Na kraju 2006. godine, u kojoj je Crna Gora izglasala nezavisnost, javni dug je iznosio 701 milion eura, dok je bruto domaći proizvod (BDP) bio 1,83 milijarde eura ili 38,3 odsto BDP-a. Trinaest godina kasnije, Crna Gora duguje 3,3 milijarde eura, dok BDP iznosi 4,6 milijardi eura ili 70,8 odsto BDP-a. Javni dug je dakle uvećan skoro pet puta, a BDP dva i po puta, odnosno javni dug je rastao duplo brže od BDP-a, što bi značilo da smo se oslanjali na zaduživanje i trošili više nego što smo zarađivali.
U periodu od 2006. godine povećale su se penzije i plate, ali i PDV, cijene namirnica, struje i drugih roba koje utiču na životni standard, odnosno umanjuju ili anuliraju povećanje primanja.
Takođe, u proteklih 13 godina država je ostala bez vlasništva u Kombinatu aluminijuma, Rudniku boksita, Željezari...
Podaci Monstata, Ministarstva finansija i Fonda PIO pokazuju da su prije 13 godina penzije iznosile 142 eura, dok su prosječna primanja za april 289 eura. Prosječne plate u 2006. godini su iznosile 282 eura, a već do 2009. godine 463 eura. Sada je prosjek oko 510 eura. „Dan“ je nedavno pisao da su penzije od 2012. do prošle godine porasle za šest eura, a da je u istom periodu inflacija iznosila 13,2 odsto, te da je u istom periodu PDV uvećan za četiri odsto, pa je kupovna moć najstarije populacije opala za 11 procenata, što na godišnjem nivou iznosi 379 eura, odnosno 1,3 prosječne penzije.
Monstat nema podatke o spoljnotrgovinskoj razmjeni za 2006. godinu, dok je prema podacima iz 2010. godine, razmjena iznosila 1,984 milijarde, dok je deficit u robnoj razmjeni iznosio 1,324 milijarde. Izvoz je bio samo 330 miliona. U 2018. godini razmjena je iznosila 2,9 milijardi, dok je deficit bio dvije milijarde.
Potpredsjednik Demokrata
Momo Koprivica smatra da Crna Gora ima prirodne i ekonomske potencijale da bude održiva i prosperitetna zemlja, te da složeni ekonomski problemi sa kojima se suočavamo nemaju veze sa državnim statusom, već sa djelovanjem autoritarne vlasti koja guši ekonomske slobode i urušava princip jednakosti, a stvara privilegije porodičnim firmama čelnika režima i interesnim grupama koje joj finansiraju kampanju. Istakao je da period od prije 13 godina karakteriše visok priliv stranih investicija, koje su u međuvremenu dramatično opale.
– Tako su 2006. godine strana ulaganja u nekretnine iznosila 338 miliona eura, a 2007. godine čak 514 miliona eura, da bi 2017. pala na svega 147 miliona eura. Takođe, strane bruto direktne investicije su doživjele sunovrat. Naime, 2007. i 2009. godine su iznosile preko milijardu, da bi 2017. godine pale na svega 600 miliona. Dakle prepolovljene su, a model oslanjanja na strane investicije je doživio fijasko – istakao je Koprivica.
Naveo je da je broj javnih funkcionera za 13 godina sa 1.700 porastao na pet i po hiljada.
– Kad je ova vlast došla prije tri decenije u industriji je radilo 56 hiljada radnika, a sada ih je 23 hiljade. Kada su došli industrija je činila 35 odsto BDP-a, a danas je oko 11 procenata – kazao je Koprivica.
D.M.
Poređenje neuporedivogZanimljiv statistički osvrt povodom Dana nezavisnosti dala je konsultantska kuća Fideliti konsalting, koja je uporedila ekonomiju Crne Gore i Norveške, na koju, kako su naveli, treba da se ugledamo.
– Norveški bruto društveni proizvod po glavi stanovnika iznosi 69.300 eura i 10 je puta veći od našeg. Norvežani nedjeljno rade 10 sati manje od nas, što znači da su produktivniji i imaju više vremena za slobodne aktivnosti. Tri puta su manje dužni od nas (njihov dug/BDP iznosi 32 odsto). Njihova stopa nezaposlenosti je četiri puta manja nego kod nas. Norveška pokrivenost uvoza izvozom je 118 odsto, tj. izvoze više nego što uvoze, dok je naša pokrivenost nestvarno skromnih 16 odsto, stopa nezaposlenosti mladih je 3,5 puta manja, prosječna bruto plata je šest puta veća (4.500 eura naspram 770 eura) – precizirali su iz Fidelitija uz opasku da je stopa rasta BDP-a kod nas tri i po puta veća nego u Norveškoj.
)){kind=small}
