PIŠE: Protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić
Interesantno je da Simonović nije uspio da nađe nikoga iz bratstva Purića da svjedoči o ulozi Ljubice Purić u ubistvu njenog brata. Nema nijednog od dvojice sveštenika Purića, koji su naši savremenici. Nema u Simonovićevom feljtonu nikog ni od starih, ideološki neopterećenih mještana iz Radijevića, odakle potiču Purići, ili, pak, iz okolnih sela i zaselaka – Drmanovića, Akmačića, Komarana, Vilova i Amzića. Nema nijednog kredibilnog svjedoka iz Nove Varoši. Umjesto njih, Simonović nam nudi ostarjele saborce Ljubice Purić, koji su učestvovali u tim zločinima nad sopstvenim narodom i koji ne samo da nisu platili cijenu zbog toga nego se nisu ni pokajali! Danas nam Simonović kao „pouzdane svjedoke” nudi učesnike iz krvavog bratoubilačkog kola. E, mnogo je, pa ako je i od Buda Simonovića! I samo je, po Simonoviću, komunista Diko Pejatović „pouzdani hroničar zlatarskog kraja”, a svi ostali su nepouzdani! Aferim, Simonoviću!
Istini za volju, Simonović je ponudio i zapis iz „Pljevaljskog vjesnika”, koji je uređivao čuveni pisac Grigorije Božović. Interesantno je da je ta monstruozna vijest o ulozi Ljubice Purić prilikom ubistva njenog brata odjeknula širom okupirane Srbije od Nove Varoši do Beograda, ali i u Crnoj Gori, u Pljevljima. Poslije rata, ta strašna priča je stigla i do Amerike. Sve to u svom ideološkom sljepilu i ostrašćenosti ne vidi Budo Simonović. Za njega je, u takvom stanju, sve to dio „propagande protiv partizana”! Sigurno je da su ti zločini komunista korišćeni u ratno vrijeme i u svrhu propagande, ali je od bilo koje propagande bitnija istina koja kaže da su partizani pobili te i ne samo te srpske žrtve!
Nema ničeg neobičnog u tome što je druga strana u toj nesreći te zločine komunista koristila i u propagandne svrhe. Isto su radili i Simonovićevi komunisti, ali to, po Simonoviću, nije bila propaganda!
Inače, i veliki pisac i pripovjedač Grigorije Božović koji je, kako se vidi, među prvima u toku rata objavio priču o ulozi Ljubice Purić, ubijen je od komunista 1945. godine. A riječ je o nacionalnom čovjeku, učesniku Balkanskih ratova, nacionalnom radniku, negdašnjem profesoru Prizrenske bogoslovije, autoru izuzetnih zapisa čija je poslednja knjiga za života objavljena 1940. godine u izdanju Srpske književne zadruge. Posebno pada u oči da Simonović i Pejatović jurišaju na Grigorija Božovića upravo u ove dane kada je „Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Republike Srbije” štampao njegova sabrana djela na 2.600 stranica i za to djelo dobio nagradu nedavno završenog 61. Beogradskog sajma knjiga za izdavački poduhvat godine. Ni Božoviću se, po Simonoviću, a zahvaljujući Diku Pejatoviću, ne može vjerovati, jer nije bio komunista!
Iako je poznato da spadam među javne kritičare Dimitrija Ljotića i u jednom dijelu generala Milana Nedića, moram ovdje da navedem da je priča o Ljubici Purić zavrijedila pažnju i Dimitrija Ljotića, koji je u jednom od svojih tekstova, štampanih za vrijeme okupacije, a preštampanih poslije njegove smrti u emigraciji, naveo primjer pripadnice Komunističke partije u Novoj Varoši koja je ubila brata i igrala kolo oko njega. Dakle, nije Velibor Džomić izmislio zločin Ljubice Purić nad rođenim bratom Vasilijem, kako pokušava da podmetne Budo Simonović na isti način kao što je nedavno, kao i sada, zloupotrebio „Dan” pa savezničke oficire uz Dražu Mihajlovića potpisao kao Njemce, ustaše i pripadnike muslimanske SS Handžar divizije!!! Imam u svojoj biblioteci u Srbiji i to izdanje, ali ga u momentu pisanja ovog reagovanja nemam pri ruci.
Da je Simonović htio našao bi, osim navedenih, i druge izvore koji nisu u saglasnosti sa komunistima Dikom Pejatovićem, Milom Đorđić i ostalim partizanima kojima bezrezervno vjeruje. Na primjer, u „Slobodi”, listu Srpske narodne odbrane iz Čikaga, koju je osnovao Mihailo Pupin u svoje vrijeme, u brojevima od 2. aprila i 1. maja 1959. godine objavljen je tekst pod naslovom „Socijalni sastav komunističke vladajuće klike – ko je najviše doprineo boljševiziranju Jugoslavije i ko njome danas vlada”.
U tom tekstu je za Ljubicu Purić objavljeno sledeće: „Purić Ljubica, član Saveza komunista od 1941. godine, istaknuti funkcioner u Crvenom krstu i ženskim komunističkim organizacijama, rodom je iz Nove Varoši, kćerka prote Ilije Purića, čuvena po tome što je kao član partizanskog prekog suda osudila na smrt svog rođenog brata Vasilija, četničkog oficira”.
NASTAVIĆE SE