Piše: BRANISLAV OTAŠEVIĆ
Na Limu i njegovom slivu postoji više crkava i manastira posvećenih Svetom Nikoli, zaštitniku voda i moreplovaca. Upravo zbog toga što je u ovom kraju najrasprostranjenija uvijek bila slava o danu Svetog Nikole mnoge crkve su građene i posvećivane upravo tom svetitelju. Najpoznatije su u Podvrhu, u Banji kod Priboja i Nikoljcu kod Bijelog Polja. Naselje Nikoljac je predgrađe Bijelog Polja, dijeli ga od grada samo rijeka Lim. No, ime Nikoljac bilo da je riječ o naselju, ili crkvi starije je od Bijelog Polja, pa se ovaj grad, osim po crkvi Svetog apostola Petra, poznaje i po Nikoljcu, jer je to staro naselje ili trg, poznato iz dubrovačkih dokumenata kao Nikolj Pazar. A sama crkva, koju neki istoričari nazivaju i manastirom, poznata je po prvoj i veoma bogatoj prepisivačkoj školi. Bilo je to prvo manastirsko naselje sa svojim posjedima i veoma značajnoj manastirskoj prepisivačkoj školi. Ne zna se kada je tačno podignuta crkva Svetog Nikole u Nikoljcu. Aleksandar Deroko piše da se ona pominje u 14. vijeku „ali je postojala mnogo ranije“. Kasnije se oko ovog manastira razvilo naselje pored desne obale Lima, ali i trg gdje su dolazili dubrovački trgovci i donosili jednu, a kupovali drugu robu. Neki hroničari tvrde da je tu na Limu postojala i carinarnica.
Nikolj Pazar se pominje u jednoj knjizi prihoda i zaduženja dubrovačkog trgovca Živka Pripčinovića u bilješkama između 1456. i 1458. godine. Mjesto je još tada označeno kao pazar. Nešto kasnije, 1467. godine, mjesto se pominje po trgovini bijelim robljem. Kao istaknuti poslenik na prepisivanju crkvenih knjiga pominje se najprije jedan monah „mnogogrešivi Roman“ a potom „dijak Vuk“ od mjesta Nikolj Pazara. On 1554. godine blizu Morave „upotkrili gori Elici prepisivaše jedno jevanđelje. Svi su izgledi, kako tvrdi Žarko Šćepanović da je dijak Vuk 1570. godine prepisivao i knjige u manastiru Vranštici i Bliškovu (dio Vraneša) oko rijeke Ljuboviđe, lijeve pritoke Lima. Jedan od istaknutih prepisivača bio je i „prezviter Cvetko ot sela Godijeva“ koji je 1560. godine po nalogu nekog starca Jovana ot mjesta glagoljemago Nikolj Pazara sa krupnim slovima, sa puno smisla za lijepo, ispisa jedno jevanđelje koje po zlatnoj osnovi ukrasi inicijalima“. Ovaj rad je vjerovatno organizovao kaluđer Jovan, koji se između dvadesetih i šezdesetih godina 16. vijeka isticao kao organizator prepisivačkog rada u Nikoljcu. Tu su školovani i prepisivači za obližnje manastire, jer svi izvori ukazuju na to da se u njemu (Nikoljcu) i njima i kasnije obavljala prepisivačka djelatnost.
