– Njihovi radnici ponekad godinama ne primaju plate, ne uplaćuju im se nikakvi doprinosi, mnogi povjerioci su takođe otišli u stečaj jer nijesu mogli da naplate svoja potraživanja od kojih im je zavisila likvidnost. Opšta propast, može se reći, ali zvuči gotovo nevjerovatno da i u takvoj situaciji postoje ljudi koji izvlače materijalnu korist za sebe i bogate se na tuđoj muci – zaključili su iz te NVO.