-PIŠE:DR RADOMIR PRELEVIĆ

Cio poduhvat objavljivanja zbirke „Junačke narodne pjesme iz brdskog plemena Kuča u Kraljevini Crnoj Gori” u tiražu od 1.000 primjeraka, uključujući i izvanredno posjećenu promociju knjige u Domu „Stevan Dučić” u Dučićima 2008. godine, finansirao je Stevanov rođak, poznati filantrop preduzetnik Vladimir Bato Đurović.
Knjiga sadrži 570 stranica sa 67 pjesama. Uz naslov svake pjesme, stavljena je približna godina događaja o kome je u pjesmi riječ, a iz jednog kraćeg Dučićevog pisma od 1913. godine, iz kojega se ne može zaključiti kome je upućeno, ali pretpostavljamo da je primalac bio dr Jovan Erdeljanović, vidi se da je on tim pjesmama pridavao i istorijski značaj jer, kako sam kaže „Datume sam popunio na osnovu III sveske moga rada o Kučima. U tome radu je ujedno kazano od kolike je istorijske vrijednosti pojedina pjesma moje zbirke kao i sve ostale pjesme koje su kod drugijeh skupljača došle o Kučima publikovane.” Ovdje on misli na svoje djelo „Kuči u Crnoj Gori”, koje je, kao što je prije pomenuto, istovremeno sa ovom zbirkom predao Srpskoj Kraljevskoj Akademiji, a koje do danas nije pronađeno.
U ovoj zbirci nijesu zabilježena imena ljudi od kojih je pojedine pjesme prepisao, ali se iz njegovog pomenutog pisma nedvosmisleno zaključuje da je on taj spisak sačinio i da je imao namjeru da ga priključi uz knjigu. Naime, on piše: „Spisak pjevača od kojih sam pojedine pjesme prepisivao, gotov sam dodati na kraju zbirke”.
Prije toga sam Stevan Dučić napisao je jedan kratki predgovor ovoj zbirci koji ovdje donosimo gotovo u cjelosti:
„Uz gradivo koje sam za proučavanje plemena Kuča obradio u četiri opsežne knjige, pružam i ovu knjigu narodnijeh pjesama od 67 na broju; od kojih je skoro trećinu u drugačijem obliku prikazao pokojni Marko Miljanov u svoj rad „Pleme Kuči u narodnoj priči i pjesmi”. Dakle, ovom zbirkom obuhvaćene pjesme nijesu ničim povrijeđene, već prepisane onako kako sam ih od pojedinih narodnih guslara čuo. Osobito sam imao na umu da pjesme ove budu čisto narodnijem jezikom ispisane jer mi je palo u oko da u pjesmama vojvodine zbirke ima puno književnijeh riječi, koje u Kučima samo pođekad izgovaraju (i to od skoro) ljudi na koje ima književni jezik uticaja. Nepoznate, pak, riječi u pjesmama ove zbirke nijesam u istoj objašnjavao iz razloga što sam o jezikoslovnim osobinama i provincijalizmima srpskog jezika u Kuča, napisao poseban rad imenom: „Jezičke osobine i provincijalizmi u Kuča”, a taj rad ujedno čini petu knjigu „Opšte građe za ispitivanje brdskoga plemena Kuča u Kr. Crnoj Gori”.
Pa mislim da sam ovom i ovakvom zbirkom junačkijeh i narodnijeh pjesama učinijo srpskoj knjizi trajnu uslugu, prvo, što su pjesme, kao što rekoh, čistijem narodnijem jezikom ispisane, a to je od interesa za temenjitije poznavanje srpskoga jezika u Kučima; drugo, što su pjesme ispisane bez ikakvoga doćerivanja u onoj formi i obliku kako se u narodu pjevaju, a to je od istorijske važnosti za bolju ocjenu plemenskijeh događaja iz ranije prošlosti, o kojima je interesantno sačuvati spomena, i o kojima se isključivo bavi treća sveska moga rada o Kučima; treće je od interesa ova zbirka, da se po istoj dadne sud i ocjena za poetski dar onoga naroda iz kojega su iste pjesme ponikle.”
U nastavku, prenosimo izvod iz predgovora i pogovora priređivača ove dragocjene zbirke, koji najrječitije govori o njenim kvalitetima. Prvo, prof. dr Jovan Čađenović:
Stevan Dučić je na početku svoga rada pomagao u prepisivanju djela Marku Miljanovu od koga je bio mlađi 40 godina. Kod vojvode je došao do saznanja o kučkoj tradiciji, istoriji i poeziji o Kučima i drugim plemenima. U Kučima je bilo mnogo junaka, istaknutih ljudi i pametara u svim vremenima. O Kučima su neprijatelji govorili da su veliki junaci. Lako su se uključivali u borbu, osobito protiv Turaka. Uspješno su se borili protiv redovnih obučenih jedinica turske vojske, pobjeđivali su ih i kada je turska vojska bila daleko brojnija. Nesrazmjere je bilo u gotovo svim sukobima, pa je zapažanje često formulisano u pjesmama kao uzdah „Nas je malo, a mnogo Turaka”. Neki mudri ljudi savjetovali su paše i vezire koji su podizali vojske na Kuče, da su „oni đavolje gnijezdo...junaka i u svijetu nema”. U jednoj pjesmi ironično se kaže „Manite se manitije Kuča/ko ijema sami vrag pomaga”. U drugoj pjesmi se ta osobina drukčije izražava: „Kuči su mi itri na junaštvo/ baš kaj da su od gvožđa kovani”.
(NASTAVIĆE SE)