Vlada treba da ponudi tromjesečni paket mjera koji će pokriti zarade u privatnom sektoru zavisno koliko je djelatnost ugrožena u ovim okolnostima – da li uopšte rade zbog epidemije korona virusa ili im je aktivnost smanjena. Ključni cilj je da očuvamo zaposlenost i pomognemo mikro, mala i srednja preduzeća. Oni čine 95 odsto ukupnog broja preduzeća sa više od 70 odsto zaposlenih, izjavio je za „Dan” potpredsjednik SDP-a Raško Konjević.

– Treba zakonom i da se odloži ili djelimično otpiše plaćanje obaveza prema državi i lokalnim samoupravama onim subjektima koji su pogođeni mjerama. Ne može se očekivati od poslodavaca u mikro, malom i srednjem biznisu da sami podnesu troškove ove krize. Država mora da pomogne, treba da razmisli o formiranju neke vrste garantnog fonda za najugroženije djelove privrede. Ima i onih koji nesmetano rade i čak su im prihodi uvećani. Njima pomoć nije potrebna – kazao je Konjević.

Prvi paket mjera je ocijenjen kao nedovoljan. Šta drugim paketom država treba da uradi pa da taj paket bude isto drastičan i radikalan kao i zdravstvene mjere koje se primjenjuju poslednje dvije sedmice?

– Prvi paket jeste nedovoljan. Odlaganje plaćanja prema državi moraće da preraste u otpis obaveza za one koji nijesu radili, odnosno smanjenje obaveza za one koje su zbog preduzetih mjera imali smanjenu aktivnost. Nije logično da se, iako opravdanim adminstrativnim odlukama, zatvori djelatnost, a da ostanu obaveze. Država mora snažno da podrži turističku privredu jer je posebno ugožena. Prihodi od turizma biće značajno manji nego prethodnih godina ukoliko epidemija potraje.

Smatrate li da bi država trebalo da subvencioniše zarade radnika čije su firme zatvorene ili da im na drugi način kompenzuje zaradu?

– Ako Vlada ne pomogne privredi imaćemo na hiljade otkaza i situaciju koja može da klizi u veliku ekonomsku, pa i drugu nesigurnost. Ključno je da država, u saradnji sa privredom, obezbijedi da se očuvaju radna mjesta. Po ugledu na druge države regiona i Evrope, treba dogovoriti iznos subvencija za zarade zaposlenih u djelatnostima koje su zatvorene ili im je aktivnost značajno smanjena. Naravno, te subvencije moraju značiti da nema otpuštanja radnika i mora se obezbijediti da nema zloupotreba. Svako drugo rješenje značiće ogromno povećanje nezaposlenosti, dodatno smanjenje potrošnje i prihoda za državu, što nas vodi u duboku recesiju.

Svakako i za državu je izazov kako finansirati pakete mjera. Dio se može pronaći snažnom racionalizacijom rashodne strane budžeta, korekcijom kapitalnog dijela, ali najveći dio ići će zaduživanjem. Moramo se zadužiti da bismo pomogli i sačuvali privredu. Pogledajte samo pakete pomoći u Sloveniji ili Hrvatskoj. Radi se o direktnim subvencijama, opraštanju obaveza prema državi sve sa ciljem očuvanja zaposlenosti.

Da li bi EPCG trebalo da snosi dio tereta ove krize?

– EPCG mora da pokaže solidarnost u ovom trenutku i pomogne privredi i građanima. To treba da bude ciljno usmjereno ka onima koji su najugroženiji zbog mjera Vlade usled epidemije. Ne treba imati mjere koje se odnose na sve jer ima i djelatnosti, a i građana, koje ova kriza neće značajnije pogoditi. Treba biti realan jer samo takva pomoć ima smisla.

Bili ste ministar finansija. Da li nam možete reci na kojim stavkama bi država mogla da uštedi u ovom periodu i da li je izvodljivo da te uštede budu veće od pada poreskih prihoda?

– Ne djeluje mi moguće da uštede mogu biti veće od pada poreskih prihoda. Ali svakako za uštede ima prostora. Njih treba prvenstveno tražiti u dijelu zaustavljanja javnih nabavki, ali i u dijelu kapitalnog budžeta zbog nemogućnosti realizacije nekih projekata usljed novonastalih okolnosti. Ova situacija mora da proizvede besprekornu kontrolu trošenja sredstava. Ko se ne bude toga pridržavao, treba ga odmah pozvati na odgovornost.

D.M.

---

Ponašanje banaka neopisivi bezobrazluk
Kako komentarišete pomoć kroz moratorijum na otplatu kredita i kreditnu liniju IRF-a?

– Ponašanje banaka je neopisivi bezobrazluk. Banke će u periodu moratorijuma obračunati više od 20 miliona eura kamata.

Bankari naplaćuju najveće kamate u regionu, najveće provizije za sve i svašta, a prošle godine su od građana Crne Gore i ove privrede zaradili 50 miliona eura.

Ponašanje banaka nije solidarnost sa narodom. Ovo je nepostojanje osjećaja za „muku” klijenta i „trka”, bez ikakve mjere, za ekstra profitom. Guverner Žugić je omogućio bankarima da zarade više nego da tih mjera nije bilo, jer će rate za kredite građanima i privredi biti uvećane.