PIŠE: Ljuboje Ž.Rondović
Ukupni gubici snaga odbrane se mogu procijeniti na oko 60 poginulih, kako u knjizi piše i V.Knežević. Imena istaknutih učesnika i poginulih Šaranaca i Jezeraca u boju su ostala nepoznata i pored rodoslova koji su pisani za neka šaranska bratstva. Ukupno sam došao samo do 53 vjerovatna učesnika u svim borbama toga vremena sa nepotpunim imenima među kojima je samo 13 poginulih (11 uskoka-hajduka i 2 Šaranca). Na osnovu rodoslova šaranskih bratstava i popisa Šaranske kapetanije 1879. godine došlo se do 304 imena Šaranaca, mogućih učesnika u Šaranskom boju i Rijeci Crnojevića.
a) Vođe i istaknuti učesnici u boju
U to vrijeme je odsijecanje glave bilo najveća potvrda junaštva, pa su podaci o glavosječama najčešće nepouzdani. Jedino nije sporno da je Janko Novović posjekao Kuja Micanovića. Po predanju, Janko je odnio glavu na Cetinje kao i vijest o turskom polomu na Šarancima i knjaz Nikola ga je odlikovao. Po drugima je glavu prvo skrivao da mu je ne preotmu, pa je predao na Poda, što je uvjerljivije.
Istaknuti Šaranci su bili: stotinaš Bećko Zakić Raičević, Zuko Raičević od Aluge, perjanik Rade Knežević, Janko Vuković Novović, Simo Zejak, Isak Rondović, Simo Džaković, Dimitrije Anđelić, Milovan Mandić, Vukosav Knežević, Luka Raičević, Đorđije Čičić, Dimitrije Sekulov Knežević, Vidak Dedeić... Istaknute junakinje su Marija, sestra Ivana Kneževića (ili Robovića?), Simonida, žena Vasa Kneževića, Vida ,žena Gavrila Džakovića i Jela, žena Petaša Nikčeva – one su posjekle po dvije glave turskih vojnika.
Istaknuti Jezeraci su bili: Živko Šibalić, Đoko Šaulić, Božo Krstajić, Joko i Vuk Krstajić, Maksim i Lazar Rogović Grbović, Milutin Gogić, Radojica Karadžić....
Istaknuti hajduci i uskoci. Iz Zatarja Mićo Gluščević, Marinko Leovac, Ristan Šarac, Ivan Robović, Jovo Komarica, Novak Starčević, Novak Popović(Jovović?), Mitar Tošić, Mitar Robović, Pavle Damjanović, Ninko Koldžić Koldžija, Lazar Bošković..; s lijeve strane Tare su: Dimitrije Cerović, perjanik, Mališa Krgušić, Otaš Savin Medenica, Mijajlo Ašanin, Petar Giljen...
b) Poginuli
Među poginulim je hajdučki harambaša Mićo Gluščević. I bez izbora je bio komandant u početku na Rudancima, posjekao je 17 glava, pa se može ocijeniti da je njegova uloga kao starješine i borca najveća u boju. Najbrojniji su izvori da je poginuo kod Tare pogođen metkom sa suprotne obale. Neki navode da ga je u borbi za prestiž ubio oficir Bećko, drugi da je ubijen posle boja u selu Poda, da ga je iz zavisti ubio Jovan Zvizdojević (Dedeić).. Moguće je da je Mićo došao u sukob sa stotinašom Bećkom, zamjenikom šaranskog kapetana, pa je zbog toga Bećku pripisano ubistvo. Njegova pogibija je nerasvijetljena. Da je stvarno ubijen od nekog Šaranca, to nije moglo biti bez svjedoka, bilo bi zapamćeno i u šaranskom predanju. Za žaljenje je, jer i nedokazana optužba ostavlja mrlju na ovako sjajnu pobjedu. Najvjerovatnije je da je ubijen od dobrog nišandžije sa daljine što se ni tada nije moglo utvrditi, pa je zbog spora pripisano Šarancima.
Od Šaranaca su poginuli Jakov Knežević i Vidak Dedeić. Od uskoka su poginuli Novačić, Popadić i Jovan Brajo (Brajović?), od bobovskih hajduka Novak Starčević, Milan Džuver i Živan Svrkota. Poginuo je i perjanik Dimitrije Cerović i Gavrilo Cerović. Neizvjesno je da li je Dimitrije Sekulov greška za Dimitrija Kneževića,koji je poginuo na Rudancima 1877. godine i da li je Petaš Nikčev,koga je osvetila žena Jela, ustvari Petaš Nišavić ,koga pominje Vule Knežević kao učesnika u zavjeri protiv Smail-age Čengića?
(Nastaviće se)