Problem koji je evidentan na području bjelopoljske opštine jeste sumorna privredna slika. Štrajkovi poslednjih godina gotovo su bili svakodnevni. Područje bjelopoljske opštine nekad je, što se tiče privrede, bilo jedno od najrazvijenijih u regionu gdje je sa uspjehom poslovala firma „Bjelasica”. U naselju Nedakusi, na putu prema Prijepolju, bilo je desetak fabrika koje su sa svojim proizvodnim programima bile prisutne kako na domaćim tako i na inostranim tržištima. Sve te fabrike bile su smještene u industrijskoj zoni.
Bivši radnik i rukovodeći u jednom od sindikata Bogdan Krgović je četiri decenije proveo radeći u fabričkoj hali.
– Bilo je zaposleno preko 10 hiljada radnika, prije svega u tekstilnom gigantu „Vunarskom kombinatu‘”, zatim „Imaku”, „Prvoj petoljetki”, „Polipaku”, „Mladosti”, „Lenci” i tako dalje. Saobraćajno preduzeće „Trans-servis” bilo je među najboljima, a konfekcija „Jekon” bila je prepoznatljiva po svojim proizvodima, zatim drvno-prerađivačko preduzeće „Špiro Dacić” – prisjeća se Krgović.
Danas nema skoro nijedne firme, izuzev „Mesoprometa”. Međutim, kada je izbio požar, radnici su ostali, kako je najavljeno ne za dugo bez radnih mjesta.
Jedan od prvih radnika „Vunka” Vuko Bojović, danas penzioner, istakao je da se od zarada svih zaposlenih gradilo čitavo Bijelo Polje.
– Prodavnice su bile pune, a platežna moć je bila na visokom nivou. Prije dvije decenije i više, slivala se armija radnika iz industrijske zone u Nedakusima. Desetak fabrika je radilo punom parom. Danas su skoro sve fabrike sa zamandaljenim vratima, a nakaradnim privatizacijama radnik doveden na ivicu egzistencije. Hale su prazne, i ima nešto oko hiljadu stvarno uposlenih u ovdašnjoj privredi. Da nije „Mesoprometa”, taj broj bi bio potpuno zanemarljiv – kaže Bojović.
Jedan od prvih radnika vunarskog kombinata Milosav Kojović kazao je da je uništena privreda dovela i do iseljavanja, tako da Bijelo Polje više nije isti grad.
– Pravi primjer kako nije trebalo raditi je taj nekadašnji tekstilni gigant koji je nekada brojao blizu tri hiljade zaposlenih. U međuvremenu su se dešavale licitacije jedna za drugom i mašine su rasprodate u bescijenje. Ono što je ostalo ruinirano je ili prodato – kazao je Kojović.
Sve u svemu, sumorna slika s obzirom na probleme, zaključane kapije, broj siromašnih i gladnih.
M.N.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
