Prvi je izlagao Milić od Mačve i to ciklus slika „Kosovo prvi prag Srbije”. Izložba „Vitez čuvara kosovskih manastira” okupila je u „Santa Mariji” brojnu publiku. Otvorio ju je budvanski slikar Slobodan Slovinić
Milić je prvi put izlagao sa Medialom 1995/56. na dočeku Nove godine na podu višemedijskog umjetnika Vladana Radovanovića u Beogradu, zapisano je u katalogu. U njenoj biografiji je više od trista samostalnih izložbi u našoj zemlji i inostranstvu. O njegovom opusu je napisano više monografija i publikacija.
Milićeva inspiracija je slikarstvo nadrealista, a neposredni uzori su mu djela Dalija, De Kirirka, Ernsta, a još ranije Brojgela i Boša.
„Milić od Mačve je u krugu zagovornika nadrealizma i fantastike oformio svoj osobeni stil” napisao je likovni teoretičar Đorđe Kadijević.
Ono po čemu se razlikovao od ostalih nadrealista svoje generacije bila je prije svega scenografija fantastičnog prizora. Kod većine slikara iz kruga „Mediale” – primijetio je Kadijević – ta scenografija imala je atribute arhitektonskog ambijenta. Ambijent Milićevih fantastičnih predjela je pejsaž.
– Čak i enterijeri kod Milića uvijek imaju neki „ventil” (prozor, vrata) neki otvor kroz koji proviruje predio kao znak šire, planetarne i kosmičke ambijenatcije. Scenografske karakteristike Milićevih pejsaža neskriveno sugerišu ruralni, seoski ambijent sa karakterističnim rekvizitarijem močvanskog podneblja – konstatuje Kadijević.
Lainović skroman, voli umjetnost
O slikarstvu Cvetka Lainovića akademik Čedo Vuković je napisao:
„Slikar Lainović je određen sa jasnim likovnim stavom i rukopisom – on nikoga ne dovodi u nedoumicu, ali nagoni na nemir i neomeđeno razmišljanje. Lainović dolazi do jedinstva slikanog i crtanog. To jedninstvo nije slučajan susret niti isforsirano htjenje autora, već su to majstor–crtač i istančan kolorit koji streme ka istom: na ravnom ostvariti ravno – dakle, ne prihvatiti stvaranje iluzije o dubini slike već tražiti drugu dubinu (emotivnu i refleksivnu).
Tako se sjedinjuju i mire sve dimenzije u čistom, strogom likovnom postupku. Pozadina slike – reklo bi se – postaje dio zida na kojem se vijuga linija puna guste tamnine i izražajnosti. I, eto punog sjedinjavanja crtačkog i slikarskog i tako iskrsavaju Lainovićeve slike – crteži ističe Vuković.
Cvetko Lainović je rođen u Podgorici 1931. godine. Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Zagrebu 1954. godine. Sa uspjehom je izlagao u našoj zemlji i u više gradova Evrope i SAD. Dobitnik je nagrada: Akademije likovnih umjetnosti – Zagreb 1954, grada Cetinja 1965, Titograda 1969, i najvećeg društvenog priznanja u Crnoj Gori – nagrade Trinaesti jul 1977. godine. Pored slikarstva, uspješno se bavi i književnim radom.
Proslavljeni
Vojo Stanić
Izložbom slika akademika Voja Stanića festival je zvanično otvoren 1991. godine. Na otvaranje su došli mnogi.
Među brojnim zvanicama na izložbi Stanića bili su: Emir Kusturica, naš proslavljeni filmski reditelj, Žika Mitrović, takođe filmski reditelj, Nikola Gvozdenović Gvozdo, slikar, Vida Ognjenović, prva dama našeg teatra i mnogo drugih. Stanić je poslije otvaranja izložbe davao izjave i intervjue novinarima: „Nema većeg zadovoljstva za jednog slikara od saznanja da je njegovo dijelo prihvaćeno.
Neshvatljiva je pobuda da se prave slike koje niko ne može da razumije, koje razumije samo autor. Koji su to viši razlozi što opravdavaju to slikarstvo koje samo autori razumiju, a možda ih oni ne razumiju. Čine slike često skupim i izlažu ih pred ljude koje ignorišu. Nikad nijesam uspio da ni u jednoj apstraktnoj slici osjetim ikakvu uzbudljivost niti ikakav doživljaj. Ponekad sam čitao izjave apstaraktnih slikara ali i njihov govor je takođe neshvatljiv ili je ironičan, izgovoren sa jedne nedostižne visine, da sam potpuno izgubio svaku volju da se napregnem da bih ušao u svijet tih ljudi pogotovo kad znamo da smo okruženi bogatstvom života i umjetnosti za koje, nažalost, nemamo doboljno vremena da ih doživimo” rekao nam je Stanić, u vrijeme održavanja njegove izložbe u „Santa Mariji”.
Na pitanje da li je teže ili lakše slikaru da živi van velikih likovnih centara, Stanić je odgovorio: „U velikim centrima lakše se pravi uspjeh, a u malim mjestima slike”.
(NASTAVIĆE SE)
PIŠE:
STANKO PAPOVIĆ