Iako je glavna rasprava u sporu između kompanije M&V kompani Vasilija Miličkovića i Elektroprivrede (EPCG) trajala punih pet sati, odlučeno je da se održi još jedno ročište 22. novembra, kako bi se punomoćnici energetske kompanije izjasnili na navode tužioca prilikom sprovođenja dokaza. Kako su kazali, na jučerašnjem ročištu kod sudije Privrednog suda Danijele Vukčević nijesu imali dovoljno vremena da se na raspravi izjasne o svim navodima Miličkovića. On tužbom traži da se poništi odluka Skupštine akcionara EPCG o preuzimanju Rudnika uglja (RUP) donijeta 28. marta, a na osnovu koje su Vlada, A2A i Aco Đukanović, kao akcionari pljevaljske kompanije, dobili 27 miliona eura.
Sud je juče odbio zahtjev Miličkovića da se u sporu protiv EPCG saslušaju ministarka ekonomije Dragica Sekulić, kao i tri manjinska akcionara, imajući u vidu da je na ročištu pored dokaza prikazan i video-zapis skupštine akcionara. Odbijen je i zahtjev da se od Vlade traži izjašnjenje o tome ko je nadležan da donese odluku o izuzimanju od glasanja na skupštini zbog mogućnosti postojanja konflikta interesa. Miličković je to tražio jer su se na skupštini akcionara, prilikom glasanja o otkupu akcija, Vlada i A2A izuzeli od glasanja, a odluku je donijelo nekoliko akcionara skrivenih iza kastodi računa sa 0,008 odsto dionica. Sud je odbio i zahtjev EPCG da svjedoče advokat A2A Miloš Komnenić i mali akcionari Milan i Golub Bojanić.
U izjavi za „Dan” nakon ročišta Miličković je kazao da su zastupnici EPCG vidjeli da je vrag odnio šalu, te da je jučerašnje ročište pokazalo da će odluka biti donijeta protiv energetske kompanije.
– Tako da nijesu tražili da se odloži ročište da bi se izjasnili na moje navode, jer neće dati nikakve nove i za odluku suda relevantne informacije, već da bi na sudiju izvršili pritisak da ne usvoji tužbu. Jer, ako se usvoji tužba, nastao bi pravi pravni galimatijas. Pare bi morali da vrate Vlada, A2A i Aco Đukanović – rekao je Miličković.
Istakao je i da su sudije Vijeća Privrednog suda, koji su poništili prethodno dvije privremene mjere sudije Nataše Bošković, koja je ljetos izuzeta iz spora, ovu parnicu učinili invalidnom, te da zamisao organizovane kriminalne grupe na čelu sa braćom Đukanović, ulazi u završnu fazu, zahvaljujući dobrim dijelom predsjedniku suda Blažu Jovaniću, koji je formirao Vijeće na čelu sa sudijom Natašom Sekulić.
Naglasio je da je ključno za Privredni sud da utvrdi da je za spornu odluku moralo da glasa minimum 51 odsto prisutnih koji su sačinjavali kvorum od 98 odsto vlasnika EPCG, kao bi odluka bila legitimna, a ne 0,008 odsto, koliko je glasalo za odluku i na osnovu čijih je glasova donesena odluka o otkupu akcija RUP-a i pljački od 100 miliona.
Advokat EPCG Azra Jasavić i sekretar EPCG Milivoje Vujačić kazali su da su u skladu sa odredbama Zakona o privrednim društvima i statutom EPCG, država i A2A, ipak, mogli da sačinjavaju kvorum na skupštini tog društva, a da se istovremeno uzdrže od glasanja zbog potencijalnog konflikta interesa.
D.M.

Institucije kasno razmatraju prijave

Državne institucije zakašnjelo razmatraju prijavu o ugrožavanju javnog interesa koja upućuje na postojanje korupcije u postupku procjene vrijednosti Rudnika uglja, pa su male ili nikakve šanse da se bilo kakva šteta naknadno ispravi, ocijenio je član predsjedništva GP URA Dejan Mijović. On je tražio od Agencije za sprečavanje korupcije da ga obavijesti u kojoj se fazi nalazi razmatranje njegovih prijava od 27. marta i 13. aprila da će otkupom akcija po previsokoj cijeni od 6,4 eura, na osnovu odluke predstavnika anonimnog kastodi računa sa svega 0,08 odsto akcija EPCG, biti ugrožen javni interes.
– Odsjek za zaštitu zviždača Agencije odgovorio mi je dopisom početkom oktobra da je ta institucija proslijedila moje prijave još 14. juna Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) – naveo je Mijović u saopštenju.
On je rekao da je tim blagovremeno dostavljenim prijavama detaljno ukazao na propuste i nedostatke procjene vrijednosti Rudnika uglja koju je za račun EPCG obavio Deloit tuš iz Beograda.
Mijović smatra da su državne institucije mogle spriječiti moguću povredu javnog interesa i nastanak milionske štete po državnu imovinu.
– Nažalost, prijave se razmatraju tek pošto je najveći dio novca već „odletio” za Italiju, pa su male ili skoro nikakve šanse da se bilo kakva šteta naknadno ispravi – zaključio je Mijović.