-Piše: Budo Simonović
Sve te razlike i nedoumice, nove zagonetke i nepoznanice koje su iskrsavale i oko mog strica Gaja i njegove porodice, ali i oko glumca Roberta Mičama, njegovog porijekla i njegove porodice, nijesu me pokolebale, kaže uporni, nepokolebljivi i istrajni Dragiša Mićunović, koji se zainatio da se primakne istini u ovoj zaista zanimljivoj i indikativnoj priči.
Strpljivo smo slagali kockice i otkrivali nove pojedinosti, koje su kod nas pobuđivale novi elan i produbljivale i izazivale novu želju da nekako dokučimo pravu i potpunu istinu. U tome su nas najviše uzbudile i nove sumnje produbile neke fotografije iz porodičnog albuma Mičamovih do kojih smo došli preko interneta. Kad smo ih uporedili sa fotografijama koje je moj stric donio iz Amerike, a koje ja sada čuvam, nama se čini da je sličnost, najblaže rečeno, očigledna.
Recimo, kad se fotografija Gajovih sinova, koju je donio iz Amerike, odnosno lik njegovog starijeg sina Tomasa uporedi sa likom starijeg sina Roberta Mičama, sličnost je nesumnjiva. Da se i ne govori o liku Gajove žene sa fotografije koju je on čuvao i koja se sad takođe nalazi kod mene i one sa vjenčane fotografije Mičamovih roditelja. Isto tako, meni se čini da je i lik Mičamovog oca sa te fotografije istovjetan ili neodoljivo sličan Gaju sa jedine njegove fotografije iz mladih dana, a snimljena je, po svemu sudeći, odmah pošto je iz Argentine došao u Ameriku. Sličnih paralela ima još i mogle bi se praviti sve do fotografije moga strica iz staračkih dana i Roberta Mičama iz tog doba...
Nijesmo našli siguran podatak kako je Robertu Mičamu bilo pravo, kršteno ime i prezime, jer to mu je svakako umjetničko ime, ali u dokumentima se spominje prezime Mićum, što navodi na sumnju da bi to mogao biti neki na engleskom jeziku skraćeni oblik prezimena Mićunović.
A ono što mi dodatno uliva nadu da smo ipak krvni srodnici jeste i podatak koji sam takođe našao na internetu da je mlađi brat Roberta Mičama imao nadimak Džon, odnosno Jovan, što se potpuno uklapa u priču o imenima Gajovih sinova,Tomasu i Džonu, čija su imena rukom upisana na poleđini njihove, već više puta spomenute fotografije, koju je Gajo donio iz Amerike i do kraja života brižno čuvao.
To su činjenice koje se, po mom mišljenju, ne mogu lako zanemariti i negirati. Naša je želja da nekako tu nepoznanicu riješimo. Nije nam do toga stalo zbog bilo čega drugoga, nekakve slave ili slično – prosto: nemamo nikakvih drugih ineresa sem da sačuvamo uspomenu na strica Gaja i da nekako saznamo punu istinu o njegovoj porodici – veli na kraju Dragiša Mićunović, tvrdo uvjeren da je Robert Mičam i njegovo potomstvo, njegov rod, krv njegovog zlosretnog strica Gaja.
Sjutra: TAJNA KAMENIH GOMILA
Zvijezda bez Oskara
Iako nikad, ni za jednu od oko 150 uloga koje je odigrao na filmu, nije dobio Oskara, najviše priznanje u oblasti ovog stvaralaštva, Robert Mičam se vinuo u sazvježđe velikana filmske umjetnosti, obezbijedio mjesto u ešalonu najvećih koje je iznjedrio minuli vijek, ne samo Holivud, i njegova zvijezda ne gubi sjaj ni dvije decenije poslije njegove smrti.
Dva filma godišnje
Teško je zaista iz gotovo fantastičnog opusa od oko 150 filmova (snimao je u prosjeku više od dva filma godišnje) izdvojiti najbolje, ali nema nikakve sumnje da ni danas, u pravoj lavini filmova i ogromnoj produkciji digitalizovane i kompjuterizovane filmske „industrije”, njegovi filmovi ne gube na zanimljivosti. I dalje veliku pažnju pobuđuju i „Rajanova kći” i „Rijeka bez povratka”, i „Najduži dan” i „El dorado”, i „Marijini ljubavnici” i „Marlou”, i „Bratstvo ruže” i „Makao”, „Rodeo” ili „Krvavi mjesec”, „Noć lovca” ili „Mamac za ubice”, „Ubistvo u Amsterdamu” ili „Kuća na brdu”, „Ponoćni ubica” ili „Poslednji tajkun”, njegovo poslednje ostvarenje u režiji slavnog Elija Kazana i sa Robertom de Nirom...