-Priredio:Miladin VELjKOVIĆ
Džinovski kosmički sistemi oličeni u vidu galaksija posjeduju, kako posmatranja pokazuju, težnju da se grupišu u jata (koja treba razlikovati od otvorenih i zatvorenih zvjezdanih jata o kojima je već bilo riječi). U današnje vrijeme je poznat ogroman broj galaksija, a takođe i njihovih jata, pa i tzv. superjata koja sadrže i po više hiljada zvijezda. Naša galaksija se, kao što smo kazali, nalazi u jatu od oko četrdeset članova koje se naziva Lokalna grupa i predstavlja, dakle, jednu relativno odvojenu cjelinu u ovom dijelu vasione. Galaksije se u njoj drže na okupu sopstvenom gravitacijom, ne mijenjajući uzajamna rastojanja.
Jedan broj članova Lokalne grupe nalazi se u smjeru sazvježđa Strijelac, dakle iza središta našeg sistema, gdje je gustina međuzvjezdanog gasa i prašine najgušća. Osim toga, tu je i koncentracija zvijezda najizraženija, iako se iza te svjetlosne barijere ništa ne može registrovati. Ipak su astronomi uspjeli, koristeći metode radiotehnike, da uoče jedan broj objekata, među kojima su se mogli razaznati i članovi naše Lokalne grupe. Uočene su i galaksije malih razmjera, sa svega nekoliko desetina ili stotina miliona zvijezda.
Izučavanje prirode i udaljenosti galaksija započeto je u pravom smislu zahvaljujući radu američkog astronoma Edvina Habla, koji je dvadesetih godina 20. vijeka počeo sistematski da ih ispituje, pomoću tada najvećeg teleskopa otvora ogledala od 254 cm na Maunt-Vilsonovoj opsevatoriji u Kaliforniji. Utvrdio je da se pojedine magline javljaju kao sistemi koji se nalaze izvan naše galaksije. Ovaj naučnik je izvršio i jednu podjelu galaksija, koristeći kao osnovu njihov izgled. Ova njegova klasifikacija je, inače, poslužila kao osnova i za kasnije bolje, preciznije i detaljnije podjele. On je razlikovao tri osnovna tipa: spiralne, spiralne sa prčagom i elipsoidne. Nepravilne je smatrao kao prelazni oblik u razvoju galaksija.
1. Spiralne galaksije – ove galaksije su najsjajnije i čine oko 70% svih galaksija u svemiru. One imaju u svojoj galaktičkoj ravni jezgro u obliku sočiva iz koga polaze spiralne grane. Masa im se kreće od 100 miliona do nekoliko stotina milijardi Sunčevih masa. Velika spiralna galaksija u Andromedi M 31 tipičan je primjer ove grupe. Stoga je njihova struktura dobro izučena i služi za dalja svestranija istraživanja. Spiralne galaksije sadrže mlađe i starije zvijezde, zvjezdana jata i međuzvjezdanu materiju iz koje se formiraju nove zvijezde, koje mogu da budu manjih i većih dimenzija. Naša galaksija je velika spiralna galaksija.
2. Eliptične galaksije – ove galaksije imaju različitu spljoštenost, ali se na njima ne razlikuje nikakva struktura. Obrću se oko svoje ose dosta sporo, a po svom izgledu umnogome podsjećaju na globularna zvjezdana jata. To su kompaktni sistemi koji sadrže stare zvijezde bez međuzvjezdane materije. Neke eliptične galaksije su male kao što su, na primjer, dva satelita spiralne galaksije M 31, koja se jasno vide na svim fotografijama objekta M 31. Međutim, neke eliptične galaksije su velike i one pripadaju najmasivnijim galaksijama koje poznajemo. Procjenjuje se da ih u vasioni ima oko 20 odsto od svih galaksija.
3. Nepravilne galaksije – ove galaksije imaju različite neodređene, nekarakteristične oblike. Sadrže mlade zvijezde i mnogo međuzvezdane materije. Najpoznatije su dvije nama najbliže galaksije: Veliki i Mali Magelanov Oblak, koji su vidljivi sa južne hemisfere. One su, inače, nepravilne galaksije srednje veličine. Na Magelanove oblake snažno djeluje gravitaciona sila Mliječnog puta. Možda je ovaj uticaj bio ranije od presudnog značaja za njihov nepravilni oblik, pošto se za njih ne može reći da su naročito aktivne galaksije. Kod Velikog Magelanovog oblaka se, ipak, nazire spiralna struktura, ali nijedan od oblaka nema jasno izraženo jezgro, što je inače, karakteristika nepravilnih galaksija.
Hablovom klasifikacijom nijesu, međutim, obuhvaćeni svi tipovi galaksija. Spomenimo npr. pekulijarne galaksije, koje se ne mogu svrstati niti u jedan od tipova Hablove klasifikacije. Neke od pekulijarnih galaksija imaju prsten oko jezgra (tzv. prstenaste galaksije), dok je kod drugih oblik osjetno izmijenjen usled plimatskih sila susjedne bliske galaksije. Od ukupnog broja opaženih galaksija većinu čine spiralne (preko 70%), zatim oko 20% su eliptične, dok je svega oko 3% nepravilnih galaksija. Međutim, to je samo posledica činjenice da spiralne galaksije imaju veliki luminozitet. Stvarna zastupljenost je potpuno drukčija. Tako, na primjer, u svemirskom prostoru do udaljenosti od 10 mrc ima oko 34% spiralnih galaksija, 13% eliptičkih, dok je najviše (preko 50%) nepravilnih. Slično, kao i zvijezde, galaksije se dijele u pet klasa, prema luminoznosti. Relacija masa – luminoznost koristi se i u galaktičkoj astronomiji. Mase galaksija, inače, neposredno se mogu odrediti iz dinamike dvostrukih galaktičkih sastava.
(NASTAVIĆE SE)