Porudzbenica
Riječ
Dana |
Ranko Krivokapić, predsjednik SDP-a :
Nećemo u Vladu, hoćemo
nove izbore.
|
Vic
Dana :) |
Pita žena doktora šta da jede da bi se porodila.
On kaže:
- Hljeb.
Žena razumjela led i jede, jede ona led, a kad se dijete rodilo, samo je govorilo:
- Dođi bizo, ja se smizo.
Putnički brod prolazi pokraj malog, pustog ostrva usred Tihog okeana, a svi putnici s broda vide na ostrvu čovjeka dugačke brade kako skače, urla i maše iz sve snage.
- Ko je ono na ostrvu? - upita jedan od putnika kapetana.
- Ne znam - kaže kapetan – Ali svake godine kad prolazimo on totalno podivlja...
Pita mali sin oca:
• Tata, kada je Zvijezda poslednji put bila prvak u košarci?
Na to će tata:
• Ne znam, sine, pitaj dedu ili pradedu.
|
|
|
|
|
Feljton - datum: 2017-09-09
FILMSKO PREISPITIVANJE: RADOŠ NOVAKOVIĆ, „SOFKA” (6)
Priču nadogradio vlastitim emocijama
Scenario: Aleksandar Vučo, po romanu Borislava Stankovića „Nečista krv”; Režija: Radoš Novaković; Fotografija: Stevan Mišković; Muzika: Stevan Hristić; Scenografija: Miomir Denić; Montaža: Maja Ribar Lazarov; Uloge: Vera Gregović, Milivoje Živanović, Marija Crnobori, Tomislav Tanhofer, Rade Marković, Marko Marinković, Marija Taborska, Mila Dimitrijević; Proizvodnja: Avala film, 1948. godine
-Piše:dr Radoslav T. Stanišić Filmski i TV reditelj bangorski@t-com.me
Novaković je uporno branio svoje pravo da napravi film u kome će tekst biti više podsticaj za lične vizije nego obavezan okvir i literarna podloga. U tom prostoru moguće su rasprave – da li se u okviru tako zamišljenog stvaralačkog postupka iznalaze sve one pojedinosti koje sadrže potrebnu snagu za osvjetljavanjem tih unutrašnjih odnosa. Tu su i najvidljivije razlike između njihovih shvatanja i onog što u svom djelu Stanković izlaže. Sasvim je izvjesno da je Novaković uspio da se oslobodi literarnog načina izražavanja i da krene jednim drugim putem, bez obzira na njegov domet i stvarnu efikasnost. Režija se u ovom filmu dosta bavila problemima autentičnosti označenog materijala. Građeni su objekti, insistiralo se na realističnim pojedinostima i tražena mjera između obrađenog i autentičnog ambijenta. Reditelj je insistirao da svaki kadar bude stvaran i da se kroz montažu mogu učiniti ravnopravnim i ambijent, i glumci, i riječi. Insistiranje na prevođenju literature u filmski jezik ponekad je vodilo u manirizam. To se ogleda u onim međukadrovima koji treba da pokažu protok vremena ili da istaknu izvjesne simbole.
Najčešće su oni traženi u oblacima, drveću, letu golubova, u nabujalim vodama, zatim povremenim digresijama ili podsjećanju na osnovne ideje filma. Ima kadrova u kojima je vidan uticaj sovjetske rediteljske škole, dok je u nekim većim cjelinama naglašenije prisustvo iskustva američkih i francuskih filmova. U svemu tome je jako prisutna eklektika (tražiti najbolje) kao uslov da bi se došlo do filmskog jezika u kome tek reditelj treba da ispolji svoju individualnost. Ona nije samo u imaginaciji i originalnosti po svaku cijenu, već i u domenu ideja i onog što se želi od filma da stvori. Prvo se mora izdići u domen umjetničkog djelovanja, jer tu počinje osmišljavanje vlastitih želja i samog izraza. To je ujedno bilo i razgraničavanje sa konvencionalnostima i izvjesnom vulgarizacijom filmskog jezika, koja je primijećena u nekim tek snimljenim filmovima. Radoš Novaković je bio ubijeđen da film apsolutno mora da ostane u domenu umjetničkog izražavanja i da individualizacija djela ne može biti svedena na trenutni ukus, potpuno proizvoljno shvatanje ili ignorisanje estetskih zakonitosti. Insistiralo se da problemi čovjeka i svijeta budu rješavani u filmu na specifičan način, bez obzira na scenario i literarne vrijednosti izvornog djela. Suočavanje sa sudbinama i istinama ličilo je ponekad na negiranje literarnih vizija, ali je kroz sve to Novaković vjerovao da se metaforičnošću pojedinih kadrova može doći do punog vizuelnog utiska. Ali je isto tako sigurno da u izvjesnim scenama, a posebno u tretmanu samog izraza i unutrašnjim promjenama u poznatim likovima i prizorima, razaznajemo reditelja, koji kroz tuđe djelo pokušava da se probije do sebe. Tradicionalne karakteristike filmskog izražavanja ne posmatra kao nešto spoljno i tuđe već i kao svoje, i pomoću toga nastoji da konstituiše stvaralaštvo. Zbog toga i nema originalnosti po svaku cijenu, ali ni slijepog povođenja za poznatim uzorima – film mora da pruži dokaze da i ovaj reditelj, unutar takve situacije, može da se potvrdi kroz autentičnost svog djela. Novaković teško pristaje na pokoravanje literaturi, uzdržava se u naglašavanju vlastite subjektivnosti, izbjegava da riječi uvijek pretvori u objekte. Sve ga je to hrabrilo u uvjerenju da je u razrađivanju piščevog svijeta moguće zadržati emocionalni odnos prema njemu i svoj izraz učiniti istovremeno i ličnim i objektivnim.(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen. Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
|
Karikatura DAN-a
Pogledaj sve karikature >>>
|