- PIŠE: DR RADOMIR PRELEVIĆ

Zbog izvanrednog obilja različite etnografske, istorijske i književne građe koju sadrži ova Dučićeva knjiga slobodno se može reći da ona ima trajnu, neprolaznu vrijednost.
Na granici etnologije i istorije postojalo je jedno značajno djelo Stevana Dučića pod nazivom „KUČI u Crnoj Gori” čiji je sadržaj on podijelio ovako: (i) O Kučima III; (ii) Jezikovne osobine i provincijalizmi iz Kuča 5 (sa opširnim uvodom o Kučima); (iii) Jedno objašnjenje skupljača olovkom i još 8 listića radi koncepta (202 strane).
Takođe, on je napisao i jedno djelo sa tematikom koja je na granici između etnologije i filologije, a koje se zove „Pleme Kuči – građa za rječnik.”
Oba navedena rukopisa, Stevan Dučić je predao Srpskoj Kraljevskoj Akademiji 1912. godine, zajedno sa rukopisom Pleme Kuči, život i običaji, kako je uredno zapisano u prijemnom djelovodniku.
Međutim, za razliku od ovog zadnjeg, koje je objavljeno 1931. godine, ova dva rukopisa su iz arhiva SANU ustupljena Institutu SANU za srpski jezik i još uvijek nijesmo uspjeli da im uđemo u trag, iako smo njihovo kopiranje tražili još pisanim zahtjevom podnijetim 19. januara 2016. godine.
Književno djelo
Stevan Dučić stvorio je značajno i raznovrsno književno djelo od kojega je najveći dio sačuvan i objavljen. Njegovo najvažnije književno djelo jeste roman „ILI KUČ” čiji rukopis je objavljen tek 1997. godine, dakle gotovo nakon stotinu godina u izdanju Kulturno prosvjetne zajednice Podgorice. Rukopis su za štampu pripremili prof. dr Jovan Čađenović i prof. dr Slobodan Kalezić. Radi se o obimnom djelu od punih sedam stotina stranica za koje je sam autor napisao sledeći predgovor:
„Evo romantične pripovijetke koja, u stvari, nije djelo mašte s izmišljenom sadržinom i ličnostima, već protkana s više stvarnijeh događaja, a zadatak joj je da što tačnije predstavi ropski život Starosrbijanaca i Makedonaca pod turskijem igom u sredini prošloga vijeka. Glavni junak ove pripovjetke je hajduk Ilija, nazvani u arbanaške priče i pjesme Ili Kuč. To je ličnost koja je zaista u svojoj šesnajestoj godini života na romantičan način postala hajdukom, a sledstveno zatijem i arambšom, ličnost kojoj je uistini protekao sav život u borbi kao jedinom zanatu, ličnost kojoj je odista bila deviza: goniti zulumćare i štititi hrišćanske bogomolje i nejač, a koja je stajala u neposrednoj vezi s dečanskijema igumanima. I to je, kao što je i vojvoda Marko Miljanov priča u svoj rad „Život i običaji Arbanasa” bila takva ličnost, koja je na najdostojniji način hajdukovanja činila zulumćarima pakost po Staroj Srbiji, Makedoniji, Bugarskoj i Hercegovini, ličnost koja je grabila carsku miriju, zapadala u dušmanske ruke, istrpljela nečuvene muke, a docnije otkupljena narodnijem blagom, pa se ponovo svetila mučiteljima. Dakle, to je bila ličnost kojoj je život protekao kroz sve mučne faze života i koju patnje čine velikijem čovjekom u svojoj ulozi i predstavljaju ga kao legendarnu ličnost. Nadživivši sve drugove, taj čovjek u svojoj 65-oj godini života 1879. umire na bojnoj poljani. (...)
Prema tome, starao sam se da ova pripovijetka, mada u samoj stvari nijesam čovjek od zanata, da u jednu ruku bude i djelo studije. Koliko sam u tome uspijo reći će u svoje vrijeme neumitna kritika, a ja ću biti najzadovoljniji tijem ako čitaoc ne bude proklinjao uloženi trud. To bi za mene bila najdraža kritika.”
Ili Kuč je inače istorijska ličnost, zvao se Ilija Zonjić, rodom iz Kržanje, Kuči, a u ranom djetinjstvu preselio se sa roditeljima u Metohiju, pa otuda njegovo dobro poznavanje naroda toga kraja, navika i običaja koje je opisao u ovom romanu. Zadnjih desetak godina života proveo je u Kučima i to živeći u domu vojvode Marka Miljanova, a poginuo je 1879. godine u bici na Novšićima.
Rukopis ovog romana, kako ističe dr Jovan Čađenović, ustupila je Narodnoj biblioteci na Cetinju piščeva supruga Jovanka 1959. godine, a roman je prvi put, kao što je navedeno, štampan 1997. godine. U istoriji književnosti se o ovom romanu piše tek nakon njegovog objavljivanja, ali on za dugo nije tretiran kao prvi crnogorski roman. Umjesto njega prvim crnogorskim romanom i dalje se smatra „Nevid Bog“ Rista Ratkovića koji je objavljen 1933. godine, a Ratković se smatra prvim crnogorskim romanopiscem. Međutim, to može da stoji jedino ako se ima u vidu vrijeme objavljivanja djela, ali ako se rangiranje vrši prema vremenu nastanka djela, onda je Ili Kuč Stevana Dučića prvi crnogorski roman.
Dalje prenosimo dio iz rada dr Jovana Čađenovića pod naslovom „Roman Stevana Dučića o hajduku Iliji Kuču” koji je objavljen kao predgovor romana, a u kome se izlaže njegova fabula.
NASTAVIĆE SE