-PRIREDIO:MILADIN VELjKOVIĆ
Godine 1925 „Društvo za uređenje i poljepšavanje Plitvičkih jezera i okolice” podnijelo je Ministarstvu šuma i rudnika predlog zakonske osnove o zaštiti Plitvičkih jezera. Na osnovu Finansijskog zakona za 1928/29. godinu, Plitvička jezera su proglašena nacionalnim parkom.
Iako ne mnogo udaljena od mora, Lika je, razdvojena Velebitom od priobalnog dijela, imala kontinentalnu klimu. Prosječna godišnja temperatura u Gospiću iznosila je 8,5 stepeni Celzijusa; u julu je prosjek 20,1 stepen Celzijusa, a u januaru -3,1 stepena Celzijusa. Atmosferskih padavnina bilo je tokom zimskih, proljećnjih i jesenjih mjeseci, dok su ljeta bila suva i svježa, s velikim temperaturnim razlikama između dana i noći.
Mada obdarena mnogim čarima koje bi mogle privući zaljubljenike u netaknutu prirodu, Lika svakako nije spadala u „obećanu zemlju”. Ovaj, jedan od najpasivnijih krajeva Kraljevine SHS, oskudijevao je u obradivim površinama, kojih je bilo samo u kraškim poljima; jedino tu su se Ličani mogli baviti zemljoradnjom, dok su krečnjački masivi bili pogodni za stočarstvo. Teritoriju od 6.200 kvadratnih kilometara, na kojoj se prostirala Lika s Krbavom, činilo je 42% šuma, 27% pašnjaka, 16% oranica i vrtova, 9% livada i 6% „neproduktivnog tla”. Tamo gdje je bilo uslova, stanovništvo je gajilo ječam, kukuruz, pšenicu, raž i zob, kao i neke vrste povrća (krompir, kupus i dr.). Stočni fond sastojao se od ovaca, koza, goveda, konja i svinja.
Lička metropola bio je Gospić, a u djelovima Like koji spadaju u srpski etnički prostor odlike gradskih centara imali su Gračac, Lički Osik, Plaški, Donji Lapac i Korenica.
Dok se ime Like izvodi od grčke riječi likos, što znači vuk, ili od keltskog leik, što znači tekuća voda, naziv Kordun (cordon) je francuskog porijekla i u prevodu znači vrpca, red, niz. Pod „kordonom” se, u stvari, podrazumijevao niz utvrđenja i stražarskih kula na čitavom pograničnom pojasu prema Turskoj, od mora do Karpata. Vremenom, naziv kordon ustalio se samo za onaj dio Vojne krajine, gdje je uspostavljena kopnena granica prema Bosni (mirom iz 1699), a postepeno se proširio i na teren duboko iza granične linije. To područje, sjeverno od Like i sjeverozapadno od Pounja i Bosanske krajine, prostiralo se između Petrove gore i planine Kapele. Sjevernu i zapadnu granicu činile su rijeke Kupa, Korana i Mrežnica. Kordun je velikim dijelom bio prekriven šumama, ali je lišen hidropotencijala i značajnih rudnih nalazišta. Samo su u Petrovoj gori bile zastupljene rude gvožđa i mangana. Najveća mjesta na Kordunu bili su Slunj i Vojnić.
Banija, ponekad nazivana i Banovina, pitom i plodan kraj, prostire se istočno od Korduna, u slivu rijeka Gline, Kupe, Une i Sunje. Njenu zapadnu granicu čini Petrova gora, sjevernu Kup, sjeveroistočnu Sava i juoistočnu Una. Centralni dio Banije zauzima Zrinjska gora, planina visine 616 metara. Ova oblast bogatija je šumom od Korduna i pogodna za gajenje žita, povrtarstvo, voćarstvo i vinogradarstvo; stočarstvo je takođe bilo razvijena poljoprivredna grana. Od rudnog blaga Banija raspolaže ležištima magnezita u okolini Rujevca i Bešlinca i kaolina u okolini Kostajnice. U sistem gradskih naselja ovog kraja ulazili su Vrginmost, Topusko, Glina, Petrinja, Sunja, Dvor, Kostajnica i Dubica. Na glasu je bilo naročito Topusko kao klimatsko lječilište poznato po blagoj klimi i čistom vazduhu. Savremenici su ga opisivali kao „lijepo uređeno kupalište sa modernim zgradama i prekrasnim parkovima i perivojima”. Topusko je imalo asfaltirane ulice ukrašene cvijećem i zelenilom, električno osvjetljenje, vodovod i mnogo toga drugog što je posjetiocima omogućavalo ugodan boravak.
Slavonija se u geografskom pogledu dijeli na zapadni, pretežno brdoviti dio, srednji ili centralni, takođe uglavnom brdovit (s izuzetkom Požeške kotline ili Zlatne doline, kako glasi njen geografski naziv) i istočni, u cjelini ravničarski, sa Sremom, gdje se izdiže jedino Fruška gora. Bogata je rijekama i pogodna za gajenje poljoprivrednih kultura. Brdoviti predjeli, kao i djelovi ravničarskih predjela, prekriveni su šumom. Gradski centri na ovom prostoru bili su Slavonski Brod, Koprivnica, Đurđevac, Podravska Slatina, Virovitica, Lipik, Pakrac, Daruvar, Grubišno Polje, Osijek, Bjelovar, Slavonska Požega i dr.
Prema procjeni francuskog vojnog atašea u Hrvatskoj, u Slavoniji i Dalmaciji živjelo je tri miliona stanovnika, od čega 650.000 Srba. Kompaktne srpske mase on je locirao samo na prostorima Srema, Like i u širem zaleđu Zadra.
(NASTAVIĆE SE)