Da nije dat pod zakup dio zemljišta HTP Ulcinjske rivijere, moglo bi se reći da je plan privatizacije Savjeta za privatizaciju potpuno propao. Nažalost, ili, neki bi rekli, na sreću, Vlada je uspjela samo dio imovine tog preduzeća da da pod zakup.
Svaki drugi lokalitet koji je bio u planu da se nudi pod zakup ili se nudio u zakup niko nije zakupio, niti dostavio ponudu za njega. Zatim, prodaja Luke Bar i Montekarga, koja je bila izvjesna, jer je poljski OT lodžistiks ponudio uslove tražene tenderom, propala je iz razloga što je Vlada nakon nekoliko mjeseci pregovora shvatila da Luku Bar, ipak, daje po maloj cijeni. Zato je odlučeno da se ponuda odbije, a Luka Bar zasad ne privatizuje, te da se čeka izgradnja autoputa, kada bi prodajna cijena bila veća mnogo nego što je sada bio slučaj.
Institut „Simo Milošević”, koji zamalo nije bio prodat u 2016. godini, lani nije ni nuđen na prodaju, tj. nije raspisivan tender. U planu je bila i privatizacija Budvanske rivijere, ali se ni po tom pitanju ništa nije uradilo. Plan je da se to preduzeće podijeli na dva, pa da se onda oglasi na prodaju. Iako su bili u planu, nijesu raspisivani oglasi za prodaju akcija Instituta za crnu metalurgiju, Marinu Bar i Kastelo Pljevlja.
Iako je i prodaja Buljarice bila izvjesna, uprkos brojnim nepravilnostima u tom procesu, Vlada je na kraju odlučila da odbije ponudu za zakup i prodaju pet miliona kvadrata zemljišta na obali mora. Protiv prodaje zemljišta na Buljarici bili su i mještani, i opozicija, i nevladin sektor.
Poslanik Aleksandar Damjanović je kazao da je plan privatizacije, kao i ranijih godina, ostao mrtvo slovo na papiru, te da najmanje opterećuje one koji ga iz godine u godinu prepisuju i donose kao formalan dokument.
– U situaciji kada su državni monopoli privatizovani, kada su privatizovana preduzeća u gorem stanju nego prije privatizacije, kada se vode arbitražni sporovi zbog neuspješnih privatizacija, kada se i dalje traga za „uspješnim strateškim partnerima” sa ofšor destinacija, neispunjavanje planova privatizacije čak može i da bude korisno po državu, jer se time čini manja šteta – ocijenio je Damjanović.
Umjesto donošenja planova, kako je kazao, ozbiljna država treba da ima efikasan poslovni ambijent, u kome se poštuju svojinska prava, izvršavaju sve odredbe kupoprodajnih ugovora, gdje su brzi i efikasni sudski procesi, u kome se planira prostorni red, a ne haos i u kome nema paradržavnih monopola i korupcije u strukturama koje sprovode prodaju državne imovine.
– U takvom sistemu će biti i ozbiljnih investicija i privatizacija, što je ipak mnogo bitnije od ispunjenje tzv. planova kojih je puna Crna Gora – poručio je Damjanović.
Potpredsjednik Demokrata Momo Koprivica smatra da su osnovni razlozi za fijasko plana privatizacije dramatičan pad atraktivnosti preduzeća koja se nude, loše poslovno okruženje i nepovoljan privredni ambijent koji nije stimulativan za domaće i strane investitore.
– Zbog dugog čekanja brojnih preduzeća na listi za rasprodaju, menadžment ne zanima dugoročna perspektiva preduzeća jer su u njemu od danas do sjutra. Takođe, ni država nije reformisala ni konsolidovala preduzeća jer u njima vidi samo šansu da kroz rasprodaju dođe do brzog i lakog budžetskog prihoda. Ta preduzeća nemaju sklonost ka investiranju i štednji. Osim toga, Crna Gora nije privlačan privredni ambijent zbog korupcije i nepostojanja vladavine prava. S obzirom na to da je naše tržište malo, nepotpuno i nesavršeno, država je trebalo da koncipira aktivnu industrijsku politiku, umjesto što je uvela kontrolisani haos neoliberalnom politikom, ali i uspostavljanjem burazerskog i partijskog kapitalizma, sistema u kojem je dosluh sa vlašću ključni oblik privređivanja – naveo je Koprivica.
Savjet za privatizaciju još nije usvojio plan privatizacije za ovu godinu. Lani je usvojen polovinom februara.
D.M.
Ne živi se od đedovine dovijeka
Trodecenijska vlast je učinila Crnu Goru zavisnom od stranih investicija do kojih se dolazi rasprodajom državnih preduzeća, kazao je Koprivica i dodao da je to rizično i štetno.
– Od rasprodaje đedovine se ne može dovijeka živjeti. U dosadašnjem procesu rasprodaje državnih preduzeća, a tako je završilo oko 85 odsto njih, razorena je domaća privreda, a stranih grinfild investicija gotovo da nije bilo. Razorena privreda i zarobljene institucije nikad neće privući ozbiljne investitore i nosioce tehnološkog znanja, a bez toga nema održivog razvoja – zaključio je Koprivica.