- PIŠE: Dragana Vlahović
Hegel je s ponosom isticao da je zapadna filozofija novijih vremena krajnje postignuće i vrhunac razvoja filozofije od njenih antičkih korijena, ali gdje se onda usput zagubila etika koja je izostavljena i koja se nije domogla tih vrhova? Kako su se onda po tom razvojnom dostignuću, iz tih vrhova, nedugo zatim izvela dva strašna globalna zločina – dva svjetska rata? Hegel je trebalo da zna da smisao razvoja apsolutno ne može da bude baziran na stradanju makar jednog jedinog djeteta, jer je u njemu mogući razvoj tek u nerazvijenom potencijalu, a ne tek na čitavim generacijama tih nevinih bića čije likove su izbrisale vatre ratova i užasnih logora. Ideolozi iz iste te priče su ogroman trud matematičko-logičkih konstrukcija uložili da dokažu nemogućnost mišljenja Boga, ali bez onog znaka jednakosti i onog što zatim slijedi: dobra. Odatle se nemogućnost mišljenja već odbačenog dobra pretvorila u jedinu mogućnost ostvarenja zla, a ti pakleni ratovi koji su se desili sa svim užasnim zločinima su jedino što ljudski um stvarno ne može misliti, jer Biblija navodi da je čovjek prema obličju Božjem stvoren, a to znači prema dobru, pravilnosti, poretku, redu, ljepoti, slaganju, a ne prema destrukciji, razorenosti, neredu, neskladu, sukobu… Pravo je čudo da i danas na katedrama za filozofiju uticajno dominantno vlada ta surovo razvojno definisana novovremena ideologija koja je evidentno doživjela svoju groznu istorijsku praktičnu potvrdu, provjeru i manifestaciju u dva užasna globalna zločina, a da u programu i planu našeg stvarno velikog filozofa, Njegoša, uopšte nema, s njegovim etički čisto pozitivnim stavovima i učenjem čija se praktična provjera tek potvrđuje i očekuje. Izgleda su u pravu oni što kažu da smo kao afrička plemena kojima su zapadnjaci iz civilizacije izgledali kao bogovi s njihovim bliještećim stvarčicama od plastike i stakla, proizvodima tehnologije u usponu (kasnije su im donijeli lakši način za ubijanje s puškama i raznim otrovima i uništili zdrav generički odnos i život s prirodom). Tako nam je interpretacijski bahata prema tradiciji, a terminološki moderna uzvišena autoritativna ideološki naoružana obrazovanost dala moderni stil sa svim zlom na koje navodi koji je pokrila vještačkim terminima kojima se problem i ne naziva pravim imenom. Kažu da se osjeća po savremenim mirisima koji su već mjesecima dominantni našim gradom da smo već u fazi u kojoj nam vodeća zapadna kultura lijepo stilizovano upakovana gov.. skupo prodaje, a mi iako smo otcrnčili svaki dinar za njih, oduševljeni s ambalažom i „proizvodima” vjerujemo da je to nešto najvrednije što smo ikad posjedovali, s gađenjem gledajući na naše „nestilizovane primitivne”, još uvijek prirodne, vrijednosti. Ipak, ima savremenih zapadnih kritičara koji uviđaju u čemu je problem: Maks Horkheimer u svojoj savremenoj kritici prosvetiteljstva i društvenih pojava bilježi naslove kao što su Pomračenje Uma i tvrdi da prosvetljenje i napredak nauke uopšte nijesu umanjili zlo čovjeka i da prosvijetljeni svijet i dalje sija u znamenju trijumfalnog zla. Prosto nije ni čudo kad uglavnom skoro svi snažno uticajni zapadni autoriteti od začetaka tog progresa do danas konstatuju da je prvorodni grijeh, pad od Boga – dobra: rođenje kulture – kultivisanje divljih čula (Kant); saznajni napredak (Hegel, Kjerkegor, Šeler) luksuziranje pronalazačkog naučno-tehnološkog razvoja (Blumenberg); početak uspona civilizacijske emancipacije od prirode (Špeman); plemenito stremljenje uvis (Niče)…
Kako dan kulture može nositi ime Njegoša kad je prema novovremenim filozofskim autoritetima ocijenjeno da je antropološki pad od Boga (koji je prema tradiciji i izvorima, dokumentima – pad od dobra) upravo rođenje kulture, a Njegoš čitavim svojim djelom pokazuje da je pravovjerno interpretativno bio upoznat isključivo i samo sa lošim, negativnim posledicama toga pada?! Kako kad sami biblijski dokument, dalje od sažete načelno predstavljene priče o prvom grijehu, nigdje u ostalom svom sadržaju ne govori da je taj čin neki pozitivni, prosperitetni akt, već se u svim mnogobrojnim segmentima u kojima se stalno upućuje na prvorodni grijeh ističe da je u pitanju pogrešan i strašan tragičan čin s posledicama ljudske degradacije, devijacije i deficita? Ako je kultura bezobrazluk, nemoral, zločin, prevara, laž, sakriveni iza providne zavjese modernog terminološkog izraza, diplomatije, visokog stila i bontona, u pravu su oni što ne daju Njegošu dan kulture, jer takva kultura bez etike ne zaslužuje Njegoševo ime. Njegoševo ime i djelo je daleko od takve kulture. On zavređuje dan etike i filozofije za sva vremena. One filozofije za koju Platon – dijalektičar spasavanja oka duše, sigurno nije uzalud vjerovao da je ona dar bogova od koje veće dobro niti je došlo niti će ikada doći smrtnom rodu. Politika je za trenutak, a etika za vječnost – zato se vječno, nalazi u čovječno, a čovječan u čovječanstvu. Savremeni ponos i paradoks obrazovanja i kulture je gramzivi čovjek, bezosjećajni pragmatični ekonomski majstor i diplomata, koji ima umišljeni imunitet od svjetskog zla jedino u svojoj iskrivljenoj naopakoj svijesti zatvorenoj u uski okvir nebrige za bilo koga osim za ono što usko smatra svojim. Stvarno je imun i otporan jedino na sve slike zla i bijede uvjeren da je to beznačajno i daleko od njega, a sebi i sličnima lažno je uspješan i velik s gramzivim uživanjem milijardi kojima kupuje izolovane jadne predmetne djeliće nestvarnog materijala i kratkotrajna zadovoljstva sopstvene zatvorene svijesti. Tom majstoru svih vještina zavaravanja samog sebe i prikrivanja prevare i zla se sav taj stvarni zločin za koji je kao čovjek i vođa iz duše dužan da se bori protiv, a ne da ga kreira i prikriva, istorija neminovno mora dati pouku, jer duša od božanskog dobra nije njegova lična svojina i vlasništvo da njom po zlu vlada. Za početak mu se vraća preko smrada od kojeg ne može nigdje pobjeći i koji mora kad-tad udahnuti, jer za vazduh našeg neba koji je duša svijeta nema ekonomije, cijene i unutar svijeta granica. Shvatiće kad-tad taj maestro i surovi kreator dramaturgije da sve ono najvrednije što mu u jednom momentu bude trebalo ničim ne može da kupi. Maestro, ne dozvoli da te ljudi po zlu pamte, ne daj se zlu nadvladati, nadvladaj svoje zlo dobrom, upotrebi svoju dušu dok je još u tebi za ono za šta ti je Bog dao – da budeš čovječan!(KRAJ)