Inspekcija rada nije zainteresovana da tokom sezone na primorju spriječi kršenje Zakona o radu. Radnici kod pojedinih poslodavaca rade bez ugovora o radu, a ako se kojim slučajem povrijede na poslu dobiju otkaz po skraćenom postupku. Kao jedan od primjera takvog postupanja je slučaj Podgoričanina Stevana Miljanića (23), koji je radio kao sezonac mjesec dana u marketu „Hip“ u Sutomoru.

– Kad sam došao na razgovor za posao primio me je vlasnik Radenko Lopičić, koji mi je kazao da imam probni rad od pet dana i da ću biti osiguran. Nakon mjesec dana rada povrijedilo me je staklo na poslu u marketu. Nisam nekoliko dana išao kod ljekara, jer sam morao da radim. Poslije toga mi se posjekotina inficirala te sam morao da odem u barsku bolnicu – priča Miljanić. Dodao je da je u bolnici liječen od 2. do 6. avgusta.

– Kad sam izašao iz bolnice uzeo sam taksi i otišao do marketa. Pitao sam se s Radenkom, i nakon njegovog insistiranja sačekao sam ga u restoranu kod marketa. Poslije nekoliko sati provedenih u restoranu, Radenko mi je isplatio 150 eura. Rekao mi je da me je častio 20 eura za taksi do Podgorice. Ostao sam bez posla, oni su odmah našli radnika, zamjenu za mene – kazao je Miljanić. Istakao je da nije dobio platu koju je zaradio i da sve vrijeme dok je bio na poslu nije imao ugovor o radu.

– Kad sam došao u Podgoricu, interesovao sam se gdje se nalazi Inspekcija rada i saznao da su im kancelarije kod Tološke šume. Rekao sam da u Sutomoru rade i malololjetna lica, bez ugovora i bez radne i sanitarne knižice. Iz inspekcije su mi rekli da ne mogu da reaguju i da poslodavca tužim sudu. Rekli su mi čak i da nemam dokaz da sam uopšte radio u marketu i da je trebalo da ih zovem dok sam još bio na poslu, jer u suprotnom ne mogu da reaguju. Ni zapisnik o mom saslušanju i Inspekciji rada nisu sačinili – rekao je Miljanić.

Vesko Pejak iz Alternative Crne Gora kazao je da je Inspekcija rada nesposobna da zaštiti prava radnika.

– Primjer za to je uvođenje neradne nedjelje, jer Inspekcija nije uspjela da obezbijedi makar taj jedan slobodan dan za preko 40.000 radnika. Alternativa je predlagala da se ugovori o radu šalju radnicima na mejl, tako da postoji evidencija da li firme s radnicima sklapaju te iste ugovore. Ipak je ovo 21. vijek. Odmah smo odbijeni. Jasno je da država nema namjeru da se izbori s tim problemom. Svake godine Crna Gora zbog toga izgubi hiljade kvalifikovanih radnika. U zapadnim zemljama prava radnika su zakon koji se poštuje po svaku cijenu – istakao je Pejak. Dodao je da su kazne za privatnike „smiješno male“.

– Kazna za privatnika je nekoliko stotina eura, pa se privatnicima „isplati“ da potkradaju državu. Oni tih nekoliko stotina eura uzmu na samo jednog radnika kojeg ne prijave. Logično da će pokušati da ukradu od države. Alternativa je predložila Poreskoj upravi da se neplaćanje doprinosa i neprijavljivanje radnika podvede pod krivično djelo. Kad prvi privatnik bude robijao godinu dana zbog neplaćanja poreza, drugi će razmisliti da li da kradu državu – rekao je Pejak. Dodao je da Inspekcija rada mora da zaposli još ljudi.

– Gotovo 50.000 radnika radi neprijavljeno. To je gubitak na porezima od preko 100.000.000 eura godišnje. Toliko svake godine ukradu poslodavci od države – prijavu radnika i uplate njihovih doprinosa – kazao je Pejak. Vl.O.

---

Lopičić: Radnici su kod mene zaštićeni
Novinar „Dana“ kontaktirao je juče s Radenkom Lopičićem, koji je kazao da je ispoštovao Miljanića i da mu je dao 450 eura.

– Ja sam ga primio, nije mogao ulicom da ide. Dao sam mu smještaj, hranu i platu od 400 eura. Popunjavao je vitrine. Govorio sam mu da donese radnu knjižicu, što nije učinio. Zaposlio sam ga sezonski, nakon čega se malo posjekao i to mu se inficiralo. Platio sam mu taksi, još sam ga i častio i nosio sam mu hranu u bolnicu. Ja sam čovjek od riječi, nisam prevarant. Kod mene su radnici zaštićeni kao medvjedi – rekao je Lopičić.

„Dan“ je juče pokušao da dobije i odgovor od Inspekcije rada, međutim na pozive na fiksni telefon niko nije odgovarao.