Stečajni postupak u nikšićkoj Željezari, koji je uveden aprila 2011. godine, još nije okončan, potvrđeno je „Danu“ iz Privrednog suda. Stečaj u nekadašnjem gigantu Nikšića i Crne Gore uveli su radnicima kojima je tadašnji poslodavac, britansko-holandska kompanija Montenegro spešlti stils (MNSS) više mjeseci dugovala zarade, a u fabrici je bila obustavljena proizvodnja. Godinu nakon stečaja, imovinu Željezare za 15,1 milion eura kupila je turska firma „Toščelik“ koja je dio industrijske kompanije „Tosjali holding“.
– Stečajni postupak još nije okončan, budući da je u toku veliki broj sudskih postupaka koji se vode povodom osporenih potraživanja stečajnih povjerilaca. Protiv stečajnog dužnika „Željezara Nikšić“ trenutno su pred ovim sudom u toku 32 postupka, u kojima povjerioci potražuju dva miliona i 160 hiljada eura – odgovorili su iz Privrednog suda na pitanja „Dana“.
Među onima koji tuže nikšićku fabriku je i Brano Polić, jedan od bivših direktora iz redova MNSS-a. Polić je u vrijeme kada je ta kompanija gazdovala Željezarom bio rukovodilac modernizacije fabrike od koje sada u stečaju tužbom kod Privrednog suda traži iznos od 24,8 hiljada eura. Bivši rukovodilac u Željezari tužbom zahtijeva isplatu pet zaostalih plata u iznosu od 20 hiljada eura, i troškove za ishranu tokom rada, prevoz i stan, a sve to po osnovu ugovora koje je svojevremeno zaključivao sa svojim poslodavcem – MNSS-om. Iz Privrednog suda navode da je taj parnični postupak u toku, a Poliću su potraživanja osporena u stečajnom postupku.
Nakon uvođenja stečaja, odbor povjerilaca odbio je predlog plana reorganizacije koju je podnio MNSS-a, a u fabrici je proglašen bankrot. Prijavljena potraživanja bila su oko 193 miliona eura, a priznato je 125,1 milion eura.
– U skladu sa odredbama Zakona o stečaju iz stečajne mase su prioritetno namireni troškovi stečajnog postupka i obaveze stečajne mase, nakon čega su namirena potraživanja prvog isplatnog reda koja su priznata i potraživanja prvog isplatnog reda koja su nakon ispitnog ročišta utvrđena u posebnim parničnim postupcima u ukupnom iznosu od tri miliona i 419.039 eura. Namirena su potraživanja drugog isplatnog reda u ukupnom iznosu od šest miliona i 5.214 eura, a preostala neraspoređena sredstva diobne mase rezervisana su za namirenje osporenih potraživanja prvog isplatnog reda, a koja se utvrde u parničnim postupcima – naglasili su iz Privrednog suda.
Kako dodaju iz te institucije, i Željezara je kao stečajni dužnik pokrenula više izvršnih postupaka radi namirenja potraživanja po osnovu pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka u postupcima u kojima su uspjeli u sporu, ali nijesu precizirali u kojem iznosu. B.Brašnjo
Za tri godine 200 miliona štete
MNSS je Željezarom gazdovala nešto više od tri godine, ali su godišnji finansijski iskazi bili konstantno negativni, čak i po skoro 30 miliona na nivou godine. Dok su svojim menadžerima isplaćivali zarade od po nekoliko hiljada eura mjesečno, o čemu svjedoči i Polićeva tužba protiv fabrike, prosječne plate za oko 1,4 hiljade tada uposlenih metalurga bile su prosječno oko 350 eura. Od prodaje fabrike željezarcima su isplaćene zaostale zarade, ali obračunate u bruto iznosu, pa su radnici dobijali svega po nekoliko hiljada eura po tom osnovu iz stečajne mase, a u zavisnosti od radnog mjesta na kojem su bili zaposleni. Željezarci su zbog stečaja ostali i bez naknada za dodatno odrađene poslove koji su im u vrijeme MNSS-a bili obračunati, ali u stečaju nepriznati i neisplaćeni. Oko 250 radnika 2010. godine pokušalo je tužbom da naplati akcije koje su posjedovali u Željezari, ali su postupak izgubili i potom morali svi zajedno da plate sudske troškove koji su bili nešto više od 80 hiljada eura ukupno. Tokom gazdovanja MNSS-a država je Željezari garantovala za kredit, a kada je uveden stečaj garancije su pale i iz državnog budžeta, od para poreskih obveznika, Kredit Svis banci je isplaćeno oko 33 miliona eura po tom osnovu. Procjenjuje se i da je MNSS tokom boravka u nikšićkoj fabrici, koju su kupili za 5,2 miliona, napravila, po raznim osnovama, više od 200 miliona eura štete, ali nikada nije pokrenuto pitanje bilo čije odgovornosti zbog toga.