Blistava umjetnička djelatnost koja se odvijala u slivu rijeke Lim tokom 13. i 14. vijeka, u periodu državne samostalnosti nastavljena je i docnije, u vremenima turske vladavine, kada je nakon obnove Pećke Patrijaršije 1557. godine došlo do značajnog procvata umjetničkog stvaralaštva. Tokom narednog stoljeća, sve do sedamdesetih godina 17. vijeka Polimlje je bilo jedna od središnih umjetničkih oblasti obnovljene Patrijaršije. Pored brojnih anonimnih majstora na tom prostoru rade i najznačajniji srpski slikari 16. i 17. vijeka: Longin koji radi na oslikavanju manastira Sv. Nikole Dabarskog 1527. godine. Jedna Longinova minejna ikona čuva se u manastiru Nikoljac u Bijelom Polju. Pop Strahinja iz Budimlje, čiji su fresko ansambli očuvani u manastiru Svete Trojice Pljevaljske i u crkvi Svetog Nikole u Podvrhu. Andreja Raičević, koji je značajan dio stvaralaštva vezao takođe za Svetu Trojicu Pljevaljsku, gdje se čuvaju četiri njegove ikone i minijaturama bogato ukrašen rukopis šestodneva i Hrišćanske topografije Kozme Indikoplova i Jovan najznamenitiji srpski umjetnik 17. stoljeća. U Nikoljcu se nalaze tri njegova rana ostvarenja: ikone Bogorodice sa prorocima, Jovana Preteče sa scenama žitija i Hrista s Apostolima.
U mračnom periodu turske vladavine sa opštim zamorom prestao je prepisivački rad u Nikoljcu kao i svaki drugi kulturni rad. To je vrijeme kada su uništene i porušene mnoge seoske crkve i manastiri, a sveštenici i monasi prognani. Neki su čak ubijeni i spaljivani. Od mnogih prepisanih knjiga malo je sačuvano. Putopisci koji su krajem 19. i početkom 20. vijeka hodili dolinom Lima pominju manastir Nikoljac i bogati prepisivački rad u njemu, ali se pitaju gdje su knjige. Nikolj pazar se pominje i u kotorskim spisima kao trgovačko mjesto, a prvi prepisivački rad zabilježen je 1524. godine kada je pop Radoslav prepisao jedan prolog za manastir po nalogu Cvetka i Jele Vuković. U kotorskom arhivu postoji zapis da je 1543. godine Dimitrije Andronijević iz Nikolj pazara kupio 33 knjige pisane ćirilicom za 61 dukat, što govori da je u tom kraju knjiga bila na cijeni i tražena.
Manastir Vranštica na Ljuboviđi posvećen je Vavedenju Bogorodice. Bio je poznat u 16, 17. i 18. vijeku. Crkva manastira na Sokolcu (visoravan iznad Ljuboviđe) isto je bila posvećena Svetoj Bogorodici. Ovaj manastir je obnovljen 1516. godine, a ne zna se kada je podignut. Poslednji njegov iguman bio je Simeon Vukojičić, koji je ubijen od strane Turaka. U jednom pomenu manastira Vranštice iz 1669. godine, sačuvanom u manastiru Nikoljac, kaže se da je pisan u manastiru Vranštica. Episkop Segedinski Zaharije, koji je rodom iz Vraneša 1555. godine dao je prilog Vranštici. I u Vranštici bio je živo organizovan prepisivački rad, u njemu su kao prepisivači radili monasi iz Nikoljca. Jedan monah ovog manastira zadesio se početkom 17. vijeka u Jerusalimu, gdje je prepisivao jedna psaltir na kome se potpisao da je „ot zemlje Hercegovine, od manastira Vranštice, bliz župe Vranešt“. Rukopis se nalazi u manastiru Hopovu. Godine 1597–1598. u ovom hramu je za vrijeme igumana Tome pisao jeromonah Dionisije minej za novembar koji se nalazi u crkvi Svete Trojice u Pljevljima. Tu je pisan i jedan tekst koji se nalazi u berlinskoj biblioteci, kako piše dr Vladimir Petković, dok jedan drugi zapis iz 18. vijeka govori kako je hercegovački mitropolit Arsenije posjetio manastir Vranšticu. O aktivnosti graditelja u dolini Ljuboviđe malo je ostalo pisanih tragova iako ih je posigurno bilo. Riječ je o manastirima u Ravnoj Rijeci, Vranštici, Sokolcu i Bliškovu, koji se nalaze u okolini Ljuboviđe.
(Nastaviće se)