Vlada namjerava da od 1. juna novcem koji će dobiti od Rudnika uglja (RUP) kroz akcizu na ugalj plaća vlasnicima mini hidroelektrana i vjetroelektrana podsticaje za proizvodnju iz obnovljivih izvora. Predsjednik jednog od tri sindikata u Rudniku uglja Miladin Sekulić smatra da je to pogrešno.

– Ove godine Rudnik dijeli prvu dividendu u iznosu od četiri miliona, dok će se za akcize na ugalj izdvojiti pet miliona, što znači da će se iz Pljevalja odliti, a u državnu kasu sliti devet miliona. Od toga je mogla da se uradi toplifikacija, da se odužimo ovom gradu i svi imamo koristi. Na kraju, zašto bismo novcem Rudnika i Elektroprivrede stimulisali nečiji privatni biznis, kad možemo sami od svojih sredstava da gradimo – izjavio je Sekulić za „Dan”.

Vlasnici mini hidroelektrana su uglavnom biznismeni bliski vrhu DPS-a i Milu Đukanoviću. Akcizu na ugalj Vlada je uvela ove godine, a podsticaje po nižoj tarifi su do sada plaćali građani preko računa za struju.

Sekulić je „Danu” kazao i da su članovima menadžmenta Rudnika uglja plate šest puta veće od najnižih zarada u preduzeću. Vlasnik Rudnika je EPCG, odnosno država.

Sekulić, koji predvodi sindikat koji u većini okuplja zaposlene radnike u proizvodnji, navodi i da su plate u Rudniku uglja značajno niže od plata zaposlenih u Elektroprivredi, kao i da su plate u Rudniku uglja, ako se uzmu uslovi rada i rizik po živote i zdravlje ljudi, najniže u Crnoj Gori.

– Zaposleni su opravdano nezadovoljni iz razloga što imamo radnike sa zaradom nešto malo većom od 400 eura, a na drugoj strani imamo menadžment sa zaradama u iznosu od 2.400 eura. Prosječna zarada u ovom momentu kod nas iznosi oko 700 eura, dok na drugoj strani imamo Elektroprivredu, koja je vlasnik Rudnika uglja, sa prosječnom zaradom od oko 850 eura. Dakle, jedna kompanija a 150 eura razlika u prosječnoj zaradi – rekao je Sekulić.

Pojasnio je da je poslodavac čak predlagao da kada se ne radi, i to ne krivicom radnika, plata bude 300 eura.

– Dešavalo se da je mašina u kvaru po šest mjeseci, a mnogi zaposleni imaju kredite, mnogima je to jedino primanje. Niko za takve situacije ne snosi odgovornost – naveo je Sekulić.

Ukazao je na loš rad pojedinih članova menadžmenta i dodao da direktori nemaju nikakvu odgovornost kada Rudnik gubi i plaća zbog brojnih sudskih sporova.

– Odmah nakon osnivanja sindikata predočili smo poslodavcu koliko su radnici oštećeni usled neisplaćenog prekovremenog rada, rada u dane državnih praznika, kao i zbog neisplaćenih godišnjih odmora koji nisu iskorišćeni. Međutim, nismo uspjeli da se dogovorimo, pa su pokrenute tužbe za period od 2008. do 2017. godine, koje su rezultirale presudama u korist radnika. Tako je kompanija morala da isplati ogromne sume novca po osnovu kamata i sudskih troškova, a niko nije snosio odgovornost za taj trošak – istakao je Sekulić.

Prema njegovim riječima, uslovi rada su izuzetno teški, pritom se često radi u veoma rizičnim uslovima po život ljudi. Sekulić navodi da je teško kada nema kiše, jer se putevi redovno ne kvase, a prašine ima mnogo. S druge strane, u slučaju kiše put je izuzetno klizav i rizičan.

Rudnik uglja, po Sekulićevim riječima, trenutno ima oko 650 zaposlenih.

B.Je.

---

Nezadovoljan pravilnikom za stambene kredite
Sekulić je posebno nezadovoljan pravilnikom o raspodjeli stambenih kredita.

– Po važećem pravilniku zaposleni sa sedmim stepenom su privilegovani, pa sa 22 godine staža dobiju kredit dok radnici u proizvodnji često ni sa 38 godina staža ne mogu dobiti kredit. Mnogi čak odu u penziju a da nisu riješili stambeno pitanje – naglašava Sekulić, dodajući da u stambenom fondu, za koji poslodavac izdvaja šest odsto bruto plata, trenutno ima nešto više od milion eura.