Svjetska ekonomija se, prema ocjeni renomiranih ekonomskih analitičara, nalazi na ivici još jedne finansijske krize koja bi mogla izbiti 2020. godine. Naime, ekonomski analitičari Nurijel Rubini i Brunelo Rosa istakli su da je veliko pitanje kojim će se oružjima svijet, koji još liječi rane od prošle recesije, boriti protiv nje.
Međunarodni monetarni fond (MMF) je u izvještaju „Regulatorne reforme: deset godina poslije globalne finansijske krize”, objavljenom u britanskom listu „Gardijan”, ukazao na činjenicu da je nivo globalnog duga znatno iznad onoga iz vremena poslednje krize 2008. godine, te da postoji rizik da će djelovi finansijskog sistema za koje još ne postoji regulativa izazvati globalnu paniku.
Misija MMF-a je u decembru 2007. godine prilikom posjete Podgorici, skrenula pažnju na „pregrijanost” crnogorske ekonomije, prenapregnute cijene nekretnina i akcija na berzi, ali tada to nije bilo ozbiljno shvaćeno. Delegacija je navela da će sigurno doći do pada i pozvala Vladu Crne Gore da pripremi set mjera za djelimično „hlađenje”, kako se ne bi desio snažan pad čije posledice bi trpjela cijela ekonomija.
Međutim, iz Vlade su ignorisali te ocjene, tvrdeći da je crnogorska ekonomija mala i fleksibilna, te da se, zbog otvorenosti, ne može „pregrijati”. Samo godinu dana kasnije došlo je do ekonomske krize.
Ekonomski analitičar Predrag Drecun smatra da Crna Gora nije spremna za novu ekonomsku krizu.
– Nije, niti može biti jer je suviše mala. Ali može da pliva u toj krizi manje ili više uspješno. Dakle, izbjeći je ne može nikako, jer ako krizu osjete strani državljani onda nam je turizam ugrožen, ugrožene su direktne strane investicije. Naša mala ekonomija je koncipirana kao otvorena i zato je ranjiva na spoljne uticaje – ocijenio je Drecun.
Podsjetio je da je uvijek predlagao niži stepen otvorenosti ekonomije, ali da je to često shvatno kao autistični stav nego kao dobra preporuka.
– Moj predlog je bio da proizvodimo više hrane, a to znači da je manje uvozimo. Da proizvodimo još struje, a to znači da možemo da je izvozimo, da razvijamo malu prvredu proizvodnog tipa, a ne kafiće i kladionice. Da je kojim slučajem pobjedu odnio koncept uravnoteženog trgovinskog bilansa bilo bi nam bolje, i svaku eventualnu globalnu krizu bismo lakše podnijeli. Ovako, što nam Bog da…ne pitamo se mnogo – tvrdi Drecun.
On smatra i da se nova ekonomska kriza može dogoditi.
– Ekonomski ratovi nikad nijesu plod spontanih događaja na tržištu, već jedan oblik planiranih destrukcija velikih imperijalnih ekonomija. Moramo reći da su sve velike ekonomije imperijalističke, neke manje neke više uspješno. SAD, Rusija, Kina, Britanija, Njemačka, Francuska, Indija… sve one imaju neke svoje zone uticaja i planove da šire taj uticaj. Čak se i Turska u poslednje vrijeme nameće kao imperijalna sila. Normalno je da se u tim okolnostima ekonomske krize vještački proizvode kako bi se oslabila konkurencija, a to znači lakše proširio i svoj uticaja – objasnio je Drecun.
Smatra da u ovom trenutku snagu da izazove globalnu krizu ima samo američka administracija, ali i da je Rusija zbog svoje energetske baze i zavisnosti Evropske unije (EU) od nje, u dobroj strateškoj poziciji.
– Novu krizu najavljuju stručni krugovi za dvije do tri godine. Čisto ekonomskim parametrima nemoguće je predvidjeti krizu. Naravno neko pogodi, ali to vam je kao kladionica. Neko pogodi, a većina izgubi. To znači da krizu mogu da predvide samo oni koji je i kreiraju – zaključio je Drecun.
A.Đ.

U slučaju krize neophodno je sarađivati sa svima

Ukoliko smo sad svjesni da do krize može doći, Drecun smatra da je možemo amortizovati značajno.
– Zato je potrebno da se ne udvaramo svjetskoj politici, ali da sarađujemo sa svima. Svijet je jako veliki, a Crna Gora jako mala. U nekoj novoj krizi, možemo pametnom politikom da budemo utočište značajnom dijelu kapitala koji će bježati od krize. Mi, na primjer danas ne dozvoljavamo da se nijedna ofšor firma primakne Crnoj Gori, iako je SAD, Britanija, Švajcarska, EU puna ofšor kompanija. Jedna Doha se razvila na ofšor novcu, ali mi ne umijemo da koristimo tuđe slabosti, kao što umijemo da ističemo sopstvene – ocijenio je Drecun.