Nevladino udruženje „Radoje Dakić”, na čijem je čelu Vojislav Perazić, uputilo je dopis vrhovnom državnom tužiocu Ivici Stankoviću, od kojeg traže da hitno riješi njihovu situaciju jer u istragama koje su otvorene u njihovom slučaju nema pomaka.
– Više od deset godina radnici ne mogu naplatiti zarade od 1997. do 2003. godine. Imovina bivše fabrike „Radoje Dakić” se preko 20 godina organizovano, koordinirano i kao po nalogu otima, pljačka i rasprodaje. Nakon višegodišnje blokade računa fabrike na iznos od 11 miliona eura, Poreska uprava se sjetila da uvede stečaj u fabrici. Radnici čekaju isplate od oko 50 miliona eura. Nijesmo zadovoljni istragama jer konkretnih rezultata nema – navodi se u dopisu upućenom VDT-u.
Oni očekuju da se situacija uvede u valjane zakonske okvire i da se konačno riješi.
U prošloj godini otvoreno je nekoliko istraga o prodaji imovine fabrike „Radoje Dakić”.
Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet na osnovu urgencije koju im je dostavilo Nevladino udruženje „Radoje Dakić”, a u kojoj se, između ostalog, zahtijeva da se ispita gdje je otišao novac od prodaje željeza i građevinskih mašina iz fabrike. Predstavnici tog NVU napisali su pet urgencija Vrhovnom državnom tužilaštvu tražeći i da se ispita kome je prodata pokretna imovina fabrike, koliko je novca i po kojim osnovama isplaćivano do sada radnicima po osnovu obračunatih zarada, te koji advokati su dobili novac.
– Kod Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici formiran je predmet poslovne oznake ktr.br. 69–15. U ovom predmetu u toku je izviđajni postupak, a odluka će prema izjašnjenju obrađivača predmeta biti donijeta u najskorijem roku, o čemu ćete biti blagovremeno obaviješteni – navodi se u odgovoru Vrhovnog državnog tužilaštva koji je potpisao Petar Kapuci.
Međutim, od tada gotovo da nema pomaka. Ne zna se gdje je nestala imovina fabrike, ne zna se ko je njen kupac, a u jednom od odgovora ODT-a piše da oni traže od radnika da podnesu prijave protiv lica za koja misle da su otuđila imovinu fabrike.
U međuvremenu, na zahtjev Poreske uprave, u fabrici je krajem prošle godine uveden stečaj, čime je obustavljena sudska prodaje imovine vrijedne na desetine miliona eura. Radnici sumnjaju da je stečaj uveden nakon 15 godina kako bi se vrijedna imovina namjestila nekom tajkunu bliskom vlasti.
Investitori su već podigli na desetine objekata na placevima „Radoja Dakića”, a u neke zgrade već se useljavaju i stanari.
– Poslovodstvo, bord direktora, predstavnici akcionara i oko 20 zaposlenih primali su i po hiljadu eura mjesečno, pa nije jasno kako se isplaćuju plate pored dugogodišnje blokade žiro-računa na iznos od 11 miliona eura. Postavlja se pitanje kada će se stati na kraj obezvrjeđivanju imovine od 81,5 miliona eura, čija je vrijednost smanjena na 51,6 miliona. Šta su nakon svega dobili radnici koji trpe i ćute čekajući da im se isplati zarađeno – navodi se u jednom dopisu koji je to NVU uputilo Ivici Stankoviću. B.Ma.
Prazna obećanja
Bivši radnici „Radoja Dakića”, njih 1.800, već deceniju potražuju 50 miliona eura koje im se duguju po osnovu pravosnažnih sudskih presuda. Radnici su se bunili i zbog sudske prodaje imovine fabrike po cijeni 50 odsto manjoj od tržišne. Čelnici nadležnih institucija su u više navrata saopštavali da će se radnici konačno namiriti kada počne prodaja imovine fabrike. Prodaja je bila u jeku u Osnovnom sudu, vještaci su završili procjenu imovine, a brojne kompanije su pokazale interesovanje za kupovinu zemljišta kada je odlučeno da se uvede stečaj i time obustavi prodaja sudskim putem. Do sada je prodato zemljište vrijedno oko 2,7 miliona eura, a sudski vještaci su zemljište „Radoja Dakića” bez objekata procijenili na oko 50 miliona eura.